Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1559/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišića, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-236/2024-19 od 18. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-236/2024-19 od 18. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod stavkom I. izreke nalaženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.604,93 eura sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023., dok je stavkom II. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.702,50 eura sa zateznim kamatama od 18. veljače 2026. do isplate

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022.

- dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana te zahtijeva naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete (popravak vozila marke Mercedes-Benz 204 K) koja mu je prouzročena od strane osiguranika tuženika u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. lipnja 2023. u [adresa].

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje ža litelj navodi. Naime, pobijana odluka ima jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, razumljiva je i može se ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika i da je tužitelju isplaćena naknada za imovinsku štetu u iznosu od 427,25 eura,

- da iz predračuna popravka vozila (koje je registrirano u [adresa]) ovlaštenog servisa za vozila Mercedes-Benz u SR Njemačkoj (list 17.-32. spisa) cijena popravka vozila iznosi 4.032,18 eura,

- da je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na koje stranke nisu imale primjedbi utvrđeno da je cijena popravka predmetnog vozila u SR Njemačkoj oko 4.032,16 eura (sa PDV-om),

- da cijena popravka tog vozila u Republici Hrvatskoj iznosi oko 427,25 eura (bez PDV- a), odnosno 534,06 eura sa PDV-om.

7. Temeljem takvih utvrđenja, imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj, obzirom da je u vrijeme predmetnog događaja živio i radio u SR Njemačkoj, gdje je vozilo i registrirano, ima pravo na naknadu troška popravka vozila prema cijenama u SR Njemačkoj u iznosu od 4.032,16 eura (uključen PDV), a kako je tuženik već isplatio iznos od 427,25 eura, to tužitelju dosuđuje iznos od 3.604,93 eura za zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2023. do isplate, i odlučuje kao pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. Takva utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1089. st. 1. i 2. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.).

9. Suprotno žalbi prvostupanjski sud je sukladno čl. 8. ZPP ocijenio provedene dokaze i za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja.

10. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore isticane tijekom postupka, da tužitelj ima pravo na trošak popravka vozila u Republici Hrvatskoj, jer se u Republici Hrvatskoj dogodio štetni događaj, a tužitelj nije predočio nikakav dokaz da je vozilo pokušao poprav iti u Republici Hrvatskoj, a niti je dostavio dokaz da je vozilo popravio, pa nema pravo na PDV.

11. Suprotno tim žalbenim navodima i prema shvaćanju ovog suda, obzirom da tužitelj živi i radi u SR Njemačkoj, što tuženik niti ne osporava, a vozilo je registrirano u toj zemlji, tužitelj ima pravo popravka vozila prema cijenama u toj zemlji, neovisno o tome da li je vozilo mogao popraviti u Republici Hrvatskoj, odnosno da li ga je pokušao popraviti u Republici Hrvatskoj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev- 840/2011-2 od 17. veljače 2015.).

12. Također, po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška predračuna popravka vozila sa PDV-om, iako nije dostavio račun o popravku vozila, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9.

13. Slijedom iznesenog, te kako tuženik žalbom određeno ne osporava odluku o troškovima postupka, a na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove presude.

14. Budući tuženik sa žalbom nije uspio to nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka (stavak II. izreke ove presude), dok je odgovor tužitelja na žalbu bio nepotreban, pa je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić