REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-67/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, (OIB: 51401063283), iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1250/2023-29 od 13. ožujka 2026., 27. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1250/2023-29 od 13. ožujka 2026. pod točkom II/ izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 396,00 EUR za utuženo razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 3. veljače 2020. godine.
r i j e š i o j e
I Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i žalba tuženika u cijelosti te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1250/2023-29 od 13. ožujka 2026. ukida pod točkom I/ izreke u cijelosti, pod točkom II/ izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 506,00 EUR za utuženo razdoblje od 2. srpnja 2020. do 3. srpnja 2020.; od 1. rujna 2020. do 14. rujna 2020.; od 2. studenog 2020. do 9. studenog 2020.; od 18. prosinca 2020. do 22. prosinca 2020.; od 9. ožujka 2021. do 15. ožujka 2021.; od 8. svibnja 2021. do 16. rujna 2021.; od 10. ožujka 2022. do 11. ožujka 2022.; od 18. svibnja 2022. do 20. svibnja 2022.; od 15. lipnja 2022. do 1. srpnja 2022.; od 02. rujna 2022. do 31. svibnja 2023.; od 07. srpnja 2023. do 29. veljače 2024.; od 17. lipnja 2024. do 21. lipnja 2024. i od 9. rujna 2024. do 18. rujna 2024. te pod točkom III/ izreke u cijelosti, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
“I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 800,00 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za utuženo razdoblje od 03.02.2020.godine do 01.07.2020. godine; za utuženo razdoblje od 04.07.2020.godine do 31.08.2020.godine; za utuženo razdoblje od 15.09.2020.godine do 01.11.2020.godine; za utuženo razdoblje 10.11.2020.godine do 17.12.2020.godine; za utuženo razdoblje od 23.12.2020.godine do 08.03.2021.godine; za utuženo razdoblje od 16.03.2021.godine do 07.05.2021.godine; za utuženo razdoblje od 17.09.2021.godine do 09.03.2022.godine; za utuženo razdoblje od 12.03.2022.godine do 17.05.2022.godine;za utuženo razdoblje od 21.05.2022.godine do 14.06.2022.godine; za utuženo razdoblje od 02.07.2022.godine do 06.07.2023.godine; za utuženo razdoblje od 01.03.2024.godine do 16.06.2024.godine; za utuženo razdoblje 22.06.2024.godine do 08.09.2024.godine; te za utuženo razdoblje 19.09.2024.godine do zaključno 30.09.2024.godine; a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedini mjesečni iznos od po 22,00 EUR-a od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za više zatraženi iznos od 902,00 EUR za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 03.02.2020.godine kao neosnovan, kao i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utuženo razdoblje od 02.07.2020.godine do 03.07.2020.godine; za utuženo razdoblje od 01.09.2020.godine do 14.09.2020.godine; za utuženo razdoblje od 02.11.2020.godine do 09.11.2020.godine; za utuženo razdoblje od 18.12.2020.godine do 22.12.2020.godine; za utuženo razdoblje od 09.03.2021.godine do 15.03.2021.godine; za utuženo razdoblje od 08.05.2021.godine do 16.09.2021.godine; za utuženo razdoblje od 10.03.2022.godine do 11.03.2022.godine; za utuženo razdoblje od 18.05.2022.godine do 20.05.2022.godine; za utuženo razdoblje od 15.06.2022.godine od 01.07.2022.godine; za utuženo razdoblje od 02.09.2022.godine do 31.05.2023.godine; za utuženo razdoblje od 07.07.2023.godine do 29.02.2024.godine; za utuženo razdoblje od 17.06.2024.godine do 21.06.2024.godine za utuženo razdoblje od 09.09.2024.godine do 18.09.2024.godine.
III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.241,01 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."
2. Tu presudu u cijelosti žalbom pobija tužiteljica „iz svih žalbenih razloga“. U žalbi u bitnom, navodi da je bila prisiljena postupiti po nezakonitom nalogu suda i bez ikakve dokumentacije i provedenog vještačenja „napamet“ odrediti tužbeni zahtjev, a što je tuženik iskoristio na način da je odbio dostaviti traženu radno-pravnu dokumentaciju, a sve kako bi tužiteljicu (radnika) onemogućio u utvrđenju točne razlike neisplaćene plaće i naknade plaće, što predstavlja nemoralno postupanje i zlouporabu prava iz čl. 3. st. 3. ZPP koje je sud bio dužan onemogućiti sukladno odredbi iz čl. 10. st.1. ZPP. Ukazuje da je odlukom o neprovođenju predloženog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja razlike plaće i naknade plaće, a zbog nedostavljanje radno-pravne dokumentacije od strane tuženika onemogućena u raspravljanju pred sudom i u ostvarivanju zahtjeva u višem iznosu čime je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP te da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Predlaže ukinuti pobijanu presudu s uputom prvostupanjskom sudu da od tuženika pribavi traženu radno-pravnu dokumentaciju i provede financijsko vještačenje na okolnost utuženih razlika.
3. Tuženik pobija presudu pod točkom I. i III. izreke zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primijenjenog materijalnog prava predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni tužiteljice u cijelosti, a podredno, ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana i djelomično neosnovana a žalba tuženika je osnovana u cijelosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. isplati bruto razlike plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.702,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 22,00 EUR teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da joj tuženik u utuženom periodu nije pravilno obračunao i posljedično tomu pravilno isplatio dodatke u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za primopredaju službe te Covid dodatak za sve odrađene sate te da je posljedično pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
7. Odlučujući o tom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje počev od 3. veljače 2020. njezino potraživanje s osnove razlike plaće i naknade plaće za razdoblje u kojem ista nije bila zaposlena kod tuženika, dakle, u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 02. veljače 2020. ocijenio neosnovanim te je odbio njezin zahtjev za isplatu iznosa od 396,00 EUR koji se odnosi na navedeno razdoblje od 18 mjeseci (pomnoženo sa zatražena 22,00 EUR mjesečno).
7.1. Nadalje, na temelju utvrđenja da je tužiteljica bila na bolovanju u periodu od 02.07.2020. do 03.07.2020 godine, od 01.09.2020. do 14.09.2020.godine, od 02.11.2020. do 09.11.2020.godine, od 18.12.2020. do 22.12.2020.godine, od 09.03.2021. do 15.03.2021.godine, od 08.05.2021. do 16.09.2021.godine, od 10.03.2022. do 11.03.2022.godine, od 18.05.2022 do 20.05.2022.godine, od 15.06.2022. do 01.07.2022.godine, od 02.09.2022. do 31.05.2023.godine, od 07.07.2023. do 29.02.2024.godine, od 17.06.2024. do 21.06.2024.godine, od 09.09.2024. do 18.09.2024., prvostupanjski sud je zaključio da joj za to razdoblje, kada nije radila, ne pripada utužena razlika plaće odnosno naknade plaće pa je i u dijelu koji se odnosi na tako utuženo razdoblje kao neosnovan odbio njezin zahtjev za isplatu iznosa od 506,00 EUR.
7.2. Za preostalo utuženo razdoblje od 3. veljače 2020. do 30. rujna 2024. osim za razdoblja kada je tužiteljica bila na bolovanju, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 800,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama uz obrazloženje da tuženik, unatoč tome što je od strane prvostupanjskog suda višekratno pozivan, nije dostavo evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, planom i rasporedom rada, odjelnim listama, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve činjenice vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa, pa da je imajući u vidu odredbu čl. 233. st. 5. ZPP o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka MĆ te isprava u spisu. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica od početka svog rada 3. veljače 2020. bila nalogom tuženika raspoređena na Respiratorni centar na Križinama gdje je zajedno sa drugim djelatnicima radila sa covid oboljelim pacijentima, da je na tom odijelu rad organiziran u smjenama 12-24 i 12-48, da je tužiteljica od vremena zaposlenja kod tuženika 3. veljače 2020. do 30. rujna 2024. u trajanju od najmanje 30 minuta i duže obavljala primopredaju dužnosti i radila sa covid oboljelim pacijentima na Respiratornom odjelu na Križinama kao i na samoj Klinici za anesteziologiju i reanimatologiju, da joj tako određene prekovremene sate tuženik nije pravilno evidentirao, niti obračunao te joj nije isplatio dodatke na prekovremeni rad koji joj pripadaju na temelju čl. 28. st. 8., čl. 49., čl. 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23.-dalje: KU) kao ni Covid nagradu za rad s oboljelim Covid pacijentima kako je to propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''Narodne novine“ broj: 136/2020.), a koja odluka datira od 9. prosinca 2020. te je posljedično odlučio kao u točki I/ izreke pobijane presude.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Međutim, u pravu je tužiteljica da je sud neprovođenjem predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja onemogućio tužiteljicu u raspravljanju, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, a posljedično tome je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, tužiteljica je u podnesku od 19. rujna 2024. prema rješenju suda određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.702,00 EUR sa zateznim kamatama s time da je navela kako „pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja predloženog vještačenja“. Predloženim financijskim vještačenjem bi se utvrdila ne samo razlika plaće i naknade plaće koja tužiteljici eventualno pripada, već i da li je i u kojem razdoblju tužiteljica ostvarila prekovremene sate, da li su joj isti pravilno evidentirani, obračunati i isplaćeni kao i na koji se način to odražava na visinu naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, te da li je i kada ostvarila pravo na Covid nagradu te je li joj je ta nagrada obračunata i isplaćena, a bez tih podataka tužiteljica je bila onemogućena u postavljanju određenog tužbenog zahtjeva.
10. Naime, na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pretežnom dijelu svoje žalbe ukazuje i tuženik. Premda je taj žalbeni razlog osnovan, valja primijetiti da je upravo tuženik protivno višekratnim nalozima prvostupanjskog suda propustio dostaviti u spis dokumentaciju odlučnu za provođenje financijskog vještačenja zbog čega je upravo njegovo procesno držanje u bitnome doprinijelo nemogućnosti potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, ali i odugovlačenju postupka kao i povećanju troškova postupka čime je postupio protivno čl. 10. st.1. ZPP prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati sa se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.
11. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud već na pripremnom ročištu prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za pribavu relevantne radno pravne dokumentacije od tuženika potrebne za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja te je odredio vještačenje po Centru za vještačenja Split. Tužiteljica je zadanom roku uplatila predujam za provođenje vještačenja te je kod tog dokaznog prijedloga ustrajala sve do zaključenja glavne rasprave.
12. Tuženiku je raspravnim rješenjem od 8. travnja 2025. naloženo da u roku od 30 dana od održavanja tog ročišta dostavi sudu svu raspoloživu radno-pravnu dokumentaciju zajedničku za obje stranke i to: platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu, odluke vezano za covid koje se odnose na tužiteljicu. Navedeni nalog je tuženiku ponovljen i raspravnim rješenjem 8. listopada 2025., kada mu je ponovno dodijeljen dodatni rok od 30 dana za dostavu dokumentacije potrebne za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja, pri čemu je upozoren i na pravne posljedice iz čl. 233.st. 5. ZPP ukoliko istu ne dostavi sudu.
13. U konkretnoj situaciji, kada se tuženik oglušio na pozive suda od 8. travnja 2025. i 8. listopada 2025. za dostavu dokumentacije koja je nužna za provođenje financijskog vještačenja a koja je zajednička za obje stranke sud je bio je dužan vještaku naložiti da za potrebe izrade nalaza i mišljenja izvrši uvid u navedenu relevantnu dokumentaciju na adresi tuženika, odnosno u prostorijama tuženika, a tuženiku naložiti da vještaku stavi na raspolaganje svu potrebnu dokumentaciju, da mu omogući uvid u istu kao i fotografiranje ili preslik iste za potrebe prilaganja samom nalazu. Budući je prvostupanjski sud odustao od provođenja dokaza vještačenjem smatrajući da se isto ne može provesti, to je činjenično stanje odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice ostalo nepotpuno pa time, za sada i pogrešno utvrđeno.
14. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate razlike naknade plaće za vrijeme bolovanja neosnovan iz razloga jer tužiteljica za to vrijeme nije radila. Naime, tužiteljica je osim isplate razlike plaće za razdoblje u kojem je faktički radila, zatražila i isplatu razlike naknade plaće za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora navodeći da joj je upravo zbog pogrešnog obračuna plaće u razdobljima koji je prethodio bolovanju i godišnjem odmoru pogrešno obračunata i posljedično pogrešno isplaćena manja naknada plaće od pripadajuće. Pritom se pozvala na odredbu čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.- u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), te čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17., 47/18., 123/19., 66/2020.), odnosno čl. 57. st.1.TKU ("Narodne novine" broj 56/22., 127/22.) prema kojem ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (st. 1.). Dakle, tužiteljica je radi dokaza svojih tvrdnji o pogrešnom obračunu i posljedično isplati manje naknade plaće od pripadajuće predložila financijsko knjigovodstveno vještačenje pa budući isto nije provedeno i u tom dijelu je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno.
15. Prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 02. veljače 2020. u zatraženom iznosu od 396,00 EUR (za razdoblje od 18 mjeseci po 22,00 EUR mjesečno) s obzirom da je kao nesporno utvrđeno da tužiteljica u tom razdoblju uopće nije bila zaposlena kod tuženika.
16. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice djelomično odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368.st.1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a na temelju čl.369. st.1. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i žalbu tuženika u cijelosti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
17. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka u cijelosti, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
18. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje je predložila tužiteljica s time da će vještaku naložiti da na adresi tuženika, u službenim prostorijama tuženika izvrši uvid u svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za izradu nalaza i mišljenje i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu za razdoblje od 3. veljače 2020. do 30. rujna 2024. kao i odluke vezano za covid nagradu koje se odnose na tužiteljicu te potom utvrditi razliku plaće po osnovi redovnog rada i odrađenih prekovremenih sati, te razliku naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja, a tuženiku će naložiti da vještaku omogući uvid u navedenu dokumentaciju, fotografiranje ili preslik iste budući će navedena dokumentacija biti priložena uz nalaz i mišljenje. Ukoliko smatra potrebnim prvostupanjski sud će o vještačenju obavijestiti i odgovornu osobu (ravnatelja) tuženika. Ako tuženik evidenciju prisutnosti na radu nije vodio ili ako posumnja u vjerodostojnost evidencija tuženika, odrađene prekovremene sate po osnovi primopredaje službe sud će utvrditi temeljem iskaza saslušane svjedokinje i tužiteljice koje će po potrebi i dodatno saslušati te će pritom imati u vidu da je u Odluci tuženika od 28. prosinca 2022. navedeno da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta. Tek nakon što na taj način utvrdi činjenično stanje, prvostupanjski će sud biti u mogućnosti donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice koja će sadržavati dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama.
19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
Pula - Pola, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Bruno Franković
