Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-320/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona/97 („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06 - dalje u tekstu: KZ/97) i čl. 233. st. 1. i čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-77/15 od 22. siječnja 2021., na temelju odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj K-77/15 od 22. siječnja 2021. godine na način da je

okrivljenik ŽŠ (s podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

k r i v  j e

1) što je u razdoblju od rujna 2012. do prosinca 2012. u Puli, kao predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije, u nakani da za to Vijeće pribavi nepripadnu imovinsku dobit, nakon što je od Ureda za financije Istarske županije putem elektroničke pošte primio zahtjev za rebalans proračuna, kako bi neutrošena namjenska sredstva za naknade članova Vijeća neosnovano zadržao za potrebe Vijeća, iako znajući da sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije u 2012. godini nisu održavane, sačinio četiri lažna zapisnika sjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije i to:

- Zapisnik sa sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije od 14. rujna 2012. te kao prilog Zapisniku sačinio lažni popis/listu prisustva vijećnika na toj sjednici, vlastoručno potpisavši članove Vijeća, te ovjerivši popis/listu svojim potpisom i pečatom Vijeća,

- Zapisnik sa sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije od 17. listopada 2012., te kao prilog Zapisniku sačinio lažni popis/listu prisustva vijećnika na toj sjednici, vlastoručno potpisavši članove Vijeća, te ovjerivši popis/listu svojim potpisom i pečatom Vijeća,

- Zapisnik sa sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije od 16. studenog 2012. te kao prilog Zapisniku sačinio lažni popis/listu prisustva vijećnika na toj sjednici, vlastoručno potpisavši članove Vijeća, te ovjerivši popis/listu svojim potpisom i pečatom Vijeća,

- Zapisnik sa sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije od 17. prosinca 2012., te kao prilog Zapisniku sačinio lažni popis/listu prisustva vijećnika na toj sjednici, vlastoručno potpisavši članove Vijeća, te ovjerivši popis/listu svojim potpisom i pečatom Vijeća,

te u zapisniku sa sjednice Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije od 14. rujna 2012. u točki 2. naveo da je donesena odluka da se vijećnici odriču naknade za 2012. godinu, da se ta sredstva preusmjere na druga konta prema potrebama i temeljem tako krivotvorenog Zapisnika sačinio lažnu Odluku o rebalansu financijskog plana Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije za 2012. u kojoj je naveo da se članovi vijeća jednoglasno odriču prava na isplatu naknade koja im pripada za rad u Vijeću za 2012. godinu te da se u potpunosti prihvaća rebalans financijskog plana za 2012. koji je sastavni dio ove odluke i u kojem se, godišnjim planom određena sredstva naknade za rad vijećnika u iznosu 7.000,00 kuna (sada 929,06 Eura) na kontu 3291 preraspoređuju za druge namjene i potom takvu Odluku dana 18. rujna 2012. dostavio Upravnom odjelu za proračun i financije Istarske županije i tako na gore opisani način neistinito predočio djelatnicima Ureda za financije Istarske županije da Vijeće srpske nacionalne manjine Istarske županije ima pravo na namjenska sredstva po osnovi naknade članova Vijeća u iznosu od 7.000,00 kuna (929,06 Eura) te ista utrošiti za plaćanje drugih obveza Vijeća i time učinio da Ured za financije Istarske županije na račun Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije doznači novčana sredstva u iznosu 7.000,00 kuna (929,06 Eura), koja novčana sredstva je neovlašteno zadržao i utrošio za tekuće potrebe Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije, pribavivši time Vijeću srpske nacionalne manjine Istarske županije, a na štetu Istarske županije, nepripadnu imovinsku dobit u iznosu od 7.000,00 kuna (sada 929,06 Eura),

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu da na štetu svoje imovine što učini ili ne učini,

2) što je u razdoblju od prosinca 2012. do siječnja 2013., u Puli, u nakani da sebi pribavi nepripadnu imovinsku dobit, kao predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije, iako znajući da sjednica Vijeća dana 17.12.2012. nije sazvana niti održana, sačinio lažnu Odluku o refundaciji plaćenih računa za telekomunikacijske usluge te u istoj neistinito naveo da je Vijeće na sjednici održanoj dana 17.12.2012. donijelo odluku da mu se odobrava refundacija plaćenih računa za telekomunikacijske usluge koji glase na njegovo ime i to za njegov mobitel broj [broj telefona] za 06/2012 u iznosu od 1.827,88 kuna (242,60 Eura) i za 07/2012 u iznosu od 2.127,20 kuna (282,33 Eura), kao i refundacija troškova za PTT usluge u iznosu od 44,90 kuna (5,96 Eura), što sveukupno iznosi 3.999,98 kuna (530,89 Eura) te potom dana 03. siječnja 2013., nalogom za plaćanje, sa računa Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije broj [broj bankovnog računa] na svoj račun u „OTP banci“ broj [broj bankovnog računa] uplatio iznos od 3.999,98 kuna (530,89 Eura), čime je sebi, a na štetu Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije pribavio nepripadnu imovinsku dobiti u navedenom iznosu,

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu,

3) što je u studenom 2013. godine, u Puli, u nakani da sebi pribavi nepripadnu imovinsku dobit, kao predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije, iako znajući da sjednica Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije dana 09. studenog 2013. nije sazvana niti održana, sačinio lažnu Odluku o refundaciji plaćenih računa za telekomunikacijske usluge te u istoj neistinito naveo da je Vijeće na sjednici održanoj dana 09. studenog 2013. donijelo odluku da mu se odobrava plaćanje računa

- refundiranje troškova za broj [broj telefona] u njegovom vlasništvu i to za 7/13 u iznosu od 707,97 kuna (93,96 Eura), za 10/13 u iznosu od 1.244,15 kuna (165,13 Eura), te za njegov fiksni pretplatnički broj [broj telefona] po računu za 7/13 u iznosu od 55,51 kunu (7,37 Eura), što ukupno iznosi 2.007,45 kuna (266,43 Eura) te je potom, temeljem tako sačinjene lažne Odluke, nalogom za plaćanje sa računa Vijeća broj [broj bankovnog računa] na svoj račun u „OTP banci“ broj [broj bankovnog računa] dana 12. studenog 2013. uplatio iznos od 2.007,45 kuna, (266,43 Eura) čime je sebi, a na štetu Vijeća pribavio nepripadnu imovinsku dobit u navedenom iznosu,

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu,

čime je počinio (pod točkom 1.) kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ/97, te (pod točkama 2. i 3.) dva kaznena djela protiv imovine – pronevjerom iz čl. 233. st. 1. KZ/11

pa se okrivljeniku ŽŠ za kazneno djelo pod točkom 1. prijevarom u gospodarskom poslovanju, temeljem čl. 293. st. 1. KZ/97, utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

za kazneno djelo pod točkom 2. pronevjerom temeljem čl. 233. st. 1. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

za kazneno djelo pod točkom 3. – pronevjera temeljem čl. 233. st. 1. KZ/11 utvrđuje KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik ŽŠ osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od

10 (DESET) MJESECI

na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom ŽŠ se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik ŽŠ u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 77. st. 1. KZ utvrđuje se da novčani iznos od 6.007,43 kuna (797,32 Eura) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ŽŠ ostvario kaznenim djelima iz čl. 233. st. 1. KZ/11 te isti predstavlja imovinu Republike Hrvatske

III. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ od okrivljenog ŽŠ oduzima se iznos od 6.007,43 kuna (797,32 Eura) koji će biti uplaćen u korist državnog proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnosti presude.

IV. Nasuprot toga, povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 476. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 452. toč. 6. ZKP odbija se optužba da bi okrivljenik ponašanjem opisanim pod točkama 1. i 2. izreke počinio kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava iz čl. 311. st. 1. KZ/97, odnosno ponašanjem opisanim pod toč. 3. kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava iz čl. 278. st. 1. KZ/11.

V. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP okrivljenik ŽŠ obvezuje se naknaditi trošak ovog kaznenog postupka, a koji trošak se sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 132,72 Eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-77/15 od 22. siječnja 2021. temeljem čl. 544. st. 1. ZKP stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Puli-Pola broj K-77/15 od 9. veljače 2015. u odnosu na okr. ŽŠ.

1. 1. Temeljem čl. 453. st. 1. ZKP okr. ŽŠ oslobođen je od optužbe da bi počinio (pod točkom 1.) kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ/97 u stjecaju s kaznenim djelom protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, (pod točkom 2.) kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom iz čl. 233. st. 1. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 i (pod točkom 3.) kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom iz čl. 233. st. 1. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.

1. 2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola zbog povrede kaznenog zakona sukladno čl. 469. st. 1. toč. 1. ZKP, s prijedlogom da županijski sud, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, okrivljenik predlaže da županijski sud, kao sud drugog stupnja odbije žalbu i potvrdi presudu Općinskog suda u PuliPola broj K-77/15 od 22. siječnja 2021.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. Presudom ovog suda broj 3 Kž-387/21 od 28. lipnja 2022. godine prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj K-77/15 od 22. siječnja 2021. godine je je okrivljenik ŽŠ proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1., čl. 311. st. 1. KZ/97 i čl. 233. st. 1., čl. 278. st. 1., čl. 233. st. 1. KZ/11 te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine. Ujedno je temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 od okrivljenika oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.

6. Povodom te presude okrivljenik je izjavio žalbu te je Visoki kazneni sud RH broj Kž-III-1/22 od 23. svibnja 2023. godine svojim rješenjem prihvatio žalbu okrivljenika i ukinuo presudu ovog suda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7. Nakon toga je, ponovno, temeljem odredbom čl. 474. st. 1. ZKP, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. Žalba državnog odvjetnika na prvostupanjsku presudu je osnovana.

6. Osnovano se u žalbi državnog odvjetnika navodi kako je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona opisanu u čl. 469. st. 1. t. 1. ZKP, kada je zaključio da činjenično utvrđeno, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja beznačajno kazneno djelo i slijedom toga ga oslobodio od optužbe. Naime, pobijanom presudom je temeljem provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je okrivljenik kao predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije postupao na način koji je činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude. Naime, ni sam okrivljenik u svojoj obrani nije osporio sadržaj tih činjeničnih utvrđenja, a ista su potkrepljena sadržajem zapisnika sjednice Vijeća srpske nacionale manjine Istarske županije za koje nije sporno da ih je okrivljenik samoinicijativno sačinio i potpisao te na njima potpisao i ostale članove vijeća. Kao posljedica takvog njegovog postupanja i traženja Ureda za financije Istarske županije doznačio je iznos od 7.000,00 kuna Vijeću i time pribavio Vijeću novac koji mu ne pripada. Na ovaj način je kao odgovorna osoba s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu djelatnike Ureda za financije Istarske županije da na štetu te županije izvrše spornu isplatu.

7. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. također propisuje kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju u čl. 247. st. 1., koje je ranije, u KZ/97, bilo propisano odredbom čl. 293. st. 1. KZ/97. Kako je zakonski opis tih dvaju kaznenih djela gotovo identičan, kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. KZ/97 ima pravni kontinuitet i u KZ/11, jer prema čl. 247. st. 1. KZ/11, koje čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa, pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, pravni kontinuitet između ova dva kaznena djela nedvojbeno postoji, a kako je zapriječena kazna u oba slučaja identična, a odredbe o uvjetnoj osudi su u KZ/11 strože nego one u KZ/97, zaključuje kako novi zakon nije blaži za okrivljenika pa je u odnosu na toč. 1. presude temeljem čl. 3. st. 1. KZ/11 trebalo primijeniti upravo onaj kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

8. Nadalje, nesporno je i to da je okrivljenik kao predsjednik vijeća nacionalne manjine u županiji bio odgovorna osoba koja zastupa i vodi rada vijeća, te ispunjava sve uvijete iz čl. 89. st. 7. KZ/97, čime je ispunio i objektivne uvijete za počinjenje kaznenog djela iz toč. 1. izreke. Konačno, nesporan je i nastup štete po Istarsku županiju jer su sredstva bila doznačena za aktivnosti koje se nisu nikada ni provele i to na temelju krivotvorene dokumentacije. Drugim riječima, nedvojbeno je utvrđeno da su radnjama opisanim u činjeničnom opisu kaznenog djela iz toč. 1. izreke ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 293. KZ/97.

8. 1. Vezano za kaznena djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11 iz toč. 2. i 3. izreke treba reći kako su ta kaznena djela počinjena također nije sporno kako je riječ o kaznenim djelima koja su počinjena nakon 1. siječnja 2013. godine, dakle nakon stupanja na snagu novog kaznenog zakona tako da u odnosu na ta djela nije bilo nikakvog razloga utvrđivati pravni kontinuitet. Nije sporno niti to da je okrivljenik sredstva koja su mu povjerena za rad Vijeća prema vlastitoj obrani iskoristio kako bi pokrio svoje privatne troškove i to također na temelju krivotvorene dokumentacije.

8. 2. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, međutim, potpuno je neosnovano zaključio kako je u ponašanju okrivljenika izostao visok stupanj kvalitete i intenziteta protupravnosti pa da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu. Naime, inkriminiranim je postupanjem okrivljenik u potpunosti obezvrijedio smisao rada Vijeća, koji bi trebao biti utemeljen na demokratskim principima, a postupanjem okrivljenika se sveo ne na spašavanje neutrošenih namjenskih sredstava za naknade članova Vijeća, koje nisu niti bile isplaćivane upravo zbog loše organizacija rada tog Vijeća za što je opet on odgovoran kao predsjednik tog tijela. Pogotovo je neprihvatljivo krivotvorenje zapisnika, koje je onda opravdavano telefonskim nazivanjem pojedinih članova vijeća koji bi onda takve zapisnike naknadno "odobravali". U svakom slučaju, imajući u vidu količinu kriminalne aktivnosti koja nije zanemariva jer je okrivljenik protupravno djelovao kroz period od godine i dva mjeseca, posljedice po funkcioniranje Vijeća koje je prema čl. 25. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine 155/02, u daljnjem tekstu Ustavni zakon) ustanovljeno radi unapređivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina, a koje uslijed nepravilnog postupanja okrivljenika uopće nije funkcioniralo, ne može biti niti govora o beznačajnim kaznenim djelima kako je to utvrdio prvostupanjski sud, tako da je bilo neophodno izraziti društveni prijekor u smislu generalne prevencije kako bi rad ovog, ali i ostalih sličnih vijeća na području Republike Hrvatske bio vođen u skladu su propisima i zakonom.

9. Prilikom odmjeravanja kazneno pravne sankcije ovaj sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotno trebalo cijeniti njegovu neosuđivanost prije i poslije izvršenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, činjenica da je funkciju predsjednika Vijeća obavljao volonterski bez ikakvih primanja, da je iskazao iskreno žaljenje i kajanje, te da je od kaznenih djela proteklo gotovo četrnaest godine u kojem se okrivljenik više nije pojavljivao kao počinitelj bilo kakvih kažnjivih djela te da je riječ o starijoj osobi s navršenih 69 godina života. Upravo zbog navedenih olakotnih okolnosti, a uz izostanak bilo kakovih otegotnih okolnosti, mišljenje je ovog vijeća kako je uvjetna osuda sasvim dovoljna ostvarenju svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju.

10. Kako je nedvojbeno da je okrivljenik inkriminiranim postupanjem označenim u toč. 2. i 3. izreke pribavio protupravnu imovinsku korist, a sukladno načelu da nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom to je tu imovinsku korist od okrivljenika trebalo oduzeti temeljem odredbe čl. 77. KZ/11.

11. Za kaznena djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97, odnosno iz čl. 278. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, prema čl. 81. st. 1. toč. 5. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon deset godina, pa je sukladno tome kazneni progon za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97 nastupio još 2022. godine, a za kaznena djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 tijekom 2023. godine, pa je s obzirom na tu činjenicu optužbu u odnosu na te inkriminacije trebalo po službenoj dužnosti odbiti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 452. toč. 6. ZKP/08.

12. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenik ŽŠ obvezuje se naknaditi trošak ovog kaznenog postupka, a koji trošak se sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 132,72 Eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

13. Slijedom svega naprijed navedeno trebalo je sukladno odredbi čl. 486. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci i preinačiti je na način da se okrivljenik proglasi krivim i osudi po zakonu.

U Zadru, 27. svibnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana računajući od dana prijema pismenog otpravka presude (čl. 490. st. 1. toč. 2. ZKP/08). Ako je presuda dostavljena i optuženiku i branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok se računa od kasnijeg dana.

Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka podnosi neposredno sudu ili na zapisnik kod suda ili putem pošte preporučenom pošiljkom.

Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.