Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-67/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Božiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, protiv tuženika LIBURNIJE RIVIJERA HOTELA d.d., Opatija, Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj -Anzelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-255/2024-12 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice VŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-255/2024-12 od 20. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja potreba radnog mjesta tijekom probnog rada od dana 9. kolovoza 2024. g.

II. Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika raskida se te se utvrđuje prestanak radnog odnosa tužitelja i tuženika s danom donošenja prvostupanjske Presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu u roku od 15 dana isplati naknadu štete u iznosu od tri (3) ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno iznos od 4.950,00 Eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koje teku od dana presuđenja po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura , u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na analizu dokaza izvedenih u postupku te njezino viđenje primjene materijalnog prava na temelju kojeg zaključuje da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen. Tužiteljica u žalbi iznosi i niz novih činjenica i dokaza iz kojih razloga tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije postojalo šikanozno i diskriminirajuće postupanje poslodavca. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjev tužiteljice.

6. Neosnovano tužiteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Žalbeni navodi s tog osnova predstavljaju njezinu ocjenu izvedenih dokaza i kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica bitnih za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Na žalbene navode kojima se u žalbi iznose nove činjenice i dokazi kojima tužiteljica tvrdi kako je postojalo šikanozno i diskriminirajuće postupanje poslodavca u odnosu na nju, valja odgovoriti kako isto nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, kumulirano sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, te posljedično tome naknada štete zbog sudskog raskida koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnim navodima tužbe kako joj je 9. kolovoza 2024. otkazan ugovor o radu, radi nezadovoljavanja na probnom radu, iako je ona tada bila privremeno nesposobna za rad, kao što je bila privremeno nesposobna za rad i 9. rujna 2024. kada ju je tuženik odjavio sa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, bez da ju je o tome prethodno obavijestio.

9. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme za radnike s posebnim ovlastima, sklopljenog 17. svibnja 2024. uz ugovoreni probni rad od šest mjeseci;

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu od 9. kolovoza 2024. tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu Voditelj operativnog odjela u hotelu Kvarner u Opatiji, otkazan ugovor o radu sklopljen 17. svibnja 2024., uz uvjet probnog rada u trajanju od šest mjeseci, jer nije zadovoljila potrebe radnog mjesta radi kojeg je sklopljen ugovor o radu, utvrđeno je da radni odnos tužiteljici prestaje istekom otkaznog roka koji iznosi sedam dana, a koji počinje teći danom dostave sporne odluke, da će se neiskorišteni godišnji odmor za 2024. isplatiti sukladno članku 29. Kolektivnog ugovora tuženika, da se tužiteljica oslobađa obveze dolaska na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka i da se tužiteljica obvezuje najkasnije do dana prestanka radnog odnosa tuženiku vratiti svu službenu opremu koju je zadužila (npr. službeno vozilo, prijenosno računalo, mobitel i sl.);

- da je tužiteljici navedena Odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena na njezinu e - mail adresu 23. kolovoza 2024. (što je utvrđeno iz navoda tužbe i zahtjeva za zaštitu prava), zahtjev za zaštitu prava od 9. rujna 2024. tužiteljica je tuženiku uputila preporučenom poštanskom pošiljkom 9. rujna 2024., kojeg je tuženik zaprimio 10. rujna 2024. i na taj se zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, nakon čega je tužiteljica pravovremeno ustala tužbom radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa, 10. listopada 2024;

- da je uvidom u ocjenu probnog rada utvrđeno da ista sadržava naziv radnog mjesta tužiteljice (voditelj operativnog odjela u hotelu Kvarner u Opatiji), podatke o ocjenjivaču – DŽ, uz naznaku evaluacijskih vještina, da je tužiteljica ocijenjena na način da „nije uspješno zadovoljila na probnom radu“, uz tekstualno pojašnjenje da nije zadovoljila očekivanjima poslodavca u pogledu kvalitete, učinkovitosti i načina obavljanja poslova radnog mjesta, da nije u dovoljnoj mjeri ispunila postavljene zahtjeve i standarde radnog mjesta i da nije pokazala potrebnu razinu stručnosti, samostalnosti i organizacijskih sposobnosti očekivanih za navedenu poziciju.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je ugovaranje i trajanje probnog rada uređeno odredbom čl. 53. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZR) koja odredba propisuje da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad (stavak 1.), da probni rad iz stavka 1. ovog članka ne može trajati duže od šest mjeseci (stavak 2.). i da otkazivanje ugovora o radu s ugovorenim probnim radom uređuje odredba čl. 115. st. 1. t. 4. ZR kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

11. Polazeći od odredbe čl. 53. st. 8. ZR prema kojoj nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog kojeg se radniku može otkazati ugovor o radu tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada te od odredbe čl. 53. st. 9. ZR koji propisuje da se na otkaz iz st. 8. citirane odredbe ne primjenjuju odredbe ZR o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120. ZR (koji propisuje oblik, obrazloženje i dostavu odluke o otkazu), čl. 121. st. 1. ZR (koji propisuje da otkazni rok počinje teći danom dostave odluke o otkazu) i čl. 125. ZR (koji propisuje sudski raskid ugovora o radu), prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se na otkaz za vrijeme probnog rada ne primjenjuje odredba čl. 121. st. 2. ZR (koja propisuje da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad otkazni rok ne teče) te temeljem navedenih odredaba prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena u skladu s odredbama ZR i da je osnovano tuženik odjavio tužiteljicu s danom 9. rujna 2024., iako je u to vrijeme još uvijek bila na bolovanju.

12. Prvostupanjski sud pri tome pravilno utvrđuje kako iz navedenih odredbi ZR proizlazi da se otkaz Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu razlikuje od uobičajenog redovitog otkaza i to kako u pogledu materijalno pravnih uvjeta (opravdanost otkaza), tako i u pogledu procesno pravnih uvjeta, a sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa te poslodavac nema obvezu dokazivati postojanje opravdanog razloga za otkaz koji je propisan odredbom č l. 135. st. 3. ZR, a niti obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, a što je propisano odredbom čl. 150. ZR.

13. Slijedom navedenog, neosnovano navodima žalbe tužiteljica osporava pravilnost primjene odredbe čl. 121. st. 2. ZR, te se neosnovano poziva i na primjenu odredbe čl. 117. st. 1. ZR, jer tužiteljici nije otkazan ugovor o radu zbog privremene nenazočnosti na radu zbog bolesti ili ozljede, već je odluka o otkazu ugovora o radu donesena zbog činjenice da je tuženik kao poslodavac tijekom trajanja probnog rada zaključio kako tužiteljica kao radnica nije udovoljila zahtjevima radnog mjesta, odnosno ostvarila rezultate rada koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa.

14. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik kao poslodavac koji je tijekom probnog rada utvrdio da tužiteljica kao radnik ne zadovoljava kriterije zbog čije provjere je ugovorio takav (probni) rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) ima pravo otkazati ugovor i prije isteka roka na koji je ugovoren probni rad (što je ovdje slučaj) već i samo pozivom na to što je utvrdio. Posljedično navedenom, polazeći od činjeničnih navoda tužbe i izvedenih dokaza u postupku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu donesena u skladu s ranije navedenim odredbama ZR te da predmetni otkaz ugovora o radu nije bio diskriminirajući, šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan jer navedeno u konkretnom slučaju , tužiteljica to nije niti tvrdila, a posljedično tome niti učinila vjerojatnim, a što jasno proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i njezina iskaza u postupku.

15. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio zakonitost sporne odluke o otkazu ugovora o radu i odbio zahtjev tužiteljice s te osnove, posljedično navedenom pravilno je odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev po svim drugim zahtijevanim osnovama (sudski raskid, isplatu naknade štete i troška postupka).

16. I odluka o trošku je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud tužiteljicu pravilno u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku sukladno odredbi Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) dosuđujući jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 625,00 eur.

17. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

19. Temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat