REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2247/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-119/2025- 2 od 29. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8248/2020-42 od 29. srpnja 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-119/2025-2 od 29. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8248/2020-42 od 29. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je navela da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koje glasi:
„Ukoliko je tužba podnesena radi diskriminacije i uznemiravanja što je poslodavac radnicu izložio omalovažavanju i nije zaštitio od postupanja drugog radnika te time povrijedio njezino pravo na rad i dostojanstvo radnika, a sud utvrdi povredu po pitanju zaštite dostojanstva, može li sud odbiti tužbeni zahtjev ako tužba nije utemeljena na nekoj diskriminacijskoj osnovi, a moguća je primjena članka 1048. Zakona o obveznim odnosima?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja da je tuženik, kao poslodavac, diskriminirao tužiteljicu i uznemiravao je time što je nije zaštitio od postupanja drugog radnika kojeg poslodavac nije sankcionirao, čime da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo i pravo na rad, uz daljnji zahtjev da se tuženiku zabrani isto ili slično diskriminiranje i uznemiravanje tužiteljice. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan uz zaključak da nije bilo diskriminacije i uznemiravanja tužiteljice od strane tuženika, kao poslodavca, u smislu odredbi čl. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) kao niti u smislu odredbi čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) i čl. 134. ZR koje se odnose na pružanja zaštite radniku u slučaju povrede njegovog dostojanstva na radnom mjestu te da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) i nalaganje tuženiku da prestane s povredom tužiteljičinih prava osobnosti.
6. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije polazi od tvrdnje da je sud zaključio da je došlo do povrede prava tužiteljice na rad i njenog dostojanstva kao radnika, odnosno do povrede prava osobnosti tužiteljice, što je suprotno zaključku suda iznesenom u pobijanoj drugostupanjskoj odluci. Osim toga, odluke na koje se je tužiteljica pozvala (odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-343/2021 od 9. ožujka 2021. te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U - III-6791/2014 od 30. svibnja 2018.) nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji usporedivoj ovoj pravnoj stvari (u tim predmetima tužitelji su zatražili zaštitu zbog mobinga, što predstavlja drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one u ovom parničnom postupku). Slijedom navedenog, ocjena ovog suda je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavlja takvo pravno pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tužiteljica je istaknula da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na pristup sudu.
9. Glede navoda tužiteljice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje ili da bi bilo povrijeđeno njeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i pristup sudu.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
