Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2240/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-47/2025-12 od 22. siječnja 2026., 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja II kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-47/2025-12 od 22. siječnja 2026. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja II u svoti od 281,25 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupanja je odlučeno
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. NAKNADA, Ugovora o [broj kredita] od 13.7.2004. godine zaključenog između tužitelja II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužitelju II iznos od 1.111,90 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2004. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&steiermärkische Bank d.d. naknaditi tužitelju II troškove postupka u iznosu od 949,93 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom III izreke označene presude a za parnični trošak sa kojim nije uspio u svoti od 281,25 eura , žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalba.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP.
5. Prvostupanjskom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim je zatražio utvrditi ništetnom odredbu čl. 10. naknade Ugovora o kreditu i to odredbe koja se odnosi na obradu zahtjeva i odobravanje kredita, koju je korisnik kredita bio dužan platiti prije korištenja kredita i platio ju je u svoti od 1.111,90 eura zatraženoj kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva.
6. Prvostupanjski sud je donoseći odluku o parničnom trošku vrijednost predmeta spora utvrdio svotom iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva te tako za svaku parničnu radnju, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25) obredio trošak u visini od 75 bodova.
7. Tužitelj u žalbi ističe kako se tužbeni zahtjev u ovom slučaju odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, u ispunjenju koje je platio 1.111,90 eura, koju isplatu traži u kondemnatornom dijelu zahtjeva dok je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u visini od 1.579,40 eura pa je tako, u skladu s odredbama čl. 35. -40. ZPP priznavanjem troškova postupka samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva a ne i prema vrijednosti deklaratornog zahtjeva, bilo povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu jer je deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe bio potreban za odlučivanje o kondemnatornom zahtjevu .
8. U ovom slučaju zahtjev na utvrđenje predstavlja tek pravnu pretpostavku za glavni, kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva pa, iako je točno da se tužbeni zahtjev sastoji od dva dijela, onoga na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i zahtjeva za isplatu svote plaćene u ispunjenju te ugovorne odredbe , zahtjev na utvrđenje je s obzirom na predmet spora zapravo samo deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu.
9. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti pojedinog zahtjeva ali zahtjev na utvrđenje ne predstavlja zahtjev koji je odvojen od kondemnatornog dijela zahtjeva o kojemu je nadalje bilo moguće odlučiti i primjenom odredbe čl. 12. ZPP.
10. Stoga je prvostupanjski sud, u pravilnoj primjeni odredbe čl. 35. st. 1. ZPP mjerodavnom vrijednošću predmeta spora uzeo u obzir samo vrijednost kondemnatornog dijela zahtjeva (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-479/10-2 od 11. travnja 2011.)..
11. Slijedom iznijetog, neovisno o tomu što je tužitelj u tužbi označio vrijednošću predmeta spora svotu od 1.579,40 eura tu vrijednost predstavlja samo svota zatražena tužbenim zahtjevom a koja se i odnosi na isplatu izvršenu u ispunjenju ugovorne odredbe glede koje je deklaratornim dijelom zahtjeva zatraženo utvrđenje njezine ništetnosti., budući da je odluka o parničnom trošku po prvostupanjskom sudu donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u predmetnoj presudi prvostupanjskog suda a u odnosu na parnični trošak tužitelja sa kojim nije uspio u svoti od 281,25 eura.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb