Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4029/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o., protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, D. T. Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 264/2024-26 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-264/2024-26 od 3. listopada 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, SVEA EKONOMI d.o.o., D.T. Gavrana 11, Zagreb, OIB:17863542417, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja ovrha se provodi pri Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave - zadužnice solemnizirane dana 7. svibnja 2013., po javnoj bilježnici Marini Sablić - Dorčić iz Rijeke pod brojem OV-2892/13 u dijelu u kojem ovrhovoditelj, ovdje tuženik, traži naplatu obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 179,17 eura (stosedamdesetdeveteura i sedamnaestcenta).

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, SVEA EKONOMI d.o.o., D.T. Gavrana 11, Zagreb, OIB:17863542417, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja ovrha se provodi pri Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave - zadužnice solemnizirane dana 7. svibnja 2013., po javnoj bilježnici Marini Sablić-Dorčić iz Rijeke pod brojem OV- 2892/13 u dijelu u kojem ovrhovoditelj, ovdje tuženik, traži naplatu glavnice u iznos od 844,76 eura (osamstočetrdesetčetirieura i sedamdesetšestcenta), obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu dospjelu za razdoblje do 2. travnja 2024. u iznosu od 150,07 eura (stopedeseteura i sedamcenta) i troška izravne naplate u iznosu od 53,09 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 3. travnja 2024. do podmirenja.

III. Nalaže se tužitelju GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, D. T. Gavrana 11, Zagreb naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 130,27 eura (stotrideseteura i dvadesetsedamcenta), sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv odbijajućeg dijela pod stavkom II izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom III izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 48/08., 96/08., 123/08., 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu u svemu sačinjena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a i obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u sadržaju spisa, slijedom čega nije poč injena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj.

6. Isto tako, pobijanim dijelom prvostupanjske presude, a ni postupkom koji je prethodio nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, a nije se ostvarila niti u žalbi tužitelja označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto.

7. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog suda, zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

8. Naime, sud je vezan sadržajem Zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Marini Sablić-Dorčić iz Rijeke pod brojem Ov-2892/2013 dana 7. svibnja 2013. (dalje u tekstu Zadužnica), temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu , a koju je kao dužnik izdao tužitelj EE u korist vjerovnika Raiffaisenbank Austria d.d. radi naplate tražbine u iznosu od 20.000,00 kn uvećano za redovnu kamatu po stopi od 11% godišnje, promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama vjerovnika, te pripadajuće naknade i druge troškove, te sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu . Nadalje iz Dodatnog ugovora 1 Ugovora o prijenosu zadužnice i javnobilježničkih rješenja o ovrsi (list. 95-101) nedvojbeno proizlazi da je isti sklopljen 18. listopada 2019. između tuženika, kao cesionara, i Raiffaisenbank Austria d.d., kao cedenta, te da su potpisi zakonskih zastupnika ugovornih strana na tom Ugovoru ovjereni kod javnog bilježnika Lucije Popov pod brojem Ov-8267/2019 dana 29. listopada 2019.;

- da su tim Ugovorom ugovorne strane utvrdile da su 6. rujna 2019. zaključile, a 10. rujna 2019. ovjerile, Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina kojim je cedent na cesionara prenio svoja dospjela, a nepodmirena potraživanja (čl. I.);

- da navedenim Dodatnim ugovorom 1 cedent prenosi na cesionara, a cesionar prihvaća, sva prava iz svake pojedine zadužnice i rješenja o ovrsi, pri čemu se popis dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima te njihovih zadužnica i rješenja o ovrsi nalazi u prilogu 1 i prilogu 2 tog Dodatnog ugovora 1 (čl. II.);

- da je cesionar postao nositelj svih prava iz zadužnica i bjanko zadužnica opisanih u prilogu 1 i 2 tog Dodatnog ugovora 1 (čl. II.);

- da je tražbina prema GE po zadužnici broj OV-2892/2013 navedena u prilogu Dodatnog ugovora 1.

9. Slijedom izloženog, u konkretnom je slučaju nedvojbeno utvrđeno da je Raiffaisenbank Austria d.d. na tuženika, kao novog vjerovnika, preni jela potraživanje po predmetnoj Zadužnici budući da to jasno proizlazi iz sklopljenog Dodatnog ugovora 1 i privitka istome koji prileže spisu pa kako tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio, a niti iz isprava u spisu proizlazi da su tužitelj i Raiffaisenbank Austria d.d. ugovorili zabranu prijenosa tražbine bez pristanka dužnika u smislu čl. 80. st. 2. ZOO -a, a u smislu čl. 82. st. 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, neosnovan je prigovor tužitelja, kao ovršenika, da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv njega temeljem predmetne Zadužnice, kao ovršne isprave.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev pod stavkom II izreke prethodno utvrdivši da potraživanje tuženika nije u zastari, to stoga što iz stanja spisa i to Ugovora o računu i pristupnici za otvaranje tekućeg računa proizlazi da je isti sklopljen 7. veljače 2013. i da je tužitelj sukladno čl. 1007. ZOO-a prilikom otvaranja tekućeg računa zatražio kredit u obliku dopuštenog prekoračenja koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, koji je ponovio i temeljem pristupnice od 20. svibnja 2015., a koji je iznosio 822,88 eura/ 6.200,00 kn[1] , a potraživanje s osnova glavnice po dopuštenom prekoračenju nije bilo dospjelo sve dok Raiffaisenbank Austria d.d. nije izjavom o otkazu Ugovora o računu od 4. travnja 2018. istovremeno učinila dospjelim i cjelokupni iznos dopuštenog prekoračenja po računu s trenutnim učinkom, na što je imala pravo u smislu čl. 10. Ugovora o računu, a da je Zadužnicu tužitelj solemnizirao i predao Raiffaisenbank Austria d.d. upravo prilikom otvaranja tekućeg računa, tako da je cjelokupni iznos dopuštenog prekoračenja od 822,88 eura/ 6.200,00 kn dospio na naplatu 4. travnja 2018., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

11. Imajući u vidu da je zahtjevom za izravnu naplatu koji se odnosi na nedopušteno prekoračenje po računu zatražen i dio glavnice koji prelazi 822,88 eura do 844,76 eura, za iznos od 21,88 eura, a nedopušteno prekoračenje po računu se smatra dospjelim čim nastane, u smislu čl. 9. Ugovora o računu, neovisno o tome što je navedeni iznos nedopuštenog prekoračenja tužitelj bio u obvezi podmiriti odmah, s obzirom da nije vidljivo kada je nastao, a tužitelj je u svom iskazu naveo da je po računu uredno poslovao do 2017., to može značiti jedino da je nedopušteno prekoračenje od 21,88 eura nastalo tijekom 2017. ili 2018., što potvrđuje i činjenica da je Raiffaisenbank Austria d.d. Ugovor o računu otkazala u travnju 2018., a ne ranije, a što bi zasigurno učinila da je postojalo dospjelo nepodmireno dugovanje iz razdoblja prije 2017.

12. Budući da je u konkretnom slučaju nesporno da je Zadužnica izdana radi osiguranja potraživanja Raiffaisenbank Austria d.d. prema tužitelju po Ugovoru o računu, rokovi početka zastare zadužnice računaju se od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla od otkaza 4. travnja 2018. za dopušteno prekoračenje, a za nedopušteno prekoračenje najranije od 2017.

13. Predmetna Zadužnica predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate jer je sastavljena u obliku javnobilježničkog akta i stoga glavnica potraživanja koja proizlazi iz te zadužnice zastarijeva u roku od 10 godina (čl. 233. st. 1. ZOO-a), međutim zatezne kamate na iznos glavnice iz te Zadužnice, kao povremene tražbine koje proistječu iz javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku od 3 godine (čl. 233. st. 1. u vezi sa čl. 226. st. 1. ZOO-a).

14. Budući da je utvrđeno da je potraživanje Raiffaisenbank Austria d.d. koje je ustupljeno tuženiku dospjelo najranije tijekom 2017., a zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice je podnesen 4. travnja 2024., jasno je da do dana podnošenja Zadužnice na naplatu nije prošao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO -a te da stoga potraživanje glavnice iz navedene Zadužnice u iznosu od 844,76 eura nedvojbeno nije u zastari.

15. Budući da je utvrđeno da glavnica potraživanja iz Zadužnice, kao i zatezna kamata obračunata na iznos glavnice u razdoblju od 4. travnja 2021. do 2. travnja 2024. obuhvaćena zahtjevom za izravnu naplatu zadužnice koja iznosi 150,07 eura nije u zastari, a utvrđeno je i da je tražbina Raiffaisenbank Austria d.d. valjano ustupljena tuženiku, to je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na glavnicu potraživanja od 844,76 eura, u odnosu na zateznu kamatu obračunatu za razdoblje od 4. travnja 2021. do 2. travnja 2024. u iznosu od 150,07 eura, te u odnosu na troškove postupka izravne naplate u iznosu od 53,09 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 3. travnja 2024. do podmirenja, pravilno odbijen kao neosnovan.

16. Zbog izloženog, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. Žalitelj suprotnim razlaganjima, kojima iznosi vlastiti pravni pristup i ocjenu izvedenih dokaza, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

18. Stoga ovaj sud drugoga stupnja prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje i po njemu primijenjeno materijalno pravo, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke, a u odnosu na iznesene žalbene razloge žalitelj se upućuje na pravilne i iscrpne razloge prvostupanjske presude.

19. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

20. Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom II i III izreke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić