Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1221/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, suca Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdan odvjetniku u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, Podružnica Osijek, Kapucinska 25, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2714/2019-28 od 1. rujna 2022., kao i protiv rješenja istog suda poslovni broj P-2714/2019-29 od 2. rujna 2022., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-2714/2019-34 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2714/2019-28 od 1. rujna 2022. I., II. i III. Izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2714/2019-29 od 2. rujna 2022, ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-2714/2019-34 od 5. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2714/2019-28 od 1. rujna 2022., ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-2714/2019-34 od 5. sijećnja 2023., odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja RL kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb kao kreditora dana 31.07.2007. god. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV 22604/07 dana 31.07.2007. god., a koje u čl. 4. st. 1. glasi: „...po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana....";

u čl. 4. st. 2. glasi: „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita...",

u čl. 7. st. 2. glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“-;

u čl. 10. glasi: ,,...Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“; a u čl. 12. st. 8. glasi: ,,Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 40.000,00 kn (četrdesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015. a od 01.srpnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, i to na:

- iznos od 463,84 kn od 13.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 463,67 kn od 13.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 463,51 kn od 13.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 463,34 kn od 13.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 463,17 kn od 13.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 462,99 kn od 13.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 359,66 kn od 05.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,20 kn od 13.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,11 kn od 13.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,23 kn od 13.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,36 kn od 13.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,48 kn od 13.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,60 kn od 13.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,72 kn od 13.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,83 kn od 13.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 317,95 kn od 13.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,06 kn od 13.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,17 kn od 13.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,27 kn od 13.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,38 kn od 13.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,48 kn od 13.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,58 kn od 13.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,68 kn od 13.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,78 kn od 13.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,87 kn od 13.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 318,97 kn od 13.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,06 kn od 13.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,14 kn od 13.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,23 kn od 13.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,31 kn od 13.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,39 kn od 13.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,47 kn od 13.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,54 kn od 13.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,61 kn od 13.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,69 kn od 13.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,75 kn od 13.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,82 kn od 13.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,88 kn od 13.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,94 kn od 13.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,00 kn od 13.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,05 kn od 13.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,10 kn od 13.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,15 kn od 13.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,20 kn od 13.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,24 kn od 13.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,28 kn od 13.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,32 kn od 13.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,36 kn od 13.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,39 kn od 13.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,42 kn od 13.02.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 320,44 kn od 13.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,47 kn od 13.04.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 320,49 kn od 13.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,51 kn od 13.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,52 kn od 13.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,53 kn od 13.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,54 kn od 13.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,55 kn od 13.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,55 kn od 13.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,55 kn od 13.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,54 kn od 13.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,54 kn od 13.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,53 kn od 13.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,51 kn od 13.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,49 kn od 13.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,47 kn od 13.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,45 kn od 13.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,42 kn od 13.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,39 kn od 13.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,36 kn od 13.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,32 kn od 13.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,28 kn od 13.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,23 kn od 13.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,18 kn od 13.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,13 kn od 13.03.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,08 kn od 13.04.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 320,02 kn od 13.05.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,95 kn od 13.06.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,89 kn od 13.07.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 319,82 kn od 13.08.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,74 kn od 13.09.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,78 kn od 13.10.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,83 kn od 13.11.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,87 kn od 13.12.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,91 kn od 13.01.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 206,95 kn od 13.02.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 170,71 kn od 13.03.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 170,80 kn od 13.04.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 170,88 kn od 13.05.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 170,96 kn od 13.06.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 171,05 kn od 13.07.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 171,13 kn od 13.08.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 137,80 kn od 13.09.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 137,93 kn od 13.10.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 138,06 kn od 13.11.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 138,19 kn od 13.12.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 138,32 kn od 13.01.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 138,44 kn od 13.02.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 94,88 kn od 13.03.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,08 kn od 13.04.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,29 kn od 13.05.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,49 kn od 13.06.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,69 kn od 13.07.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,90 kn od 13.08.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,70 kn od 13.09.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 62,45 kn od 08.10.2016. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9.968,17 kn od 08.10.2016. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.“.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.750,00kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena,tekućom od dana 01.rujna 2022.godine do isplate, sve to roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 9012848173 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 31.srpnja 2007.godine,koji u čl. 12. st. 7. glasi: „Ugovorne strane su također suglasne da je banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Ugovoru, odrediti dospijeće i visinu anuiteta...“ – odbija se."

2. Istom odlukom, rješenjem, dopuštena je preinaka tužbe.

3. Rješenjem poslovni broj P-2714/2019-29 od 2. rujna 2022. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude.

4. Protiv navedene presude pod točkama I., II. i III. presude, te protiv rješenja o trošku od 2. rujna 2022, (ali ne i protiv rješenja o dopuštanju preinake tužbe) pravodobno se žali tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijane dijelove presude i rješenja preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 31. srpnja 2007. ugovor o kreditu kojim je tužitelj pozajmio 480.000,00 kuna radi kupnje stambenog objekta, a koji se iznos tužitelj obvezao otplatiti u 257 jednakih mjesečnih anuiteta od po 2.773,08 kuna, prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju, uz redovnu kamata od 4,83% godišnje;

-u čl. 4. i 7. dotičnog ugovora ugovorena je kamata od 4,83% godišnje, ali jednostrano promjenjiva sukladno internim odlukama banke - kreditora;

-u čl. 10. ugovora ugovoreno je kako je korisnik kredita u slučaju prijevremene otplate kredita dužan kreditoru platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita utvrđenu aktima banke važećim na dan prijevremene otplate, takozvana izlazna naknada;

-u čl. 12. st. 7. ugovora ugovoreno je „Ugovorne strane su također suglasne da je banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Ugovoru, odrediti dospijeće i visinu anuiteta...“;

-u čl. 12. st. 8. ugovora ugovoreno je: ,,Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“;

-za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista višestruko samostalno mijenjao prvobitno ugovorenu kamatnu stopu od 4,83%, najprije nešto niže, a od 12. veljače 2008. po znatno višim stopama od 6,00% do 4,90% (list 199 spisa);

-tužitelj je 7. listopada 2016. izvršio prijevremenu otplatu kredita (list 201 spisa);

-do časa prijevremene otplate kredita tužitelj je zbog promjena kamatne stope platio tuženiku 44.582,87 kuna više no što bi platio da tuženik nije jednostrano mijenjao kamatne stope (list 205 spisa);

-na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženik je tužitelju naplati naknadu, najprije 2.250,00 kuna 4. kolovoza 2008, a potom 980,39 kuna 7. listopada 2016;

-stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, te o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

-tuženik je povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio takozvanu izlaznu naknadu.

10. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), čl. 3. Direktive 93/13 EEZ, pa odlučio kao u izreci.

11. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja jednostrano promjenjive kamatne stope i izlazne naknade nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

13. To iz razloga, što ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva , jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 4,83%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,83%, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.

14. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i ugovorna odredba o izlaznoj naknadi.

15. U osporenoj odluci sud prvog stupnja glede jednostrano promjenjive kamate pravilno navodi: „Dakle, iz sadržaja navedenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, s napomenom da nije sporno da je predmetni ugovor sačinjen na unaprijed formuliranom obrascu, koji je sastavio i pripremio tuženik. Također je za navesti da iz citiranih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi da ne sadrže jasno definirane kriterije po kojima će se kamatna stopa mijenjati, što ih čini nejasnim i nerazumljivim, pa s obzirom na navedeno nedvojbeno proizlazi da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve obveze proizlaze za njega, jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa stoga te s obzirom da se o navedenom evidentno između ugovornih strana nije pregovaralo (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed sastavio i pripremio tuženik),tužitelju je kao korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, to su stoga ništetne naprijed citirane odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).“

16. A glede izlazne naknade prvostupanjsku sud navodi: „S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada za pr ijevremenu otplatu kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna.“

17. Na žalbene navode tuženika valja kazati kako je odredbom čl. 81. st. 1. do 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

18. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

20. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

21. I druga predmetna ugovorna odredba, to jest što je u predmetnom ugovoru ugovorena takozvana izlazna naknada , također je iz istih razloga nepoštena i posljedično ništetna.

22. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

25. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

26. Zato je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točk i II. izreke osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi. Visina preplate utvrđena je financijskim vještačenjem na čiju matematičku točnost se tuženik ne žali, niti ju osporava.

27. Žalbeni razlog kako se sud prvog stupnja nije smio pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih odluka raznih sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite zbog kredita zaključenih s valutnoj klauzulom u CHF nije osnovan. Prvostupanjsku sud se uopće ne poziva na dotične odluke već izrijekom navodi kako se u konkretnom slučaju one ne mogu primijenit jer se ovdje ne radi o takvoj vrsti kredita (toč. 12 i 12.1. obrazloženja osporene odluke).

28. Glede žalbenog razloga kako sud nije izveo sve dokaze koje je predložio 1. tuženik valja kazati kako je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i drži da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi te da je sud trebao izvesti sve dokaze koje je on predložio, nižestupanjski sud nije počinio postupovnu povredu na koju se žalbom ukazuje.

29. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio o prigovoru zastare kad se pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. koje je doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2). To pravno shvaćanje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Pa kako su predmetne odredbe ugovora utvrđene ništetnima tek ovom odlukom, zastara restitucijskog zahtjeva nije nastupila.

30. Drugačija shvaćanja koja u žalbi iznosi tuženik nisu prihvatljiva.

31. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja pravilno primijenio odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

32. Tužitelj ipak nije uspio sa svim svojim zahtjevima u cijelosti, kako pogrešno navodi sud prvog stupnja u obrazloženju odluke o troškovima postupka. On je ipak odbijen s dijelom deklarativnog zahtjeva na utvrđenje ništavom jedne od više ugovornih odredbi (toč. IV. izreke presude) pa nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP. Međutim, on nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je stoga valjalo primijeniti odredu čl. 154. st. 5. ZPP i jednako odlučiti. To jest naložiti tuženiku da naknadi tužitelju sav njegov potrebni trošak, pa je u konačnici trebalo odlučiti jednako.

33. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: OT) . Sud je naložio isplatu samo potrebnog troška, u smislu čl. 155. ZPP. Što se tiče troška s osnova zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude, o čemu je odlučeno posebnim rješenjem, naknadno ispravljenim zbog očite pogreške u pisanju, pravilno je sud prvog stupnja i taj trošak ocijenio potrebnim u smislu čl. 155. st. 1 i 2. ZPP.

34. Prema pravnom shvaćanju ovog višeg suda, zauzetom na sastanku građanskog odjela od 6. ožujka 2018, i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude smatra se potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP. Pa kako je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio, te trošak zatražio sukladno odredbi članka 164. ZPP, tuženiku je za zastupanje na navedenom ročištu valjalo dosuditi zatraženu naknadu troška.

35. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP žalbu tuženika i odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Također je, iz gore navedenih razloga, valjalo potvrditi i odluke o troškovima postupka iz toč. III. izreke presude te iz izreke rješenja od 2. rujna 2022.

36. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe (protiv presude i protiv rješenja) nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević