Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1979/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krpan & Partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, protiv tuženika-protutužitelja ĆT iz [adresa], Ž [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bujasu, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Branimira 39, radi namirenja i ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-891/2019-59 od 6. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-891/2019-59 od 6. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-891/2019- 59 od 6. ožujka 2025 u dijelu izreke pod točkom V. kojim je trošak odbijen za iznos od 2.000,00 €.

III. Uvažava se žalba tuženika-protutužitelja i preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom V. kojim je tuženik-protutuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.312,50 € te se sudi;

Nalaže se tužitelju-protutužitelju naknaditi tuženiku-protutužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.svibnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 €, u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da je tuženik-protutužitelj, dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja- protutuženika, i to ŽT, u iznosu od 12.461,08 eura / 93.888,01 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 28.07.2017. pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 1) dijela zk.č.br. 5680/3, u naravi STAMBENA ZGRADA, [adresa], 4, 6, 8, površine 1221 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to: stan broj 2 na III (trećem) katu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 53,99 m2, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom građanskom sudom u Zagrebu, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika, kao zajmodavca s jedne strane te pok. BT, pravne prednice tuženika – protutužitelja, kao korisnika zajma s druge strane, a koji je potvrđen 11. studenog 2008. g. kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-3579/08, nije nikada bio sklopljen te je nepostojeći i bez ikakvih učinaka. Nadalje, pod točkom III. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika ŽT, kao zajmodavca s jedne strane te pokojne BT, pravne prednice tuženika – protutužitelja kao korisnice zajma s druge strane, a koji ugovor je potvrđen 11. studenog 2008. kod javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-3579/08, a koji ugovor je potvrđen 11. studenog 2008. kod javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV -3579/08. Pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju – protutuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku – protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 € sa zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2025. do isplate, dok je pod točkom V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., III. i IV. žali se tužitelj- protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno podredno ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom V. žali se tuženik- protutužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP kako to proizlazi iz sadržaja žalbe te predlaže preinačiti pobijanu odluku sukladno navodima žalbe, odnosno podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na žalbu tužitelja-protutužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti predmetnu žalbu i potvrditi presudu Općinskog suda u Sesvetama u točkama I., III. i IV. uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženiku-protutužitelju.

5. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana dok je žalba tuženika-protutužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za namirenjem tražbine u ukupnom iznosu od 12.461,08 €[1] /93.888,01 kuna i to iz vrijednosti zaloga odnosno predmetne nekretnine (stana) na način da se predmetna nekretnina proda sudskom prodajom kao i protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika ŽT, kao zajmodavca s jedne strane te pokojne BT, pravne prednice tuženika – protutužitelja kao korisnice zajma.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj-protutuženik ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu sadržajno ukazuje tužitelj-protutuženik.

8. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije . Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tužitelj-protutuženik.

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj kao zajmodavac, sklopio sa pokojnom BT Ugovor o zajmu ŠB/08 od 11. studenog 2008., a tim ugovorom između ostaloga je i ugovoreno kako zajmodavac radi osiguranja svoje tražbine stječe pravo ishoditi uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini (stanu), u vlasništvu pravne prednice tuženika BT te nije sporno da je tužitelj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu uknjižio svoje založno pravo na predmetnoj nekretnini (stanu);

- da je u čl. 1. predmetnog ugovora ugovoreno da zajmodavac (tužitelj) daje korisnici zajma (pokojnoj BT) zajam u iznosu od 12.249,34 € u kunskoj protuvrijednosti na dan zaključenja Ugovora, odnosno zajam u iznosu od 87.500,00 kuna;

- da iz iskaza tuženika sa ročišta 8. ožujka 2022. proizlazi da mu je majka kada su dogovorili da mu predmetni stan na adresi [adresa] prepiše na njega, saznao za postojanje predmetnog Ugovora o zajmu te mu je majka tada rekla da je prevarena, odnosno da joj je na ruke isplaćeno 31.000,00 kuna, a ne ugovoreni iznos zajma;

- da iz spisu priležeće dokumentacije i to Obveza kupca – analitike za partnera izdane od društva GPZ- opskrba d.o.o., izvatka iz knjigovodstvene kartice gradskog ureda za financije grada Zagreba, ovršnog prijedloga suvlasnika stambene zgrade protiv pokojne BT, nagodbe sklopljene 29. ožujka 2016. između Zagrebačke banke d.d. i pokojne BT, obavijesti o tražbini društva B2 kapital upućenoj pokojnoj BT, kartici dužnika društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. , proizlazi da je prednica tuženika kontinuirano u dužem vremenskom razdoblju bila u očiglednim financijskim poteškoćama, odnosno postojala su njezina dugovanja prema raznim pružateljima komunalnih usluga kao i prema bankama pri čemu se je vidljivo i postojanje dugovanja pravne prednice tuženika i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu;

- da iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da je financijska situacija njegove majke BT bila teška, jer je imala odnosno ostalo joj je 900,00 kuna od ukupne mirovine od 2.100,00 kn i on je plaćao režije;

- da je tužitelj osoba sa iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca odnosno da se radi o osobi koja je sklopila veći broj ugovora o zajmu, baveći se obrtimice poslovima pozajmljivanja novca jer iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1975/10-127 od 9. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj ŽT sklopio 2008. ugovore o zajmu s ET iz [adresa], IT iz [adresa], NT iz [adresa], CT iz [adresa] te PT iz [adresa];

- da iz odredbe čl. 7. Ugovora o zajmu proizlazi da se korisnik zajma obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro – račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca, a iz dostavljenih uplatnica od strane tuženika, proizlazi da je tuženica vršila povrat predmetnog zajma na račune društva Ekstenzija d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o. s time da iz dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 proizlazi da se navedena društva Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o. spominju u kontekstu sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima;

- da iz odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora o zajmu proizlazi da je pravna prednica tuženika dala suglasnost tužitelju da radi naplate dospjele tražbine po predmetnom Ugovoru o zajmu može vršiti zapljenu do 1/3 njene plaće, mirovine i drugih novčanih primanja, a pored toga se pokojna BT obvezala tužitelju uručiti bjanko zadužnicu koju tužitelj kao ovršnu ispravu također može unovčiti u slučaju ne podmirenja dospjele obveze po predmetnom Ugovoru o zajmu, a isto tako, predmetnim Ugovorom o zajmu radi osiguranja svoje tražbine tužitelj je uknjižio založno pravo na stanu pokojne prednice tuženika kao sredstvo osiguranja kojim svoju tražbinu može naplatiti prodajom tog stana u ovršnom postupku;

- da provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću je utvrđeno da ukupan dug po predmetnom Ugovoru o zajmu na dan 30. lipnja 2018. iznosi sveukupno 93.888,01 kunu, odnosno 12.461,08 eura.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da se kod predmetnog Ugovora o zajmu radi o zelenaškom Ugovoru budući da je tužitelj iskoristio teško materijalno stanje i nedovoljno iskustvo pravne prednice tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i to radi stjecanja očito nerazmjerne koristi s onim što je dao pokojnoj BT. Naime, tužitelj je istoj pozajmio iznos od 87.500,00 kuna, a htio je u konačnici unovčenjem predmetnog stana steći znatno veći iznos od toga, a da je pri tome otpočetka znao da prednica tuženika neće iz svojih primanja moći uredno vraćati zajam te mu je isključiva namjera bila postići da dugovanje što više naraste i da onda isto namiri prodajom predmetnog stana u ovršnom postupku. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da je provedenim postupkom nepobitno utvrđeno da je tužitelj osoba sa velikim iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca i zato se od njega zahtjeva povećani stupanj pažnje u pravnome prometu te je isti zasigurno znao ili je u najmanju ruku bio dužan znati da je pokojna BT osoba u teškom materijalnom stanju i on je upravo pristupio sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu kako bi iskoristio tu okolnost i u konačnici naplatio svoje potraživanje isključivo na način da se pristupi unovčenju zaloga odnosno predmetnog stana i to kada dugovanje u znatnoj mjeri naraste bez da je prije uopće pokušao isto namiriti drugim blažim ugovorenim sredstvima osiguranja svog potraživanja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 329 st. 1. ZOO-a za postojanje zelenaškog ugovora, a to je objektiva pretpostavka očitog nerazmjera između onoga što je tužitelj dao i koristi koju je ugovorio za sebe i dvije potrebne subjektivne pretpostavke na strani pokojne BT a to je njeno teško materijalno stanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 11. studenog 2008. i njezino nedovoljno iskustvo.

11. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je prihvatio eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu od 11. studenog 2008., a s obzirom na činjenicu da je prihvaćen eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev i da je predmetni Ugovor o zajmu utvrđen ništetnim, to je neosnovan konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 19. lipnja 2024. Naime, s obzirom na to da tužiteljev tužbeni zahtjev proizlazi iz predmetnog Ugovora o zajmu koji je odlukom o protutužbenom zahtjevu utvrđen ništetnim, isti je svakako neosnovan jer tužitelj nije ovlašten ostvarivati namirenje svoje tražbine kada je Ugovor iz kojeg proizlazi ta tražbina utvrđen ništetnim, odnosno isti ex tunc ne proizvodi nikakve pravne učinke, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. i III. pobijane odluke.

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. čl. 329. te čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), kada je uvažavajući sve okolnosti slučaja zaključio da je Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika ŽT, kao zajmodavca s jedne strane te pokojne BT, pravne prednice tuženika – protutužitelja kao korisnice zajma ništetan.

13. Tužitelj žalbenim navodima neosnovano osporava utvrđenja suda prvog stupnja navodeći da sud nije obrazložio postojanje uvjeta iz odredbe čl. 329. ZOO-a. Međutim, na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pravilno je utvrđeno da su ostvarene sve tražene pretpostavke da bi se sporni ugovor smatrao lihvarskim .

14. U odnosu na žalbene navode da činjenica da je prednica tuženika bila zadužena, ne bi značilo da je bila u teškom materijalnom stanju, valja reći da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio kako su ostvarene pretpostavke da bi se sporni ugovor smatrao lihvarski i to ponajprije nužda i nedovoljno iskustvo prednice tuženika kao i velika životna dob. (rođena 1936.). Naime, kao što je razvidno npr. Iz dopisa GPZ

– Opskrba d.o.o. vidljivo je da prednica tuženika ima nepodmirene račune za plinsko grijanje tijekom 2008., a isto tako je vidljivo da su se zbog neplaćanja računa vodili ovršni postupci pod brojem Ovrvd-16523/2003 koje glavnice su uplaćivane sa zakašnjenjem, zatim Ovrvd-6122/2003 sa uplatama tijekom 2006., ovršni postupci pod brojem Ovrvd-71344/2007 pokrenutog po prijedlogu za ovrhu iz 2007., Ovrvd- 71029/2008 pokrenutog po prijedlogu za ovrhu iz 2008. itd. Navedeno, potvrđuje i iskaz tuženika koji je naveo da je financijska situacija njegove majke BT bila teška jer je primala mirovinu u ukupnom iznosu od 2.100,00 kn/278,72 € od koje joj je nakon plaćanja kredita ostalo samo 900,00 kn/119,45 € .

15. Prema tome, prednici tuženika je novac bio nužno potreban za zadovoljenje životnih potreba, a nije mogla više dignuti novi kredit u banci zbog čega je i pristala na sklapanje predmetnog zajma. Naime, prednica tuženika je bila rođena **.**.1936. i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu već je bila starije životne dobi i kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud očigledno se radilo o osobi nedovoljnog iskustva unatoč svojoj životnoj dobi, budući da je ista pristala na sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu sa izrazito nepovoljnim uvjetima, posebno uzevši u obzir da je pristala na zasnivanje založnog prava na svome stanu od 53 m2 a čija vrijednost je očigledno znatno veća od iznosa predmetnog zajma i upravo tu činjenicu je tužitelj također iskoristio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu.

16. Navedeno potvrđuje i odredba čl. 7. predmetnog ugovora o zajmu u kojoj je ugovoreno da se korisnik zajma obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro – račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca te iz dostavljenih uplatnica od strane tuženika, iz čega proizlazi da je tuženica vršila povrat predmetnog zajma na račune društva Ekstenzija d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o., s time da se prethodno navedena društva Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o. spominju u kontekstu sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima, a kako to proizlazi iz dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16.

17. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da ne postoji nerazmjer između ugovornih obveza tužitelja i zajmoprimca jer da je potpuno nevažno kolika je vrijednost predmetnog stana u odnosu na potraživanje tužitelja . Naime, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud očiti nerazmjer proizlazi iz odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora o zajmu kojim je pravna prednica tuženika dala suglasnost tužitelju da radi naplate dospjele tražbine po predmetnom Ugovoru o zajmu može vršiti zapljenu do 1/3 njene plaće, mirovine i drugih novčanih primanja, a pored toga se obvezala se tužitelju uručiti bjanko zadužnicu koju tužitelj kao ovršnu ispravu također može unovčiti u slučaju ne podmirenja dospjele obveze po predmetnom Ugovoru o zajmu , dok iz čl. 5. proizlazi da je korisnica zajma ovlastila zajmodavca da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi upis prava zaloga na navedenoj nekretnini iz čega proizlazi da postoji očiti nerazmjer jer je tužitelj pravnoj prednici tuženika pozajmio iznos glavnice od 87.500,00 kuna/11.613,25 € tako da je utvrđeno da postoji očiti nerazmjer između iznosa koji je tužitelj dao prednici tuženika temeljem ugovora o zajmu i koristi koju je ostvario (uknjižba prava vlasništva na stanu od 54 m2 u Zagrebu opisanom u izreci presude).

18. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima kod predmetnog Ugovora o zajmu radi o zelenaškom ugovoru budući je utvrđeno da je tužitelj iskoristio teško materijalno stanje i nedovoljno iskustvo pravne prednice tuženika kao i njezinu lakomislenost budući da od ostatka mirovine nije bila u mogućnosti plaćati mjesečne iznose, a sve to radi stjecanja očito nerazmjerne koristi s onim što je dao majci tuženika. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iako je tužitelj prednici tuženika pozajmio iznos od 87.500,00 kuna/11.613,25 €, a htio je u konačnici unovčenjem predmetnog stana steći znatno veći iznos od toga, znajući pri tome da majka tuženika neće iz svojih primanja moći uredno vraćati zajam, zaključak je da isto može učiniti samo osoba koja je ne samo u teškoj materijalnoj situaciji, već uz to i krajnje lakomislena, odnosno donosi odluke površno i bez dubljeg razmišljanja ili konzultacije sa stručnom i pravno educiranom osobom.

19. Isto tako, tužitelj kao zajmodavac znao je da je prednica tuženika korisnica mirovine od 2.100,00 kn i da je već opterećena kreditom i da joj visina mjesečnog anuiteta za otplatu zajma iznosi gotovo u visini cijele mirovine, što jasno upućuje na zaključak da je prednik tužitelja znao i iskoristio teško materijalno stanje prednice tuženika i ugovorio za sebe nesrazmjernu korist u odnosu na ono što joj je dao.

20. Konačno, suprotno žalbenim navodima, da je na strani tužitelja svakako postojalo znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani iskorištene prednice tuženika, kao i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist, a na njezinu štetu, ukazuje i činjenica da je upravo kao što je u konkretnom slučaju, to bio model postupanja i s ostalim osobama, žrtvama brojnih sličnih sklopljenih ugovora, koji su b ili predmetom kaznenog postupka pa i bez obzira što je tužitelj u tim postupcima oslobođen optužbe. Naime, iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1975/10-127 od 9. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj ŽT sklopio 2008. ugovore o zajmu s ET iz [adresa], IT iz [adresa], NT iz [adresa], CT iz [adresa] te Ć i PT iz [adresa], daklem da je tužitelj u svojstvu zajmodavca u Republici Hrvatskoj sklopio veći broj ugovora o zajmu sa fizičkim osobama pa tako i sa pravnom prednicom tuženika, slijedom čega jasno proizlazi da je protiv tužitelja u Republici Hrvatskoj vođen kazneni postupak i to upravo u vezi sa sklapanjem ugovora o zajmu od strane tužitelja u svojstvu zajmodavca.

21. U odnosu na žalbene navode da podizanje optužnice USKOK-a te pokretanje kaznenih postupka protiv trećih osoba, različitih od tužitelja, ne može utjecati na parnične stranke, valja reći da navedeno niti ne proizlazi iz prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje samo okolnosti i upućuje da se radi o neuobičajenom Ugovoru o zajmu upravo i zbog odredbe čl. 7. Ugovora o zajmu u kojoj je ugovoreno da se korisnik zajma obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro – račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca te je utvrđeno da je tuženica vršila povrat predmetnog zajma na račune društva Ekstenzija d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o., a koja društva se kako to proizlazi iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 spominju u kontekstu sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima.

22. Nadalje, protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio značaj kaznenih predmeta i u njima donesenih odluka na odnos parničnih stranaka. Naime, iz spisa bi proizlazilo da se tužitelj i prednica tuženika nikada nisu susreli (tu činjenicu žalitelj ne osporava) jer iz iskaza tuženika proizlazi da mu je majka rekla da je samo pozvana da potpiše ugovor u uredu javne bilježnice, a nije mu poznato niti da je majka ikada komunicirala s tužiteljem. Navedeno potvrđuje i iskaz GT koja je navela da joj je poznat tužitelj i da ga je viđala jer je dolazio u javnobilježnički ured, ali ga se ne sjeća u odnosu na predmetni ugovor o zajmu. Isto tako, iz samog teksta Ugovora proizlazilo bi da pri ugovaranju i realizaciji zajma između ugovornih strana nitko nije sudjelovao osim njih samih, što se već iz same činjenice da im zajam daje nepoznata osoba i to strani državljanin čini neživotnim I neuvjerljivim, a upućivalo bi na zaključak o sudjelovanju posrednika, a kojima je prednica tuženika nesporno uplaćivala rate zajma. Slijedom toga, i više nego evidentno da je tužitelj, premda nije optužen u kaznenom predmetu, sudionik davanja zajmova hrvatskim građanima pod lihvarskim uvjetima pa bez obzira na to što sam nije pravomoćno osuđen za to kazneno djelo takav ugovor ne može biti valjan ugovor.

23. Naime, prednica tuženika je upravo tim kreditnim uredima uplaćivala dospjele mjesečne iznose po Ugovoru o zajmu sklopljenim s tužiteljem, što nesporno proizlazi iz dostavljene dokumentacije i što sam tužitelj ne spori prihvaćajući rezultate vještačenja provedenog tijekom prvostupanjskog postupka i u skladu s istim precizirajući svoj zahtjev, a što sve upućuje da je korišten identičan način postupanja kao i što proizlazi iz predmeta K-Us-16/16 gdje se navedeni uredi spominju u kontekstu sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima.

24. Slijedom navedenog, proizlazilo bi da je da je sporni ugovor o zajmu, osim navedenog i nemoralan pravni posao, pa time i ništetan u smislu odredbe čl. 322 st. 1. ZOO, a isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ostvarene sve tražene pretpostavke da bi se sporni ugovor smatrao lihvarskim.

25. Isto tako, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke niti žalbeni navodi da je predmetni ugovor o zajmu solemniziran od strane javnog bilježnika Lade Draškić dana 11.11.2008. pod br. OV-3579/08 te kao takav pročitan i rastumačen strankama prije samog potpisivanja, budući da iz iskaza prisjednice GT proizlazi da je uobičajeno da se ugovor o zajmu solemnizira u odnosu na dužnika, a ne mora u odnosu na zajmodavca i da se ne sjeća tužitelja u odnosu na predmetni ugovor o zajmu, a što upućuje da nisu bile prisutne obje stranke .

26. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja-protutuženika u kojima preocjenjuje dokaze te iznosi vlastitu ocjenu dokaza i viđenje pravne situacije, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja tako da su ostali žalbeni navodi kao i pozivanja tužitelja na presude Županijskih sudova irelevantni, ali i neosnovani, pa s obzirom da je nedvojbenim utvrđeno da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan to tužitelju ne pripada pravo namiriti se iz vrijednosti založene stvari, a što je predmet tužbenog zahtjeva, koji je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan.

27. Slijedom naprijed iznesenog, kako je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, prethodno utvrđujući ništetnim ugovor koji predstavlja pravni temelj za njegov zahtjev da tuženik kao vlasnik založene stvari trpi namirenje potraživanja tužitelja iz vrijednosti predmeta zaloga, to je pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a u dijelu izreke pod točkom I., III. i IV., a žalbu tužitelja-protutuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

28. U odnosu na žalbene navode tuženika-protutužitelja, valja reći da prilikom izračuna troškova ovog postupka, na koje tuženik-protutužitelj ima pravo, potrebno je uzeti u obzir okolnost da se postupak vodio po tužbi tužitelja i protutužbi tuženika. Po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba zbog čega je sud o troškovima parničnog postupka trebao samostalno odlučivati o tužbi i protutužbi. U tom smislu se u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Pored toga i uspjeh stranaka u sporu je posebno utvrđen u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (jednako stajalište izneseno je u odlukama VSRH Rev- 836/2024 od 03. rujna i Rev-1356/2021od 26. travnja 2022.).

29. Stoga je u odnosu na tužbu, tuženiku-protutužitelju, koji je u cijelosti uspio u postupku u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo u smislu odredbe čl.154. st.1. ZPP-a priznati pojedinačne radnje po vrijednosti predmeta spora od 12.461,08 €, slijedom čega proizlazi da tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.450,00 € što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 3.062,50 € i to po tužbi.

30. U odnosu na protutužbu tuženiku-protutužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku u odnosu na svoj zahtjev za utvrđenjem ništetnosti valjalo je također u smislu odredbe čl.154. st.1. ZPP-a priznati troškove i to za sastav protutužbe u podnesku od 9. rujna 2019. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 7. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 8. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. OT-a) zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 13. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 1. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 19. rujna 2022. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 21. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 9. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 € što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 2.312,50 €.

31. Kako je tuženik odbijen pod točkom V. izreke za parnični trošak u iznosu od 4.312,50 €, a sada mu je još dosuđeno 2.312,50 €., to je njegova žalba djelomično neosnovana za iznos od 2.000,00 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

32. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 € (Tbr. 10.4 OT) te je odlučeno kao u izreci pod točkom IV., dok mu nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić