Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-920/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-339/2023-16 od 17. siječnja 2025., dana 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-339/2023-16 od 17. siječnja 2025. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O zahtjevu tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je, dana 17. siječnja 2025., donio presudu i rješenje, poslovni broj Pn-339/2023-16.

1.1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno da tuženik isplati tužiteljici, na ime naknade imovinske štete, iznos od 516,06 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. srpnja 2020. do isplate. Nadalje, prvostupanjskom presudom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 516,06 eura teče od 24. lipnja 2020. do 6. srpnja 2020.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno da se tužba smatra povučenom u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 983,71 eura (točka I. prvostupanjskog rješenja). Nadalje, prvostupanjskim rješenjem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura (točka II. prvostupanjskog rješenja).

2. Protiv točke I. prvostupanjskog rješenja u cijelosti te protiv točke II. prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem mu je naloženo da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 eura, žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ističe kako nije dao suglasnost za povlačenje tužbe u iznosu od 983,71 eura, stoga nije bilo uvjeta da se donese rješenje kojim se tužba smatra povučenom u odnosu na taj iznos, već je o tome dijelu tužbenog zahtjeva bilo potrebno meritorno odlučiti. Kako prvostupanjski sud nije meritorno odlučio o tome dijelu tužbenog zahtjeva, već je pogrešno zaključio da je tužba u tome dijelu povučena, pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka, budući da nije poznat konačan uspjeh parničnih stranaka u ovome postupku u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev. Tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 418,68 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.499,77 eura, koji iznos predstavlja, prema tvrdnjama tužiteljice, imovinsku štetu na automobilu u vlasništvu tužiteljice, koja šteta je nastala sudarom vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka nije bila sporna isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, dakle, nije sporno da je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupnu štetu koju je tužiteljici prouzrokovao njegov osiguranik. Nadalje, nije sporno da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete (prije pokretanja ovog parničnog postupka), isplatio tužiteljici iznos od 13.200,00 kuna, tj. 1.751,94 EUR.

8. Međutim, u tijeku postupka je bila sporna visina pretrpljene štete, budući da tužiteljica smatra da joj isplatom nespornog iznosa od 13.200,00 kuna, tj. 1.751,94 EUR nije u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 1.499,77 eura, koji iznos (prema tužiteljici) predstavlja razliku stvarno pretrpljene štete i nesporno isplaćenog iznosa.

9. Radi utvrđivanja visine pretrpljene štete, u tijeku prvostupanjskog postupka stoga je provedeno prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Stanku Smodlaki (list 29-31 spisa).

9.1. Vještak Smodlaka je izračunao da na vozilu tužiteljice, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u iznosu od 2.268,00 EUR.

10. Niti tužiteljica niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Smodlake.

11. Na ročištu održanom dana 2. prosinca 2024. tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev sa rezultatima provedenog vještačenja na način da umjesto iznosa od 1.499,77 eura, potražuje iznos od 516,06 eura. Tuženik se takvom usklađenju tužbenog zahtjeva izričito protivio, i to na sljedeći način: „punomoćnik tuženika protivi se preinaci tužbenog zahtjeva na način kako je to danas navedeno“ (list 39 spisa).

12. Prvostupanjski sud je potom zaključio glavnu raspravu te donio prvostupanjsku presudu i rješenje, pri čemu je presudom naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 516,06 eura, dok je rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos od 983,71 eura.

13. Osnovano tuženik u svojoj žalbi ističe da nije bilo uvjeta da se donese rješenje kojim se tužba smatra povučenom za iznos od 983,71 eura.

14. Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Ako je do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za smanjenje tužbenog zahtjeva je potreban pristanak tuženika, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a.

15. Pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da se tuženik nije usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva sa 1.499,77 eura na 516,06 eura, budući da je punomoćnik tuženika izričito rekao da se tome protivi (list 39 spisa). Premda je punomoćnik tuženika rekao da se „protivi preinaci tužbenog zahtjeva“, a ne da se protivi povlačenju tužbe, pogrešna pravna kvalifikacija (preinaka umjesto povlačenje) ne može ići na štetu tuženika, već je sud prvog stupnja takvo protivljenje trebao uzeti u obzir. Drugačije tumačenje bi predstavljalo pretjerani formalizam. Naime, iz očitovanja tuženika jasno proizlazi da se protivio procesnoj promjeni zahtjeva , a činjenica da je tuženik upotrijebio izraz „preinaka“ umjesto „povlačenje“ nije od utjecaja na procesni učinak takvog protivljenja.

16. U procesnoj situaciji kada tužitelj snižava tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je morao odlučivao o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen, tj. sud prvog stupnja je morao odlučiti o prvotno postavljenom zahtjevu tužiteljice u iznosu od 1.499,77 eura (isto shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-70/2025-2 od 23. rujna 2025.).

17. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 193. ZPP-a te je utvrdio da se tužba smatra povučenom u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 983,71 eura. Kako je to već i navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske odluke, tužba se ne može smatrati povučenom u odnosu na taj dio, budući da se tuženik izričito usprotivio procesnoj promjeni tužbenog zahtjeva, radi čega je prvostupanjski sud morao meritorno odlučiti o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

18. Pogrešna primjena odredbe čl. 193. ZPP-a je i od utjecaja na odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio uspjeh parničnih stranaka isključivo u odnosu na umanjeni tužbeni zahtjev u iznosu od 516,06 eura. Naime, prilikom utvrđivanja postotka u kojem je svaka od stranaka uspjela u parnici, u situaciji kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, omjer uspjeha stranaka se treba cijeniti prema visini prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da se tužba ne može smatrati djelomično povučenom radi tuženikovog protivljenja.

19. Dakle, u konkretnoj situaciji tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, međutim, prvostupanjski sud je donio odluku o trošku imajući u vidu isključivo uspjeh s visinom umanjenog tužbenog zahtjeva. Naime, prilikom donošenja odluke o trošku, potrebno je promatrati uspjeh sa prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, a što je prvostupanjski sud propustio uraditi, pogrešno smatrajući da postoje uvjeti da se tužba smatra povučenom u odnosu na određeni dio tužbenog zahtjeva, a posljedično i pogrešno smatrajući da taj dio tužbenog zahtjeva nije od utjecaja za ocjenu uspjeha parničnih stranaka.

20. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP -a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, tj. ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir utvrđenja drugostupanjskog suda, meritorno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 983,71 eura, tj. prvostupanjski sud će utvrditi je li tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan ili nije osnovan. Nakon što odluči o tom dijelu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o troškovima parničnog postupka , pri čemu će gledati uspjeh stranaka u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.499,77 eura.

22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević