Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2188/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-1198/2025-12 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-1198/2025-12 od 26. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.01.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 24.01.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 151/2006, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

U točki II. utvrđuje se da je ništetna odredba:

- čl. 8. st. 2 Ugovora o [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.01.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika potvrđenog dana 24.01.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 151/2006, u dijelu odredbe koji glasi: u dijelu odredbe koja glasi:

“U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“

U točki III. nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom .

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11-proč. tekst, 89/14- Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom citiranih odredaba kojima je ugovorena naknada jednokratnih troškovi obrade kredita u iznosu od 1,50% od iznosa odobrenog kredita kao i odredaba kojima je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

5. Sporno je i dalje u žalbenom stadiju postupka da li banka ima pravo da od klijenta naplati naknadu troškova za obradu kredita kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno Tarifi banke dakle kako je to jasno ugovoreno i određeno ugovorom o kreditu (kako smatra tužena), odnosno da su takve odredbe ugovora, o plaćanju određenog ili odredivog novčanog iznosa na ime troškova obrade kredita, i naknade za prijevremenu otplatu kredita uzrokovale neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, shodno odredbama čl. 4. i čl. 7. te čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), kojim je propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kako tvrdi tužitelj i kakvu tvrdnju prihvaća i sud prvog stupnja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

8. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Uvidom u citirani ugovor utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik 23. siječnja 2006. godine sklopili Ugovor o [broj kredita], a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 33.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti

- da je u čl. 6. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 1,50 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita, dok je člankom 8. stavak 2. predmetnog ugovora, ugovorena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita. 15. rujna 2008.g, sklopili citirani Ugovor o kreditu u svrhu kupnje motornog, te da je odredbom čl. 5. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,50% jednokratno.

- da cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a da tuženik kao trgovac budući da se radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, nije dokazao da se o njima pojedinačno pregovaralo.

- da isto proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice, koja je navela da je kod tuženika 2006. godine realizirala kredit za adaptaciju stana, da taj stan nije iznajmljivala na tržištu već ga je koristila za osobne potrebe, da u vrijeme realizacije kredita u svome vlasništvu nije imala niti obrt, niti OPG niti trgovačko društvo, da s tuženikom nije bilo pregovora glede ugovornih odredbi već je pred tužiteljicu stavljen gotovi ugovor o kreditu na potpis, da joj je tuženik rekao kako je najbolja opcija uzeti baš kredit u valuti CHF, da je ugovor o kreditu pročitala međutim isti joj baš nije jasan jer se u tu terminologiju ne razumije a tuženik tužiteljici nije objasnio što je to ulazna i izlazna naknada.

10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio a tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama iz čl. 6. i članka 8. točka 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 23. siječnja 2006. godine, te su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naknade koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nisu bile određene te su po navedenim ugovornim odredbama tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, kao i o visini naknade za prijevremeno zatvaranje kredita pa su iste nepoštene jer se o istima nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama te žalbeni navodi tuženika kojima osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nisu osnovani.

11. Žalbeni navodi tuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio navedene odlučne činjenice budući d nije uzeo u obzir pisane iskaze svjedoka JK i DK čime je onemogućio tuženika da dokaže činjenice na kojima temelji svoj navode odgovora na tužbu nisu osnovani budući da je čl. 235 ZPP-a propisano da se u sudskom parničnom postupku svjedoci saslušavaju pred sudom, iz čega proizlazi da predloženo čitanje ovjerenih pisanih iskaza nije predviđeno kao dokaz u sudskom parničnom postupku ,pa u tom smislu sud nije počinio opisane povrede postupka iz čl. 354. st.1 a u vezi čl. 5 i čl. 219 st.1 ZPP-a na koje neosnovano u žalbi upire tuženik.

12. Žalbene navode tuženika kojima osporava tijek zateznih kamata i dosudu vračanja stečenog bez osnove ovaj sud nije cijenio kao odlučen budući da predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice se ne odnosi na isplatu stečenog već isključivo na utvrđenje ništetnosti citiranih ugovornih odredaba.

13. Prema odredbi čl. 86. st. 1. ZZP/03, koji se primjenjuje na ovaj spor s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. istoga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako je riječ na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1.

ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

14. Sud Europske unije je svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

14.1. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredbe o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih ulaznih ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženica bila ovlaštena od tužitelja naplatiti temeljem zaključenog Ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i sporne ulazne naknade.

16. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane prednice tuženice i tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknada iz točke 3. Ugovora, koja se odnosi na naknadu za vođenje računa za otplatu kredita, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna. Naime, sporna ugovorena naknada je očito uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženica nakon isplate kredita umanjenog za iznos predmetne naknade obračunavala tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se takva sporna odredbe Ugovora ukazuje nepoštenom prema tužitelju, kao korisniku kreditu i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženicu.

17. Također se napominje i to kako se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod toč. 8) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ulazne ugovorne naknade koje su predmet ovog spora.

18. Također je pravilna i zakonita pobijana odluka o trošku budući da je ista pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a koju tuženik neosnovano osporava navodeći kako je prvostupanjski sud nije trebao tužitelju priznao pravo na naknadu pojedinih radnji u postupku, koje žalbene navode ovaj sud cijeni paušalnima. Trošak pristupa ročištu za objavu presude pravilno je dosuđen tužitelju temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368 st.1 ZPP-a kao u izreci.

19. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom istom ne pripada pravo na naknadu sastava žalbe (čl. 154. st.1 ZPP-a )

20. Kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu u cijelosti i pobijanu presudu u točkama 1. i 2. izreke potvrditi temeljem čl. 368 st. 1 ZPP-a.

21. U odnosu na žalbu tužitelja utvrđeno je da je osnovan istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 225 i čl. 226 ZOO-a koji je u konkretnom slučaju primijenio prvostupanjski sud smatrajući da je opći zastarni rok istekao budući da je počeo teći isti prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze a s obzirom da obveza nije niti nastala uslijed ništetnosti počeo je teći prvog dana nakon što je izvršio plaćanje po osnovi naknade.

22. Naime u skladu sa mišljenjem izraženim u odluci VSRH zastara kod ništetnih ugovornih odredaba počinje teći nakon pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, dakle zastara u konkretnom slučaju nije niti počela teći radi čega je zahtjev za isplatom i djela tražbine iz točke III izreke osnovan u cijelosti, budući da je navedene iznose tuženik primio na temelju prethodno utvrđene ništene odredbe iz čl. 6. st. 6. i 3. Ugovora o kreditu.

23. Iz navedenih razloga pobijana presuda je u tom dijelu preinačena temeljem čl. 370. toč. 3. ZPP-a te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati i daljnji zatraženi iznos od 11.650,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od kada je tuženik primio navedene iznose pa do isplate.

24. Također je pravilna i zakonita pobijana odluka o trošku budući da je ista pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a koju tuženik neosnovano osporava navodeći kako je prvostupanjski sud nije trebao tužitelju priznao pravo na naknadu troška pribavljane potvrde u visi naknade kao i da nije nastao trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025.

25. Naime navedeni troškovi su nastali i bili potrebni za vođenje postupka te su isti pravilno dosuđeni tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022). Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

26. Preinačenjem odluke preinačen je i uspjeh stranaka u sporu na način da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti radi čega je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi uzrokovani parnični trošak u iznosu od 11.425,00 kn za radnje čiju je opravdanost i visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio u datom obrazloženju te mu je isti dosuđen temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Jakovčević