REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2318/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1338/2024-2 od 11. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5007/2021-22 od 11. siječnja 2024. na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na postavljeno pravno pitanje prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1338/2024-2 od 11. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5007/2021-22 od 11. siječnja 2024. postavljajući slijedeće pravno pitanje:
"Je li u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ) na koje je upućena tužiteljica (RH) dopušteno zaključiti da je nenovčana tražbina prestala i ovrha nedopuštena kada ovršenik nije postupio po načinu ispunjenja određenom ovršnom ispravom (u ovom slučaju naloženom obvezom donošenja odluke), već se poziva na provedene faktične radnje, čime se ovrhovoditelju uskraćuje pristup pravnim lijekovima i učincima pravomoćne sudske zaštite koje proizlaze iz obveze donošenja odluke o obnovi temeljem članka čl.122 Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021)"?, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz stavka drugog čl. 385.a ZPP. navodi da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novineˮ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) pozivajući se na čl. 14., 18., 19. i 29. Ustava i čl. 6. i 13. Konvencije.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljeno pravno pitanje je činjenične naravi i sadržajno odstupa od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka, a tuženica ne navodi odluke revizijskog suda od kojih bi u smislu relevantnih pravnih shvaćanja važnih za rješenje konkretnog spora pobijana odluka odstupala.
3.2. Naprotiv, obrazloženjem postavljenog pravnog pitanja tuženica polazi od vlastite ocjene relevantnih činjenica koje odstupaju od činjeničnih utvrđenja na kojima nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. odlučeno kao pod I. izreke .
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to b ilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tuženice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. i 13. Konvencije i čl. 18., 19. i 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tuženice koji su od odlučnog značaja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
5.3. U odnosu na navode tuženice da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju) valja odgovoriti da se pobijanim presudama ne iznosi pravno shvaćanje prema kojem tužiteljici ne bi pripadalo pravo na obnovu njene nekretnine, već da je tužiteljica donošenjem upravnih odluka o obnovi njene nekretnine postupila po ovršnoj ispravi, pa stoga niti u tom dijelu nije učinila vjerojatni da bi joj bio povrijeđeno ovo temeljno pravo.
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
