Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-305/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rosis Unus d.o.o., Sveti Križ Začretje, Vrankovec 1, OIB: 00378517235, kojega zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Unicredit Banka Austria AG, Republika Austrija, 1020 Beč, Rothschildplatz 1, OIB: 88086096713, kojeg zastupa punomoćnik Vice Mandarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter j.t.d. iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-87/2022- 14 od 04. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Rosis Unus d.o.o., Sveti Križ Začretje, Vrankovec 1, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-87/2022-14 od 04. prosinca 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
II. Odbija se zahtjev tuženika Unicredit Banka Austria AG, Republika Austrija, 1020 Beč, Rothschildplatz 1, za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – društva Rosis Unus d.o.o., Sveti Križ Začretje, koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: Ovr-561/2021, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-561/2021 od 11. studenoga 2021."
II. Nalaže se tužitelju – društvu Rosis Unus d.o.o. Sveti Križ Začretje naknaditi tuženiku Unicredit Bank Austria AG, Beč troškove parničnog postupka u iznosu od 75.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razlog iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te da shodno tome i troškove postupka prizna tužitelju.
3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja (citiran pod točkom 1. ovog obrazloženja) uz obrazloženje da iz provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona (Nar. nov. br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu i zbog kojih bi ovrha u predmetu poslovni broj: Ovr-561/2021 bila nedopuštena i to jer:
- da su ugovorne strane u predmetnim ugovorima o zasnivanju založnog prava upravo ovrhovoditelj/ ovdje tuženik kao vjerovnik i založni vjerovnik te ovršenik/ ovdje tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, da su ugovori solemnizirani kod javnih bilježnika te da imaju svojstvo javnobilježničkog akta i ovršne isprave,
- da je već u ovršnom postupku sud donio pravomoćno rješenje kojim je odbio prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule ovršnosti (rješenje poslovni broj Ovr-561/2021 od 21. veljače 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-88/2024 od 8. travnja 2024.),
- da otežani uvjeti poslovanja, otežana financijska situacija ovršenika, otežani uvjeti općenito na tržištu (primjerice zbog pandemije), na koje se okolnosti poziva ovršenik, ne predstavljaju razloge koji su propisani odredbom čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a,
- a da pregovori ugovornih strana radi restrukturiranja duga ovršenika, koji nisu rezultirali sklapanjem pravnog posla u smislu promjene ugovornih odredbi iz prijašnjih ovršnih isprava, ne isključuju pravo vjerovnika da traži namirenje tražbine sudskom ili izvansudskom ovrhom.
6. Pema ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede parničnog postupka iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, a i pravilnom je primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke.
8. Slijedom toga žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ugovori o zasnivanju založnog prava valjane ovršne isprave na temelju kojih je tuženik bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak. U predmetnom slučaju radi se o ovršnim ispravama u smislu čl. 23. t. 5. i čl. 28. OZ-a te čl. 3. i čl. 54. st. 1. i 3. Zakona o javnom bilježništvu (Nar. nov. br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.), stranke kojih su upravo stranke ovog postupka i na temelju istih ovrhovoditelj/ tuženik protiv ovršenika/ tužitelja može tražiti ovrhu. Navedene isprave solemnizirane su kod javnih bilježnika, imaju valjanu potvrdu ovršnosti (rješenje poslovni broj Ovr- 561/2021 od 21. veljače 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-88/2024 od 8. travnja 2024.), a tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje razloga koji bi doveli u pitanje njihovu pravnu valjanost niti ovlaštenje tuženika za pokretanje ovrhe.
9. Neosnovano tužitelj u žalbi ponavlja i tvrdnje da problemi u poslovanju radi pandemija SARS-CoV-2, predstavljaju razlog iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a, zbog čega bi ovrha bila nedopuštena.
9.1. Okolnosti na koje ukazuje tužitelj, što pravilno obrazlaže i sud prvoga stupnja, ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih bi tražbina bila odgođena, zabranjena, izmijenjena ili na drugi način onemogućena. Tužitelj nije dokazao postojanje bilo kakvog sporazuma stranaka o odgodi dospijeća obveze, oslobođenju od duga ili izmjeni sadržaja njihova pravnog odnosa. Sama činjenica vođenja pregovora između stranaka ne proizvodi pravni učinak izmjene postojećih ugovornih obveza niti ograničava pravo vjerovnika na prisilnu naplatu dospjele tražbine.
9.2. Jednako tako, isticanje klauzule rebus sic stantibus ne može biti od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za izmjenu ili raskid ugovora u posebnom postupku pa sama tvrdnja o otežanom poslovanju ne može predstavljati razlog nedopuštenosti ovrhe u smislu čl. 50. st. 1. točka 10. OZ-a. Pozivanje na ovu klauzulu je pravni temelj za zahtjev za izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, a takav zahtjev u konkretnom slučaju nije predmet postupka.
10. Slijedom svega navedenog je, u odnosu na točku I. izreke pobijane presude, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
11. Suprotno navodima žalbe pravilno je sud odredio i vrijednost predmeta spora te je pravilno odredio iznos troškova parničnog postupka. U sporovima radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vrijednost predmeta spora pravilno se određuje prema vrijednosti tražbine radi čije je naplate određena ovrha, budući da ishod postupka neposredno utječe na mogućnost namirenja te tražbine u ovršnom postupku. Stoga je sud osnovano utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.018.271,50 eura.
11.1. S obzirom na navedeno potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane odluke (čl. 380. ZPP-a).
12. Trošak žalbe tužitelj nije tražio, a trošak odgovora na žalbu tuženiku nije priznat jer nije bio potreban (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ksenija Jakovčević
