Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2035/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Omrčen, odvjetnik u Osijeku, Kratka 4/I, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici RF, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić u Zagrebu i umješača na strani tuženika Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., Kardinala A. Stepinca 4, Osijek, OIB: 75053512512, a kojeg zastupa punomoćnica Tihana Majić, odvjetnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2390/2021-10 od 27. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2390/2021-10 od 27. listopada 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 383.048,36 tadašnjih kuna, odnosno 50.839,25 eura, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.719,09 eura, te naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 4.977,11 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1 – 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja pravilno ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je nesporno da je tužitelj primio presudu suda prvog stupnja 14. studenog 2022. godine, što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena, zbog čega svi žalbeni navodi glede preuzimanja presude suda prvog stupnja, nisu relevantni.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete od tuženika kao osiguratelja, u smislu odredbe čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o zastupanju sklopljenog između tužitelja i ŠF, odvjetnika u [adresa], dana 1. listopada 2011. Godine.

11. Prema odredbi čl. 763. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi i međusobnog odnosa.

12. Iz navedenog Ugovora o zastupanju proizlazi iz čl. 1. da je predmet tog ugovora zastupanje stranke u postupku radi ostvarenja njezine novčane odnosno nenovčane tražbine prema trgovačkom društvu Empirija d.o.o. Osijek, odnosno prema SF kao direktoru i vlasniku predmetnog trgovačkog društva, a s osnove Predugovora o građenju od 25. travnja 2009. godine, te je čl. 4. ugovoreno da odvjetnik preuzima obvezu ispitati činjenično stanje u vezi predmeta, dati stranci pisano pravno mišljenje u vezi predmeta spora, provjeriti imovinsko stanje dužnika, dužniku poslati dopis – opomenu pred tužbu, te po potrebi sastaviti i u ime stranke podnijeti kaznenu prijavu protiv dužnika.

13. Nesporno je da je SF Ugovorom o darovanju ½ dijela svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] darovao svojoj maloljetnoj kćeri 6. travnja 2010. godine.

14. U vrijeme sklapanja Ugovora o zastupanju tužitelja sa odvjetnikom ŠF, SF nije bio dužnik tužitelju, nego je njegov dužnik bilo trgovačko društvo Empirija d.o.o. iz Osijeka, a tužitelj navodi da je odvjetnik ŠF na temelju ugovora o zastupanju trebao podnijeti tužbu sudu za pobijanje te pravne radnje SF kao dužnika tužitelja s obzirom da je bio u svojstvu direktora tvrtke Empirija d.o.o.,

15. Međutim, u to vrijeme je SF kao direktor trgovačkog društva nije bio dužnik tužitelja, nego je to bilo društvo Empirija d.o.o., kako to i proizlazi iz već navedenog predugovora o građenju sklopljenog između tužitelja i trgovačkog društva Empirija d.o.o. iz Osijeka, dana 25. travnja 2009. godine.

16. Prema odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

17. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, a te pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

18. Da bi se pravna radnja (darovanje) mogla pobijati, ona mora biti poduzeta na štetu vjerovnika i to samo ako je u trenutku poduzimanja te radnje (6. travnja 2010.) potraživanje vjerovnika prema tom konkretnom dužniku već postojalo.

19. Međutim, obvezu prema tužitelju je imalo trgovačko društvo , pa privatna osoba SF nije mogao oštetiti tom radnjom vjerovnika- tužitelja, jer on u tom momentu nije bio njegov dužnik.

20. S obzirom na tu činjenicu odvjetnik ŠF nije mogao nakon sklapanja ugovora o zastupanju podnijetu tužbu za pobijanje pravne radnje SF koji tada nije bio dužnik tužitelju.

21. Tek Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa , sklopljenim između tužitelja i SF **.**.2012., SF je naveden kao dužnik tužitelju, te su stranke uredile svoje imovinskopravno odnose na način da se SF kao dužnik obvezao tužitelju najkasnije do 9. veljače 2013. godine isplatiti dug u iznosu od 60.916,00 eura, a taj rok za ispunjenje obveze je Aneksom Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 9. travnja 2012. godine, sklopljenog između stranka 10. svibnja 2013. godine, produljen do 1. rujna 2013. godine.

22. Pri tome su stranke i u sporazumu o uređenju međusobnih odnosa i u aneksu sporazumu o uređenju međusobnih odnosa, ugovorile, u točki 8. sporazuma i u točki 9. aneksa sporazumu, da se vjerovnik obvezuje da prema dužniku do isteka roka utvrđenog tim ugovorima neće poduzimati nikakve radnje radi naplate svoje tražbine.

23. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi da je upravo volja tužitelja bila da neće tražiti naplatu svojeg potraživanja do 1. rujna 2013. godine.

24. Kako dužnik SF ni u tom produljenom roku nije ispunio svoju tražbinu, to je odvjetnik ŠF pokrenuo ovršni postupak 3. listopada 2013. godine, te je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3925/13-4, 22. listopada 2013. godine radi naplate tužiteljevog potraživanja.

25. Rok za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je, sukladno odredbi čl. 71. st. 1. i 2. ZOO, tri godine od poduzete pravne radnje, pa kako je SF pravnu radnju (Ugovor o darovanju) poduzeo 6. travnja 2010. godine, to se tužba za pobijanje mogla podnijeti najkasnije do 6. travnja 2013. godine.

26. Međutim, kako se tužitelj obvezao dužniku SF da do isteka roka za ispunjenje obveze - 1. rujna 2013. godine, neće poduzimati nikakve radnje radi naplate svoje tražbine, to odvjetnik ŠF nije ni mogao podnijeti tužbu radi pobijanja pravne radnje u prekluzivnom roku, s obzirom da je taj rok istekao prije isteka roka za ispunjenje određenog Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa stranaka i Aneksom tom sporazumu.

27. Stoga je odvjetnik ŠF ispravno postupio ishođenjem rješenja o ovrsi, budući da druge mogućnosti radi naplate predmetnog duga nije imao.

28. Prema tome, ne postoji uzročnoposljedična veza za nastanak štete, budući da sve da je odvjetnik ŠF i pokrenuo tužbu za pobijanje pravne radnje SF kao dužnika, ta tužba ne bi uspjela upravo iz razloga što je u vrijeme kad se SF kao dužnik obvezao se ispuniti svoju obvezu, rok za podnošenja te tužbe već protekao, a u vrijeme do sklapanja predmetnog Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između tužitelja i SF, **.**.2012., tužiteljev dužnik je bilo trgovačko društvo Empirija d.o.o. a ne ĆF kao privatna osoba.

29. Stoga ne postoji propust odvjetnika ŠF zbog nemogućnosti naplatepredmetnog dugovanja, budući da je SF svoju imovinu prenio darovanjem prije nego što je preuzeo obvezu ispunjenja duga tužitelju, pa tužitelj nije dokazao da je odvjetnik ŠF odgovoran za štetu koja mu je nastala zbog neispunjenja duga od strane SF, što je sve pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, pa svi suprotni navodi u žalbi nisu osnovani.

30. Sukladno tome nisu osnovani ni žalbeni navod glede stjecanja vlasništva IF na predmetnoj nekretnini na temelju kupoprodajnog ugovora sa mlt. BF, s obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je IF navedenu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom 16. ožujka 2012. godine, na temelju kojeg je i upisao svoje pravo vlasništva, dakle, u vrijeme dok SF nije bio dužnik tužitelju nego je to bila njegova firma, pa je IF predmetnu nekretninu stekao od mlt. BF na temelju povjerenja u zemljišne knjige, a sve da je i tužba za pobijanje pravne radnje bila podnesena u prekluzivnom roku, tužitelj u tom postupku ne bi mogao s uspjehom dokazati da je IF kao trećoj osobi koja je kupila tu nekretninu od mlljt. kćeri SF, bilo poznato ili moglo biti poznato da se poduzetim raspolaganjem nanije la šteta tužitelju.

31. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

32. Slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

33. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb