REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4421/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-481/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1007/2021-38 od 8. travnja 2025., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-481/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1007/2021-38 od 8. travnja 2025. zbog pitanja koja smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase (i kako su navedena i numerirana u zaključnom dijelu prijedloga): „(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(iv.) Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća odnosno dan plaćanja ovisno o trenutku plaćanja?

odnosno

Je li počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?

(v.) Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa u valuti CHF prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita? odnosno

Je li počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?

(vi.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

odnosno

Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

(vii.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?

(viii.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

odnosno

Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

(ix.) Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to pored ostalog odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tužen iku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?

odnosno

da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se tuženiku na temelju odredbe čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta revizija zbog povrede pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije koja su tuženiku povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.“.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ujedno navodi da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), jednakost svih pred zakonom (čl. 14. Ustava) i pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava) i čl. 13. Konvencije.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na pitanja postavljena od jedan do tri, riječ je o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, navodi se da tuženik nije naznačio razloge važnosti toga pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a. Jednako tako u odnosu na to pitanje kao i u odnosu na peto postavljeno pitanje, ocijenjeno je da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer tako postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, što ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, tako postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju, posljedice takvih povreda se odnose samo na konkretni slučaj, a čime tako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije.

7. Nadalje, pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod šest do osam , koja se odnose na ništetnost naknade za prijevremenu otplatu kredita , nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev-1219/2021-2 od 14. rujna 2022. i dr., dok se u odnosu na deveto postavljeno pitanje navodi da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. riješio kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

9. U odnosu na navode tuženika da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, navodi se da je tuženiku u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice, predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP -a. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima, zbog čega se ne mogu smatrati odluke arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje kao niti da mu nije omogućeno pravo na djelotvoran pravni lijek, niti da je došlo do povrede jednakosti svih pred zakonom, a posebno uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu ovoga suda na koju se u ovoj odluci i ovaj sud poziva.

10. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a, i odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa