Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4192/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Matei Knežević, odvjetnici u Poreču i Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv I-tuženika OTP banka d.d. OIB:52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima Goranu Veljoviću i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli-Pola, i II-tužene ZS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-629/2023-22 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-629/2023-22 od 29. listopada 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke te iz stavka I izreke osim u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu br. 061220339834 SN sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke između II-tužene kao korisnice kredita i I-tuženika kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, koji Ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega Župčić u Zadru pod br. OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006. te Javnom bilježniku Tanji Ferenc u Poreču pod br. OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. o primjeni valutne klauzule u Chf pri otplati kredita i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-629/2023-22 od 29. listopada 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnost odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu [broj kredita] SN sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke između II-tužene kao korisnice kredita i I-tuženika kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, koji Ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega Župčić u Zadru pod br. OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006. te Javnom bilježniku Tanji Ferenc u Poreču pod br. OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. o primjeni valutne klauzule u Chf pri otplati kredita i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iz stavka III sudi:
1. Utvrđuje se ništetnost odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o [broj kredita] SN, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke između II-tužene kao korisnice kredita i I-tuženika kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, koji Ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega Župčić u Zadru pod br. OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006. te Javnom bilježniku Tanji Ferenc u Poreču pod br: OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. o primjeni valutne klauzule u Chf pri otplati kredita i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-629/2023-22 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "I Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, sklopljen između ZS iz [adresa], Ć [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao korisnice kredita i OTP Banke Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Alkici Kolega Župčić iz Zadra, pod brojem potvrde: OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006. te javnom bilježniku Tanji Ferenc iz [adresa], pod brojem potvrde: OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. g. II Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke iste presude odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev koji je glasio: "I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu [broj kredita], sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, sklopljen između ZS iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao korisnice kredita i OTP Banke Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika, a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Alkici Kolega Župčić iz Zadra, pod brojem potvrde: OV-15264/06 od 28. kolovoza 2006. te javnom bilježniku Tanji Ferenc iz [adresa], pod brojem potvrde: OU-1472/06 od 22. prosinca 2006. g. i to čl. 8.2. i 11. u cijelosti, te čl. 13. u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu kao sudužnika. II Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.".
1.3. Tužiteljici je naloženo da I-tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29.937,50 eura, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Iako je nejasno odnose li se navodi iz stavka VIII žalbe tužiteljice na odustanak prvostupanjskog suda od saslušanja tužiteljice ili od saslušanja II-tužene, valja reći kako sud prvog stupnja nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože već je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP ne proizlazi obveza suda da obrazlaže razloge neprihvaćanja dokaznih prijedloga stranaka te se stoga otklanja kao neosnovano isticanje relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 248. i čl. 269. te čl. 338. st. 4. ZPP.
4.3. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu kojom je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti u dijelu odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu [broj kredita] Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke između II-tužene kao korisnice kredita i I-tuženika kao kreditora uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika. U tom je dijelu odluka iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja utemeljena na nepravilnom zaključku suda prvog stupnja o postojanju drugih činjenica čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 502.c ZPP te čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).
5. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su II- tužena kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor a uz sudjelovanje tužiteljice kao sudužnika dana 20. prosinca 2006. zaključili ugovor o kreditu u protuvrijednosti iznosa od 238.500,00 Chf, uz kamatnu stopu promjenjivu prema odlukama kreditora i s rokom otplate od 30 godina u mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti valute Chf po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate anuiteta.
6.1. Polazeći od odredbe čl. 327. st. 1. ZOO po kojoj sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost te od odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tako da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao što je to učinila tužiteljica, u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013.
6.2. Kao što je navedeno u prvostupanjskoj odluci, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama tuženika i kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak Chf, a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u vezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6.3. Navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf narušavaju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka i načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima jer se radi o odredbama koje su dio ugovora unaprijed sastavljenog od I-tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo niti su suugovarateljice imale utjecaj na sadržaj tih ugovorni odredbi a njima je nametnuta obveza koju objektivno nije moguće sagledati u cjelini niti je moguće predvidjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.
7.1. Unatoč pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica slijedom presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i slijedom sadržaja iskaza svjedokinje US, prvostupanjski je sud u okviru svoje odluke iz stavka I izreke odbio i zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 20. prosinca 2006. o primjeni valutne klauzule u Chf pri otplati kredita i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pogrešno primjenjujući odredbu o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Neprihvatljivi su razlozi iz čl. 20. obrazloženja prvostupanjske presude po kojima je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita zato što se II-tužena nije odazvala sudskom pozivu radi saslušanja. Ti su razlozi neprihvatljivi prvenstveno stoga što je stanja spisa suda prvog stupnja razvidno kako tuženik uopće nije predložio saslušanje II-tužene već je to bio dokazni prijedlog tužiteljice.
7.2. Onaj dokazni prijedlog kojeg je iznio tuženik u svrhu dokazivanja pune obaviještenosti potrošača bio je za saslušanje svjedokinje US, zaposlenice tuženika koja je i saslušana na ročištu od 15. rujna 2025. Iz sadržaja iskaza navedene svjedokinje predložene po tuženiku, koji sadržaj je sud prvog stupnja utvrdio u toč. 24. obrazloženja svoje odluke, ne bi proizlazilo da je tuženik dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i pristanka na takav ugovor uz obaviještenost o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi. Naprotiv, rezultati dokaznog postupa slijedom suglasnog sadržaja iskaza tužiteljice i svjedokinje predložene po tuženiku dovode do suprotnog zaključka o izostanku informiranog pristanka. Stoga nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.
7.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP valjalo je preinačiti odluku iz stavka I izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1.4. i čl. 3.3. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 20. prosinca 2006. o primjeni valutne klauzule u Chf pri otplati kredita i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te temeljem mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1 u vezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO odlučiti kao u stavku II izreke.
8.1. Iako su odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o jednosatno promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita ništetne, ugovor može opstati na temelju čl. 324. st. 1. i 2. ZOO (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-77/2024-3 od 10. lipnja 2025.).
8.2. Tužiteljica u tom preostalom dijelu osim odredbi čl. 1.4., čl. 3.1. i čl. 3.3. žalbom određeno i ne osporava prvostupanjsku presudu. Žalbu valja otkloniti kao neosnovanu u odnosu na tvrdnje o ništetnosti i dijela odredbe čl. 3.1. predmetnog ugovora koji glasi: „s tim da je kamatna stopa promjenjiva“ jer se slijedom vezanosti po čl. 502.c ZPP za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ništetnom ne smatra svaka ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope već ona odredba kojom je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope odlukom tuženika kao kreditora a ta je sadržana u čl. 3.3. predmetnog ugovora i kao takva je utvrđena ništetnom.
8.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.
9.1. U sadržaju svoje žalbe tužiteljica određeno ne osporava ni odluku iz stavka II izreke prvostupanjske presude kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora iz čl. 8.2. i 11. u cijelosti te čl. 13. u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu kao sudužnika.
9.2. Tužiteljica je zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora iz čl. 8.2. koja glasi: „Banka je ovlaštena da radi namirenja svih ili svake dospjele tražbine iz ovog Ugovora bez posebnog odobrenja ili suglasnosti Korisnika kredita i Sudužnika može realizirati instrumente osiguranja iz stavka 1. ovog članka s tim da istovremeno može koristiti i više ugovorenih instrumenata osiguranja.“, iz čl. 11. koja glasi: „Solidarnost obveze 11.1. Sudužnik ili solidarni dužnik se obvezuju neograničeno solidarno. 11.2. Sudužnik odgovara i za svako povećanje obveza Korisnika kredita koje nastane neispunjenjem dužnih činidbi. 11.3. Trajanje obveza proteže se na neodređeno vrijeme sve do potpunog namirenja tražbine Banke. 11.4. Sudužnik ovlašćuju Banku da radi namirenja dospjelih tražbina Banke po ovom Ugovoru o kreditu može zatražiti i neposredno provesti prisilnu ovrhu na temelju ovog Ugovora na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.“ te iz čl. 13. koji glasi: „Korisnik kredita i Sudužnik ovlašćuju Banku da radi namirenja cjelokupne ili svake pojedine dospjele tražbine iz ovog ugovora bez posebnog odobrenja ili naloga Korisnika kredita i Sudužnika zaplijeni sva njihova novčana sredstva na računima kod Banke i izvrši neposrednu uplatu na svoj račun do potpunog namirenja svojih tražbina iz ovog Ugovora.“ u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu kao sudužnika.
9.3. Obveza suda da po odredbi čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost pazi po službenoj dužnosti ograničena je okvirom činjenica koje je iznijela stranka koja se poziva na ništetnost. Oni razlozi koje je iznijela tužiteljica – da nije bila svjesna svoje uloge sudužnika i da nije bila svjesna rizika potpisivanja ugovora u svojstvu solidarnog dužnika ne dovode do ništetnosti odredaba predmetnog ugovora iz čl. 8.2. i čl.11. te čl. 13. u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu kao sudužnika , jer se tim razlozima ne dokazuje da je pri sklapanju predmetnog ugovora tužiteljica bila nesposobna za rasuđivanje što bi dovelo do poslovne nesposobnosti i posljedično tome ništetnosti tako da nisu ostvarene pretpostavke ništetnosti iz čl. 322. u vezi čl. 18. st. 1. i čl. 276. st .2. ZOO.
9.4. Stoga je u odnosu na žalbeno osporavanje odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.
10.1. Žalbom pobijanu odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku III izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška i tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 29.937,50 eura valjalo je preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP i odlučiti kao u stavku
II. toč. 2 izreke ove presude.
10.2. Navedena se odluka temelji na tome da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika – trgovca i jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda po Zahtjevu br. 72152/13, Z i U od 6. rujna 2016.) primjereno je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u pogledu razumne vjerojatnosti uspjeha u sporu u okolnostima u kojima se sudska praksa o spornom pitanju još nije ustalila, pri čemu se ne radi o tome da bi tužbeni zahtjev bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.
11. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
