Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2960/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv I. tuženika HOK osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupano po punomoćniku Ivi Pezić odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, i II. tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4541/2024-12 od 14. ožujka 2025, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4541/2024-12 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.872,24 eura sa zateznim kamatama počev od 08. veljače 2024. do isplate, dok se pod II nalaže tužitelju naknaditi I tuženiku trošak postupka od 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 14. ožujka 2025. pa do isplate a pod III i II tuženiku 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 14. ožujka 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je osiguranik tužitelja IF smrtno stradao na poslu kao vozač autobusa u prometnoj nesreći 5. prosinca 2016. do koje je došlo u trenutku mimoilaženja teretnog vozila s prikolicom i autobusa kada se lijeva bočna stranica priključnog vozila otkačila i udarila u prednje vjetrobransko staklo autobusa u kojem trenutku je usmrtila osiguranika tužitelja. Prema izvješću u spisu ODO Velika Gorica poslovni broj K-DO236/17 od 20. lipnja 2017. do prometne nesreće je došlo zbog neispranosti zatvarača prikolice (zaglavljenosti). Teretno vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod I. tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], a priključno vozilo kod II. tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Rješenjem tužitelja od 31. svibnja 2017., broj 1079109, članovima obitelji osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, te je utvrđeno da je kao uzrok smrti priznata ozljeda na radu. Tužitelj je za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. rujna 2022. s osnove obiteljske mirovine isplatio radi ovog događaja 2.872,24 eura, koji iznos za tužitelja predstavlja stvarnu štetu.

6. U žalbi tužitelj ističe kako se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer da u ovom pravnom odnosu nije moguće primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje ZOOP) kao specijalan propis u odnosu na u vrijeme nezgode i isplata važeći Zakon o mirovinskom osiguranju (2013) ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., 96/25., dalje ZOMO). ZOMO ovo pravo tužitelja definira kao izvorno pravo, te je isti propis kasniji, pa svakako valja primijeniti taj propis i usvojiti zahtjev tužitelja .

7. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako temeljem čl. 161. st. 1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema čl. 161. st. 2. ZOMO, naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete prema isplatama (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina) – čl. 161. st. 3. ZOMO. Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (čl. 161. st. 4. ZOMO). Nadalje, temeljem čl. 164. st. 1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

8. Nasuprot tome, čl. 27. st. 1. ZOOP propisuje kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu st 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP).

9. Odlučujući primjenjuju li se u ovom predmetu odredbe ZOMO ili ZOOP, pravilno sud prvog stupnja u takvoj situaciji prije svega utvrđuje kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguran ja od automobilske odgovornost prema institutima uređenim u ZOOP . Zbog toga se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP kao posebniji propis od ZOMO, jer osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. Prema čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, čijim odredbama je reguliran opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

11. Iz rješenja tužitelja [broj] od 31. svibnja 2017. članovima obitelji pok. IF priznato je pravo na obiteljsku mirovinu zbog posljedica ozljeda koje je pokojni pretrpio dana 5. prosinca 2016. u prometnoj nezgodi i koja se smatra ozljedom na radu. Stoga, obzirom je obiteljska mirovina dodijeljena kao posljedica ozljede na radu ne postoji razlika u smislu odredbi čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a koju bi tuženik bio dužan podmiriti tužitelju. U konkretnom slučaju, primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene obiteljske mirovine i mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

12. No, tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj, dok je tuženik od predloženog financijskog vještačenja odustao od provođenja istog na ročištu održanom dana 5. studenog 2024., pa je stoga praivlno sud utvrdio kako tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale (stvarne) štete koju od tuženika potražuje (visine štete), te je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

13. Stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja o tome da odluku o tužbenom zahtjevu treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Time bi obveza tuženika na naknadu štete postojala samo ukoliko postoji navedena razlika, što nije dokazano.

14. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić