Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2465/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, Podružnice Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Ileković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnici u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023. pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023. pod stavkom IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.545,77 EUR/26.715,63 kune[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2023. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.545,77 EUR/26.715,63 kune u razdoblju od 12. rujna 2020. do 12. travnja 2023. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020- 50 od 13. travnja 2023. riješeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike naknade štete iznad iznosa od 3.545,77 EUR/26.715,63 kune do iznosa od 3.981,68 EUR/30.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2020. do isplate (stavak III.), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.693,27 EUR/20.292,44 kune (stavak IV.).

2. Protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023. pod stavkom I. izreke, te protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-171/2020-50 od 13. travnja 2023. pod stavkom IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 459,39 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 4. travnja 2022., radi naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 26.715,63 kune/3.545,77 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2020. pa do isplate. Tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika kod koga je u trenutku nastanaka štetnog događaja (12. rujna 2020.) vozilo tužitelja bilo osigurano policom kasko [broj osiguranja]

5. Prvenstveno valja reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda niti je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja te postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

8. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljev osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], u razdoblju od 22. svibnja 2020. do 22. svibnja 2021. bio osiguran kod tuženika ugovorom o kasko osiguranju motornog vozila (broj police [broj police]),

- da je navedeno vozilo oštećeno u subotu 12. rujna 2020., na otvorenom parkiralištu City Centra One West u Zagrebu, između 15,00 i 21,00 sati, za vrijeme dok se tužitelj nalazio u kupovini u prostoru trgovačkog centra,

- da je tuženik otklonio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora smatrajući ga neosnovanim (tuženikov dopis od 17. rujna 2020.), zbog čega je tužitelj 20. listopada 2020. pokrenuo predmetnu parnicu,

- da je tuženik u predmetnom postupku isticao da tužitelj nije ispunio obveze propisane Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31. svibnja 2019. (dalje: Uvjeti) po nastanku osiguranog slučaja, s obzirom da nije oštećenje na vozilu prijavio najbližoj policijskoj postaji, a potvrdu o prijavi policiji priložio uz prijavu osiguranog slučaja, i nije fotografirao lice mjesta na kojem je ostvareni osigurani slučaj, a fotografije priložio uz prijavu osiguranog slučaja (čl. H2. st. 1. Uvjeta),

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je oštećenja na automobilu uočio tek slijedećeg dana ujutro, a kako je bila nedjelja, slijedećeg radnog dana prijavio je štetu u tuženikovoj podružnici u [adresa],

- da iz stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog sudskog vještaka dipl. ing. stroj. Tomislava Perića od 9. ožujka 2022. proizlazi da je, s obzirom na vidljiva oštećenja na automobilu, tužiteljev automobil oštećen u trenutku kada je mirovao, tj. bio je parkiran, a na njega je stražnjim lijevim uglom naišlo lako teretno vozilo s otvorenim tovarnim prostorom pri vožnji unazad, vrlo malom brzinom, neposredno prije zaustavljanja i uz vrlo mali prilazni kut, da su oštećenja na stražnjem poklopcu tužiteljevog automobila nastala u kontaktu s lijevim rubom tovarnog sanduka tog lakog teretnog automobila, a oštećenja na braniku tužiteljevog automobila da su nastala u kontaktu s lijevim rubom branika ili lijevim sklopom svjetlosne signalizacije tog lakog teretnog automobila koji su uvučeni u odnosu na stražnji rub tovarnog prostora , dakle, da su sva oštećenja na tužiteljevom automobilu nastala u jednom kontaktu, da su na taj način oštećeni i za zamjenu i popravak predviđeni stražnji branik, stražnji poklopac, donji pokrov branika, set za lijepljenje stražnjeg stakla, stražnji znak proizvođača i pokrov stražnjeg poklopca tužiteljevog osobnog automobila, a da troškovi popravka tih oštećenja iznose 3.545,77 EUR/26.715,63 kuna,

- da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da utvrđena oštećenja na tužiteljevom automobilu nisu mogla nastati u jednom događaju, za vrijeme dok je tužiteljev automobil mirovao i na način kako je to opisao sudski vještak,

- da je stalni sudski vještak Tomislav Perić na ročištu održanom 27. siječnja 2023. ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja i otklonio sve tuženikove prigovore,

- da je tuženik isticao da u ovlaštenom Opelovom servisu AC Rajković d.o.o. [adresa] za sve svoje osiguranike ostvaruje 30 % rabata, zbog čega iznos naknade štete u konkretnom slučaju ne bi mogao biti veći od 19.538,20 kuna/2.593,16 EUR,

- da je tuženik prigovarao da tužitelj nema pravo na naknadu štete s uključenim porezom na dodanu vrijednost jer nije dokazao da je popravio vozilo, da mu je izdan račun i da je platio porez na dodanu vrijednost.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor da ne postoji tuženikova odgovornost za štetu jer tužitelj nije postupio po Uvjetima , s obzirom da je tužitelj životno i logično iskazivao da štetu na osobnom automobilu nije uočio odmah uvečer kada je bio mrak na parkiralištu trgovačkog centra u Zagrebu, nego se automobilom vratio u [adresa], a štetu je uočio slijedećeg dana , u nedjelju. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud smatra da nije bilo opravdano od tužitelja očekivati da se radi postupanja po Uvjetima vrati u Zagreb i fotografira parkirališno mjesto na kojem je njegov automobil oštećen i da o tome obavještava policiju, već je tužitelj pravilno postupio kada je prvi slijedeći radni dan tuženiku prijavio nastanak štete u podružnici u [adresa].

10. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovan ni tuženikov prigovor da u ovlaštenom Opelovom servisu AC Rajković d.o.o. [adresa] za sve svoje osiguranike ostvaruje 30 % rabata, zbog čega iznos naknade štete u konkretnom slučaju ne bi mogao biti veći od 19.538,20 kuna/2.593,16 EUR. Naime, tuženik je u cijelosti otklonio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora zbog čega je tužitelj pokrenuo ovu parnicu , a ponuda AC Rajković d.o.o. sastavljena je 4. studenoga 2020., nakon što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, te prvostupanjski sud smatra da je sastavljena po zahtjevu tuženika, i da ta ponuda predstavlja odnos između tuženika i AC Rajković d.o.o., a da tužitelja ne obvezuje.

11. Također, prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovan ni tuženikov prigovor da tužitelj nema pravo na naknadu štete s uključenim porezom na dodanu vrijednost, jer, bez obzira što tužitelj nije popravio vozilo, isti će popravljanjem automobila imati troškove koji sadrže i porez na dodanu vrijednost, a zbog toga će tužiteljeva imovina biti umanjena tako da i iznos poreza na dodanu vrijednost predstavlja štetu koju trpi tužitelj.

12. Stoga prvostupanjski sud smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.545,77 EUR/26.715,63 kuna (iznos utvrđen vještačenjem), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2023. pa do isplate.

13. Činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

14. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja i visini štete. Tuženik ustraje u navodima da tužitelj nema pravo na naknadu štete jer nije ispunio Uvjetima propisane obveze po nastanku osiguranog slučaja, zatim ističe da bi u servisu određenom od strane tuženika (sukladno Uvjetima) popravak vozila iznosio 19.538,20 kuna/2.593,16 EUR, što bi predstavljalo maksimalan iznos naknade štete u konkretnom slučaju, te ističe da tužitelj nije popravio vozilo pa da stoga isti nema pravo na isplatu poreza na dodanu vrijednost.

15. Međutim, tuženik neosnovano ističe da tužitelj nema pravo na naknadu štete jer nije ispunio Uvjetima propisane obveze po nastanku osiguranog slučaja . Naime, iako tužitelj nije postupio po čl. H2. st. 1. Uvjeta, valja istaknuti da su, sukladno odredbi iz čl. 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO), ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da tužitelj zbog nepostupanja po čl. H2. st. 1. Uvjeta nema pravo na naknadu predmetne štete. Pritom valja dodati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u situaciji kada tužitelj oštećenja nije uočio istog dana zbog mraka, već ih je uočio tek sljedećeg dana ujutro nakon povratka u [adresa], a bila je nedjelja, nije bilo opravdano od tužitelja očekivati da se radi postupanja po Uvjetima vrati u Zagreb i fotografira parkirališno mjesto na kojem je njegov automobil oštećen i da o tome obavještava policiju, već je , s obzirom na okolnosti slučaja, tužitelj pravilno postupio kada je prvi slijedeći radni dan tuženiku prijavio nastanak štete u podružnici u [adresa].

16. Nadalje valja reći da, iako tuženik sukladno odredbama Uvjeta ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ponuda AC Rajković d.o.o. sastavljena 4. studenoga 2020., nakon što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, tužitelja ne obvezuje. Naime, ovdje valja uzeti u obzir da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe upravo od AC Rajković d.o.o. dana 8. listopada 2020. dobio ponudu na iznos od 26.098,61 kunu/3.463,88 EUR, slijedom čega je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je ponuda AC Rajković d.o.o. od 4. studenoga 2020. sastavljena po zahtjevu tuženika i da tužitelja ne obvezuje. Pritom valja imati u vidu da je tuženik u mirnom postupku otklonio zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, iako je tada imao mogućnost ponuditi tužitelju popravak vozila u ovlaštenom servisu po cijeni od 19.538,20 kuna/2.593,16 EUR, no isti to nije učinio, zbog čega je tužitelj bio primoran pokrenuti predmetnu parnicu. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 3.545,77 EUR/26.715,63 kuna (utvrđenog provedenim prometno-tehničkim vještačenjem), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2023. pa do isplate.

17. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor vezano za porez na dodanu vrijednost. Naime, odredbom iz čl. 1090. ZOO -a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Pri tome valja istaknuti da oštećenik ima pravo izbora hoće li oštećenu stvar popraviti kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju, odnosno oštećeniku) porez na dodanu vrijednost, ili će popravak izvršiti sam (osobno ili putem prijatelja, srodnika). No, u svakom slučaju porez na dodanu vrijednost predstavlja dio novčanog iznosa koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja u smislu odredbe čl. 1090. ZOO -a. Upravo zbog navedenog kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučna okolnost je li popravak izvršen, jer pravo na naknadu u smislu čl. 1090. ZOO - a nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari.

18. Prema tome, uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 943. st. 1., čl. 953. st. 1., čl. 1045. st. 1., čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1089. st. 2. i čl. 1090. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. te čl. 942. ZOO-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

19. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak IV. izreke pobijanog rješenja) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22. i 33/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te odredaba iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

20. Pritom valja dodati da tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio Tarifu. Naime, dana 13. travnja 2023., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka kojeg je tužitelj zatražio troškovnikom od 27. siječnja 2023., na snazi je bila Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna/1,99 EUR (Tbr. 50. Tarife), a koja se primjenjuje od 5. studenog 2022. Odredbom iz Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je upravo u smislu odredaba Tarife odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP -a kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža