Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4976/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Lovačka udruga ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-84/2022-10 od 2. kolovoza 2024., dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠA kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-84/2022-10 od 2. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ŠA za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 929,67 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 929,67 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 743,86 EUR–a od 10. prosinca 2019. pa do isplate, a na iznos od 185,81 EUR–a od 28. lipnja 2022. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete koju je krajem 2019. godine prouzročila divljač na zemljištima na kojima je tužitelj uzgajao kukuruz.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t . 11.

ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je divljač krajem 2019. godine prouzročila štetu na zemljištima na kojima je tužitelj uzgajao kukuruz,

- da je tužitelj, kao nositelj [obrt], angažirao dipl. ing. agr. JA, stalnog sudskog vještaka za poljodjelstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta na temelju ugovora o djelu da izradi elaborat radi utvrđivanja stanja usjeva kukuruza te uzroka i visine štete nastale oštećivanjem stabljike i klipa kukuruza od strane divljači na usjevu koji je u posjedu tužitelja, a koji se nalazi na većem broju katastarskih čestica u katastarskoj općini [katastarska općina], s ciljem postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku koji kao lovoovlaštenik gospodari predmetnim lovnim područjem,

- da je vještak u svrhu izrade elaborata 10. prosinca 2019. izvršio očevid na zemljištima u posjedu tužitelja površine 1,91 ha, a kojem su bili prisutni tužitelj i SA kao predstavnik tuženika,

- da je vještak u elaboratu od 17. prosinca 2019., između ostalog, naveo:

- da je tužitelj uz cjelokupni rubni dio zemljišta na kojima je uzgajao kukuruz postavio pamučne krpice tretirane repelentom protiv divljači, i to na visini od 70-80 cm i razmakom od 20–30 m, ali da su repelenti uklonjeni krajem rujna 2019., neposredno nakon berbe kukuruza na zapadnom dijelu zemljišta,

- da ukupna šteta od divljači na usjevu kukuruza u posjedu tužitelja iznosi 743,86 EUR–a[1] (5.604,62 kn),

- da je tužitelj isplatio vještaku za izrađeni elaborat naknadu u iznosu od 181,81 EUR– a (1.400,00 kn),

- da je tuženik nakon izrade elaborata, a prije pokretanja prvostupanjskog postupka, isplatio tužitelju na ime naknade štete koja je nastala na usjevu kukuruza iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn),

- da je na ročištu od 20. lipnja 2024. saslušan tužitelj, kao i svjedoci JA, RA i BA,

- da je tužitelj iskazao u bitnom:

- da je 2019. godine posijao kukuruz na zemljištu površine 5,8 ha, od koje je dio kombajniran u listopadu 2019., dok je preostala površina od cca 1,9–2,00 ha kombajnirana u studenom 2019.,

- da je na kompletnom usjevu tijekom vremena došlo do štete od divljih svinja, a da se tužitelj dogovorio s tuženikom oko visine štete na usjevu koji je kombajniran u listopadu 2019.,

- da šteta na usjevu koji je kombajniran u studenom 2019. nije ušla u obračun prethodno isplaćene štete, budući da je nije bilo u trenutku kada je dogovarana isplata za dio zemljišta kombajniranog u listopadu 2019.,

- da je usjev na cjelokupnom zemljištu pokušao zaštititi postavljanjem repelenata u svibnju 2019., a koje je prethodno dobio od tuženika,

- da je repelente postavljao tako da je zavezao špagu na kukuruz, a na tu špagu onda zavezao krpicu na koju je svaki tjedan do dva, ovisno o vremenu, ponovno nanosio repelent,

- da je izvijestio tuženika da ima štetu i da repelenti nisu učinkoviti te da je tražio zaštitu od tuženika izgonom divljači, ali da se ne sjeća što mu je odgovoreno,

- da je svjedok JA iskazao u bitnom:

- da je bio pozvan od strane tužitelja da napravi nalaz i mišljenje u pogledu štete koja je nastala na usjevu kukuruza u [adresa], predio [adresa],

- da je prilikom pregleda zemljišta površine oko 1,9 ha (10. prosinca 2019.) utvrdio da je na usjevu nastala šteta od divljači, i to prvenstveno od divljih svinja, u vidu polijeganja stabljika i izjedanog kukuruza koji su pali,

- da prilikom pregleda usjeva nije bilo tragova zaštite od divljači (npr. repelenata, pastira, ograde i sl.),

- da je optimalni rok za berbu te vrste kukuruza mjesec listopad,

- da je svjedok RA iskazao u bitnom:

- da je 2019. godine bio predsjednik tuženika i da je komunicirao s tužiteljem vezano za štetu koju je tužitelj imao iste godine, s time da je u komunikaciji sudjelovao i BA,

- da su nakon obavijesti tužitelja da mu je nastala šteta na usjevu kukuruza on i BA obišli predmetnu parcelu površine oko 2,00 ha i vidjeli da kukuruz nije do kraja pobran na cijeloj površini, nego je dio ostao iz razloga što se navodno kombajn pokvario,

- da je preostali dio usjeva kombajniran negdje oko 15. prosinca 2019., s time da je tužitelj oko tog usjeva postavio repelente odmah nakon sjetve, ali da nakon toga usjev više nije bio zaštićen postavljanjem repelenata,

- da je tužitelj dobio od tuženika repelente početkom svibnja 2019. godine, kada je izvršena sjetva, i to u količini koja je bila dovoljna za cijelu godinu,

- da je, nakon što je kombajn ostao u kvaru, tuženik organizirao čuvanje usjeva tužitelja,

- da je tuženik na ime štete na usjevu isplatio tužitelju iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn),

- da je svjedok BA (predsjednik tuženika prije 2019. godine) iskazao u bitnom:

- da je zajedno s tužiteljem obišao zemljišta i vidio da je na usjevu kukuruza nastala šteta lomljenjem kukuruza, a što obično naprave divlje svinje,

- da je na dan obilaska zemljišta započelo kombajniranje , ali da zbog kvara na kombajnu nije kombajnirana otprilike 1/3 zemljišta, a koja je kombajnirana u prosincu 2019.,

- da su na navedenom dijelu zemljišta (1/3) članovi tuženika organizirali čekanje radi sprečavanja divljih svinja da počine štetu, ali da je šteta konstantno nastajala jer članovi nisu mogli paziti tijekom cijele noći,

- da tužitelj na navedenom dijelu zemljišta (1/3) nije primjenjivao mjere zaštite,

- da je tuženik na ime štete na usjevu isplatio tužitelju iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn),

- da su punomoćnici stranaka na ročištu od 20. lipnja 2024. predložili da se elaborat vještaka od 17. prosinca 2019. koristi u postupku kao nalaz i mišljenje vještaka.

8.1. Odredbom iz čl. 76. st 1. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18 i 32/19 – u daljnjem tekstu: ZL) propisano je da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprečavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, a odredbom iz čl. 76. st. 2. ZL–a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

8.2. Odredbom iz čl. 77. st. 1. ZL–a propisano je da su mjere za sprečavanje štete od divljači, između ostalog, i uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači, a odredbom iz čl. 78. ZL–a propisano je da se štetom u lovištima smatra, između ostalog, i šteta na imovini, kao šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba (npr. šteta na poljoprivrednim kulturama).

8.3.1. Odredbom iz čl. 79. st. 1. ZL–a propisano je da se sprečavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem sljedećih radnji:

1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete.

2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

8.3.2. Odredbom iz čl. 79. st. 2. ZL–a propisano je da oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprečava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

9.1. Uzimajući u obzir:

- da je tužitelj na cjelokupnom zemljištu nakon sjetve kukuruza, odnosno u svibnju 2019. postavio repelente koji predstavljaju kemijsko zaštitno sredstvo, a koje je prethodno dobio od tuženika, i to u količini koja je bila dovoljna za cijelu godinu,

- da u prosincu 2019., kada je na dijelu zemljišta na kojem je na usjevu kukuruza nastala šteta od divljih svinja, na tom dijelu zemljišta više nije bilo repelenata,

- da tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio, niti dokazivao da bi repelenti bili uklonjeni prije nastanka štete radnjom članova tuženika ili trećih osoba,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 929,67 EUR–a na ime naknade imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u tome dijelu.

9.2. Naime, kako je tužitelj prije nastanka štete propustio (ponovno) postaviti repelente na predmetnom dijelu zemljišta (koje je prethodio u dovoljnoj količini dobio od tuženika), iako je to sukladno odredbama iz čl. 76. st. 1., čl. 77. st. 1. i čl. 79. st. 1. ZL– a bio dužan učiniti, tako isti nema pravo na naknadu štetu u ovom predmetu sukladno odredbi iz čl. 79. st. 2. ZL–a, u svezi čl. 76. st. 2. i čl. 78. ZL–a te čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZL– a, kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka, sadržana pod točkom I. i II. izreke (pobijane) presude, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12.1. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica postupio suprotno odredbama iz čl. 2., čl. 5., čl. 7. i čl. 299. ZPP–a, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

12.2. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović