REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2362/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) IO ud. I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) AO pok. I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. PO, zastupanih po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, Gundulićeva 4, protiv tuženice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku, a ovaj po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, M. A. Relkovića 9, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1036/2024-2 od 19. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-539/2022-16 od 18. listopada 2024., na sjednici održanoj 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1036/2024-2 od 19. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-539/2022-16 od 18. listopada 2024.
1.1. U prijedlogu postavljaju pitanja koja glase:
1. „Da li je jednom doneseno rješenje o nasljeđivanju, pri tome bez jasnog determiniranja što odista ostavinska masa predstavlja, napose kada je u pitanju izgrađenost objekata na nekretnini, negativna pretpostavka za bilo kakvo buduće stjecanje prava vlasništva po bilo kojem osnovu nastalom nakon takovog rješenja o nasljeđivanju?“
2. „Da li rješenje o nasljeđivanju predstavlja presuđenu stvar (res iudicata) kako to in concreto tvrdi drugostupanjski sud, za pitanje stjecanja prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom ostavine no temeljem pravnog i činjeničnog osnova nastalog nakon istoga rješenja o nasljeđivanju?“
3. Može li se govoriti o presuđenoj stvari uopće kada je riječ o rješenju o nasljeđivanju kao rješenju u izvanparničnom postupku dok se kod presuđene stvari traži da se radi o istoj vrsti postupka, u pravilu parničnom, između istih stranaka i sa istim predmetom postupka odnosno istim zahtjevom, a napose da li se može govoriti o presuđenoj stvari u situaciji kada ne postoji identitet spora, konkretno ne postoji utvrđeno da bi predmetom ostavine bilo isto ono što je i predmetom konkretne parnice nakon toga rješenja o nasljeđivanju, in concreto predmetna nekretnina i na njoj izgrađeni objekti?“
4. „Da li se može govoriti o obvezujućoj naravi rješenja o nasljeđivanju vezano za konkretno nekretninu ukoliko ne postoji identitet nekretnine koja je bila predmetom nasljeđivanja i nekretnine koja je predmetom parničnog postupka za utvrđenje prava vlasništva, i to upravo zbog naknadne izgrađenosti iste nekretnine novim drugim objektom?“
5. „Da li je moguće postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva u odnosu na čitavu nekretninu, dakle na idealni dio, pozivajući se na stjecanje prava vlasništva na konkretnom dijelu iste nekretnine i to građenjem i dosjedanjem glede tog konkretnog dijela iste nekretnine, in concreto dvorišni stambeni objekt s pripadajućim zemljištem, ili je nužno tražiti utvrđenje prava (su)vlasništva na samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo, obzirom na postojanje sudske prakse koja u cijelosti demantira stav drugostupanjskog suda iz toč. 17 i to presuda OPS SB, SS NG, P-436/2017 i ŽS Slav. Brod, SS Požega, Gž-330/21?“.
Kao razloge važnosti navodi odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-657/13-2 od 10.02.2016., Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-330/21.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pravno je shvaćanje suda iz pobijane odluke da je prednik tužitelja zajedno s tuženicom sudjelovao u ostavinskoj raspravi iza pok. oca i dao nasljedničku izjavu kojom se odrekao od nasljedstva te protiv rješenja o nasljeđivanju nije podnio žalbu radi čega je vezan takvim rješenjem. Nadalje, sud je utvrdio da je nekretnina izgrađena prije pokretanja ostavinskog postupka, da je činila ostavinsku masu kao i da su tužitelji tek u žalbi kao pravne osnove za stjecanje vlasništva iznijeli građenje i dosjelost. Konačno, sud iznosi pravno shvaćanje prema kojem tužitelji ne mogu tražiti utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini, već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno pravo vlasništva i kojeg faktično, kako tvrde, posjeduju. U odnosu na prva četiri pitanja tužitelji problematiziraju vezanost suda rješenjem o nasljeđivanju pritom polazeći od suprotnog utvrđenja da ostavinskom imovinom ne bi bile obuhvaćene sve nekretnine i da ne postoji identitet nekretnine koja je bila predmetom nasljeđivanja. U odnosu na pitanje vezanosti suda pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovaj je sud izrazio istovjetno pravno shvaćanja kao ono u pobijanoj odluci navodeći:
„imajući u vidu navedena utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova u odnosu na vezanost prednika tužiteljica (a time i samih tužiteljica) pravomoćnošću predmetnog rješenja o nasljeđivanju i njime utvrđen opsega ostavinske imovine“ (tako i Vrhovni sud u svojim odlukama Rev-1324/14 od 11. srpnja 2018., Rev-3338/18 od 16. travnja 2019., Rev-3190/2015-2 od 14. listopada 2020).“
4. Stoga je pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke u suglasju s navedenim pravnim shvaćanjem. Osim toga, a kako je već navedeno, tužitelji u tim pitanjima polaze i od svog viđenja utvrđenih činjenica koji je suprotan utvrđenjima iz pobijane odluke pa time pitanja dijelom predstavljaju i pitanja činjenične naravi. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji valja još i dodati da su ostali osnovi za stjecanje prava vlasništva, kako to utvrđuje pobijana odluka, izneseni tek u žalbi što nije dopušteno. U odnosu na navedeno niti peto pitanje nije od utjecaja jer tužitelji nisu naznačili i druge osnove po kojima traže stjecanje prava vlasništva. Razlozi važnosti na koje se pozivaju nisu od utjecaja jer se radi o drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama. Stoga p itanja nemaju značaj pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
