Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1310/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika CL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika- protutužitelja UL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 3830/2021 od 21. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3830/2021 od 21. studenog 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku-protutužitelju da mu isplati iznos od 38.489,61 EUR/290.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužitelj-protutuženik isplati iznos od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn od 16.9.2021. do isplate, na iznos od na iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn od 16.10.2021. do isplate, te na iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn od 16.11.2021. do isplate, te da mu počevši od 1.11.2021. pa nadalje plaća iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn mjesečno, koji iznosi dospijevaju svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te sa zahtjevom da mu tužitelj- protutuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i III. žalbu je podnio tužitelj- protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) istu presudu žalbom pobija u dijelu pod toč. II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude u skladu s navodima žalbe, ili ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za isplatu mjesečnih iznosa zakupnine koji se odnose na razdoblje od listopada 2016. do zaključno kolovoza 2021. za poslovni prostor u [adresa], u ukupnom iznosu od 38.489,61 EUR za pripadajućim zateznim kamatama s osnova koristi koju je tuženik- protutuženik ostvario davanjem predmetne nekretnine u zakup trećoj osobi u utuženom razdoblju.

6. Protutužbenim zahtjevom tuženik od tužitelja traži isplatu iznosa od 1.990,81 EUR/15.000,00 kn koji se odnosi na izgubljene iznose zakupnine za kolovoz, rujan i listopad 2021. u mjesečnim iznosima od po 663,61 EUR/5.000,00 kn, te izgubljene iznose zakupnine od 1. studenog 2021. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 663,61 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog nemogućnosti ostvarivanja zakupnine od trećih osoba od kolovoza 2021.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalb i ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

8. I činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava je pravilno i potpuno utvrđeno.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je Ugovorom o zakupu broj 527 od 15.2.1994. Grad Split kao zakupodavac dao EL kao zakupcu u zakup poslovni prostor u [adresa], prizemlje, površine 34 m2 na određeno vrijeme do 31.12.1999., odnosno do okončanja postupka denacionalizacije, time da je u čl. 10. ugovoreno da zakupac ne može bez pismene suglasnosti zakupodavca koristiti taj prostor, nit i ga davati u podzakup;

- da je majka tužitelja EL **.**.1994. kao prodavateljica sklopila s kupcem ŠL Predugovor o kupoprodaji, koji je potpisao i tužitelj, u kojemu se navodi da kupac kupuje predmetni poslovni prostor za 70.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti i odmah stupa u posjed poslovnog prostora u koji je uveden od strane prodavateljice, te da će prodavateljica s njim zaključiti glavni kupoprodajni ugovor kojim će ga ovlastiti da se bez daljnje privole uknjiži kao vlasnik nekretnine, nakon što bude okončan postupak denacionalizacije, jer je nekretnina u režimu društvenog vlasništva;

- da su EL i ŠL zaključili i drugi Predugovor o kupoprodaji od 30.4.1997., koji je također potpisao i tužitelj, u kojemu su suglasno konstatirali da je prodavateljica već uvela kupca u zakoniti posjed poslovnog prostora i predala mu ključeve istoga i da će ga glavnim kupoprodajnim ugovorom ovlastiti na uknjižbu u zemljišnim knjigama nakon što nadležno upravno tijelo donese odluku o povratu predmetnog prostora u vlasništvo prodavateljice;

- da se u Protokolu o načinu reguliranja međusobnih odnosa između Grada Splita i obitelji EL vezano za poslovni prostor u [adresa] od 21.5.2003. (dalje u tekstu: Protokol) navodi da su pok. braći ČL i ZL nacionalizirana tri poslovna prostora (34 m2, 23, i 18 m2) koja su bila u njihovu suvlasništvu, da su zakonski nasljednici iza pok. ČL njegova supruga EL i sin HL, i da se pred Županijskim uredom za imovinskopravne poslove Splitsko dalmatinske županije vodi postupak radi povrata nacionalizirane imovine u kojemu je drugostupanjsko nadležno tijelo po žalbi ukinulo prvostupanjsko rješenje o povratu i predmet vratio na ponovno odlučivanje, te su do pravomoćnog okončanja toga postupka EL i CL dani na korištenje predmetni poslovni prostori s mogućnošću da ih daju na korištenje trećim osobama, uz obvezu plaćanja naknade za korištenje Gradu Splitu u iznosu od 225,00 EUR mjesečno za sva tri prostora;

- da su Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2000. ŠL i AL s jedne strane i tuženik SL s druge strane, uz sudjelovanje EL i CL utvrdili da SL ima potraživanje prema ŠL i RL u kunskoj protuvrijednosti od 70.000,00 DEM i da ŠL ustupa SL svoje potraživanje temeljem Predugovora o kupoproda ji od 11.10.1994. i 30.4.1997., s kojim prijenosom su se EL i HL suglasili u taj ugovor također potpisali;

- da je tuženik kao zakupodavac Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 17.10.2016., dao u zakup predmetni poslovni prostor trećoj osobi, BL kao zakupoprimcu za mjesečni iznos zakupnine od 5.000,00 kn (sada 663,61 EUR) na neodređeno vrijeme;

- da je BL bio u spornom poslovnom prostoru do kolovoza 2021.

10. Slijedom utvrđenja da je prednica tužitelja .... godine raspolagala spornim poslovnim prostorom na način da ga je prodala predniku tuženika ŠL kao kupcu za kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 DEM i odmah ga uvela u posjed nekretnine i da je to pravo Ugovorom o ustupu potraživanja od 18.2.2020. prešlo na tuženika, koji je imao pravo davati taj prostor u zakup, prvostupanjski sud zaključuje da time nije došlo do neosnovanog povećanja imovine na strani tuženika, niti do umanjenja imovine na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21– dalje: ZOO), te odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev. Ujedno je odbijeno i protutužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da mu je ugroženo njegovo ovlaštenje da i dalje koristi i daje u zakup predmetni poslovni prostor.

11. Tužitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev navodeći da tuženik i njegov prednik ŠL nikada nisu stekli pravo korištenja spornog poslovnog prostora, niti su bili ovlašteni davati ga u zakup trećim osobama, već da to pravo pripada jedino njemu prema Protokolu od 21.5.2003., time da ga se eventualna raspolaganja njegove majke EL ne tiču.

12. Tuženik žalbom pobija odbijajući dio protutužbenog zahtjeva, navodeći da mu protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, kao ovlašteniku prava korištenja spornog poslovnog prostora kojemu je tužitelj u kolovozu 2021. neosnovano oduzeo posjed, pripada pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti davanja prostora u zakup trećim osobama.

13. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani, no ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, već iz sljedećih razloga:

14. Prema odredbi čl. 41. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 91/96, 124/97 – dalje: ZZPP) Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi) do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

15. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostor oduzet na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

16. Grad Split, kao zakupodavac zaključio je 15. veljače 1994. s majkom tužitelja DL Ugovor o zakupu spornog poslovnog na određeno vrijeme do 31. prosinca 1999., do okončanja postupka denacionalizacije. Taj ugovor smatra raskinutim po sili zakona i prije isteka vremena na koje je zaključen, jer nije usklađen prema odredbi čl. 35. st. 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96, 124/97 – dalje: ZZPP).

17. U Protokolu od 21.5.2003. o načinu reguliranja međusobnih odnosa Grada Splita i tužitelja i njegove majke, kao zakonskih nasljednika pok. ĐL navedeno je da su tri poslovna prostora u [adresa], među kojima je i sporni prostor od 34 m2, bila su nacionalizirana braći ČL i TL, kao suvlasnicima tih prostora, koji su međusobne odnose regulirali darovnim ugovorom kojim je NL darovao bratu ČL svoj suvlasnički dio, a budući da je nadležno drugostupanjsko upravno tijelo ukinulo prvostupanjsko rješenje o povratu nacionalizirane imovne i predmet vratilo na ponovno odlučivanje, tužitelju i njegovoj majci EL dani na korištenje predmetni poslovni prostori do okončanja postupka povrata, uz mogućnost davanja tih prostora na korištenje i trećim osobama, uz obvezu plaćanja zakupnice Gradu Splitu u mjesečnom iznosu od 225,00 EUR mjesečno.

18. Predugovorima o kupoprodaji zaključenim sa ŠL od 11.10.1994. i 30.4.1997. majka tužitelja prodala je poslovni prostor [adresa], površine 34 m, uz suglasnost tužitelja, koji je te predugovore vlastoručno potpisao.

19. Ovdje se radi o pravnom poslu prodaje tuđe stvari iz čl. 460. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO/91), odnosno o raspolaganju budućim pravom vlasništva. Takav ugovor proizvodi obveznopravne učinke i obvezuje ugovorne strane, što znači da su tužitelj i njegova majka preuzeli obvezu da nakon stjecanja vlasništva predmetnu nekretninu prenesu u vlasništvo predniku tuženika. Iako prednik tuženika nije stekao pravo vlasništva na nekretnini, nekretnina mu je predana u posjed, pa je on bio pošteni posjednik nekretnine.

20. Prednik tuženika kao kupac stekao je prema tužitelju i njegovoj majci obveznopravnu tražbinu na ispunjenje ugovora, odnosno pravo zahtijevati da mu nakon stjecanja vlasništva omoguće prijenos prava vlasništva nekretnine. Takva tražbina bila je podobna za ustup, pa ju je kupac valjano cedirao tuženiku sukladno odredbi zajedno s posjedom nekretnine. Tuženik je stupio u posjed nekretnine temeljem cesije tražbine i predaje posjeda od strane cedenta koji je prethodno zakonito primio posjed od prodavateljice, pri čemu je tuženik bio u dobroj vjeri da cedent raspolaže pravom prepustiti mu posjed nekretnine, zbog čega se i njegov posjed ima smatrati poštenim.

21. Tužitelj stoga nema pravo od tuženika zahtijevati predaju zakupnine odnosno koristi ostvarene iznajmljivanjem nekretnine zato što su on i majka, kao zakonski nasljednici bivšeg vlasnika nekretnine i ovlaštenici prava na povrat nekretnine, dobrovoljno predali posjed nekretnine predniku tuženika na temelju valjanog pravnog posla. Stoga, prednik tuženika kao kupac, a potom i tuženik kao cesionar, nisu držali nekretninu bez pravne osnove, niti samovlasno.

22. Osim toga, samom prodajom budućeg prava vlasništva ovlaštenici prava na povrat nekretnine prenijeli su na kupca i mogućnost gospodarskog iskorištavanja nekretnine, pa ne mogu naknadno potraživati korist koju je cesionar ostvario uporabom te nekretnine.

23. Tuženik kao cesionar nije stekao pravo vlasništva na nekretnini, već isključivo obveznopravnu tražbinu na prijenos vlasništva. Stoga nije bio ovlašten raspolagati nekretninom u opsegu koji pripada vlasniku, pa nije osnovan njegov zahtjev za naknadu štete s osnove nemogućnosti davanja nekretnine u zakup, odnosno potraživanje izmakle koristi koja bi proizlazila iz vlasničkih ovlasti.

24. Zbog iznijetih razloga, žalbeni navodi stranaka nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijene presude, jer tužbeni i protutužbeni zahtjevi stranaka nisu osnovani.

25. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

26. Slijedom iznijetih razloga, žalbe stranka valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš