Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3637/2024-2

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišiča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Smerdelu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2024. , poslovni broj P-5272/2018-41, u sjednici vijeća 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2024., poslovni broj P-5272/2018-41 u toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže je tuženiku isplatiti tužitelju 1.740,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamata te naknaditi tužitelju parnični trošak (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 1.750,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka od 1.000,00 eur odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u toč. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.740,92 po osnovi naknade za korištenje 30/360 suvlasničkog dijela nekretnine - stana u [adresa] ([adresa]), temeljem stjecanja bez osnove čl. 1111. i čl.1120 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

5. Nije sporno da su tužitelj i tuženik suvlasnici stana u [adresa], tužitelj u suvlasničkom omjeru od 30/360 dijela, a tuženik u omjeru od 240/360 dijela, te da je tuženik u isključivom posjedu cijele nekretnine. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u visini prosječne najamnine.

6. Prvostupanjski sud je zaključio da budući tužitelj nije tvrdio niti je dokazao da tuženik načinom na koji izvršava svoje ovlasti vrijeđa njegova prava kao drugog suvlasnika, odnosno nije dokazao da ga je tuženik ikada sprječavao ili na drugi način onemogućavao u vršenju njegovog prava na suposjed, primjenom odredbe čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP), da tuženik nije dužan platiti naknadu za korištenje suvlasničkog dijela tužitelja.

7. Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

8. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO -a (vezano za opće pravilo iz čl. 1111. ZOO-a) te pitanje primjene i tumačenja odredaba članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, zauzet je stav koje glasi:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Isti stav je zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 1509/2017-2 od 10. studenog 2020., Rev-3299/2014-2 od 21. studenoga 2018., Rev - 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

9. Suprotno žalbenim navodima, iz gore navedenog stajališta, uzevši u obzir da stan nesporno nije promijenio oblik, proizlazi da za odluku u ovom sporu nisu mjerodavna pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1120. ZOO-a (prvostupanjski se sud pogrešno poziva i na opće pravilo iz članka 1111. ZOO-a) i o zaštiti suvlasništva (članak 46. ZVDSP-a), već pravilima o pravnom položaju nepoštenog posjednika (članak 165. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 18. stavkom 3. ZVDSP-a), prema kojima nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi mu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (članak 165. stavak 1.), s tim da se od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika (članak 165. stavak 6. ZVDSP-a).

10. Nadalje, odredbom čl. 38. st. 1. i 2. ZV-a je određeno da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

11. Iz tih odredbi proizlazi da svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti te da do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti suvlasnik, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed.

12. To znači da je tužitelj naknadu koristi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZVDSP-a s uspjehom mogao zahtijevati da je dokazao da ga je tuženik (izravno ili neizravno) isključio iz suposjeda predmetne nekretnine. Ukoliko je on bio u mogućnosti vršiti suposjed nekretnine neposredno, u tom slučaju tuženik ne bi bio nepošteni posjednik.

13. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik pošten posjednik. Naime, suprotno žalbenim navodima, činjenica da je tuženik sudjelovao u postupku naknade za oduzetu imovinu od strane jugoslavenske komunističke vladavine, ne čini ga nepoštenim. To stoga što kao što je prethodno obrazloženo, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti i izvršavati ovlasti u odnosu na cijelu nekretninu do trenutka podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti koji suvlasnik.

13.1. Kako tužitelj nije nakon donošenja rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek [broj] od 11.4.2013. izrazio volju da se urede međusobni odnosi u pogledu korištenja stana (dopis tužitelja od 19. svibnja 2015., tuženik nesporno nije zaprimio) niti je tužitelj dokazao da ga je tuženik ikada sprječavao ili na drugi način onemogućavao u vršenju njegovog prava na suposjed , to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

14. Zaključno se ističe, kako je u smislu čl. 38. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a i čl. 165. ZVDSP- tužitelj dužan dokazati da je izrazio svoju volju za suposjedovanjem, a da ga je tuženik u tome isključio, a tužitelj nije dokazao da je tuženik bio nepošteni suposjednik, to se nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZVDSP-a da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu.

16. Ujedno valja dodati da s obzirom da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na osnovi stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a, a da nije dokazao da je na strani tuženika došlo do bogaćenja, odnosno osiromašenja na tužiteljevoj strani za utuženi iznos koji predstavlja prosječni iznos najamnine, da je tužbeni zahtjev i s te osnove neosnovan.

17. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi presudu u toč. I. izreke.

18. U odnosu na žalbu na rješenje prvostupanjskog suda od 11. rujna 2023. kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak pristupa na ročište od 6. studenog 2019. od 165,90 EUR, valja reći sljedeće.

19. Tuženik je na pripremnom ročištu 6. studenog 2019. zatražio da trošak tog ročišta u iznosu od 1.000,00 kuna uvećan za PDV od 25 % padne na teret tužitelja bez obzira na ishod parničnog postupka jer je tužitelj na tom ročištu tražio rok radi dostave u spis dostavnice kao dokaza da je dopis od 19. svibnja 2015. kojim ga poziva na izvršenje obveze uputio tuženiku uručen tuženiku.

19.1. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, donio pobijano rješenje smatrajući da je od dana podnošenja tužbe do ročišta , tužitelj imao dovoljno vremena za dostavu tog dokaza.

20. Tužitelj u žalbi navodi da je na navedenom ročištu sukladno čl. 292. i čl. 288a ZPP podnio prijedlog za dopunu dokaza te da nije bilo osnove da se trošak dosudi na njegov teret.

21. U ovoj fazi postupka, žalba na predmetno rješenje o trošku je bespredmetna jer je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom da je izgubio u postupku, neovisno je li prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužitelj svojom krivnjom uzrokovao trošak ročišta 6. studenog 2019. ili ne.

22. U preostalom dijelu odluka o troškovima je pravilna kako u osnovi tako i visini čemu tužitelj ne prigovora određeno (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) te je valjalo potvrditi i presudu u toč. II. izreke.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić