Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1731/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Maša Berić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb, a protiv tuženice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Perica Medaković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povrv- 263/2025-88 od 4. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povrv-263/2025- 88 od 4. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 3.854,43 eur-a.

II. Preinačuje se navedena presuda pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 812,50 eur-a i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 812,50 eur-a.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog tužitelja s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženoj ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, namiri tražbinu u iznosu od 9.107,43 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 5.574,36 EUR od 24.05.2022.g. do isplate,

- 65,23 EUR od 24.05.2022.g. do isplate,

i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa pa do isplate."

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.666,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima.

4. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako nema niti proturječja između razloga te presude i stanja spisa, to ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženica pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

7. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane odluke proizlazi:

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 9. 08. 2018. utvrđeno je da je tuženica na dan 9. 08. 2018. kao solidarni jamac za Ravelana d.o.o., a temeljem Ugovora o okvirnom kreditu broj [broj kredita] – dopušteno prekoračenje po transakcijskom [broj] dugovala tužitelju 61.631,96 kn / 8.179,97 eur-a,

- da između stranaka nije sporno da je tuženica solidarni jamac prema tužitelju za obveze Ravelana d.o.o. [adresa], a temeljem Ugovora o okvirnom kreditu [broj kredita] – dopušteno prekoračenje po transakcijskom [broj] i temeljem mjeničnog očitovanja od 12. 10. 2010.,

- da je uvidom u izvansudsku nagodbu zaključenu između stranaka 10. 01. 2020., utvrđeno je da je tuženica priznala potraživanja tužitelja temeljem Ugovora o okvirnom kreditu broj 3115809996 od dana 12. 10. 2010. i to u iznosu od 70.442,22 kn/9.349,29 eur-a uz uvećanje za daljnje kamate i troškove postupka,

- da je između stranaka također nesporno da je tuženica temeljem izvansudske nagodbe na ime tražbine tužitelja dana 11. rujna 2020. uplatila je iznos od 5.000,00 kn,

- da je stoga je neosnovan prigovor tuženice o zastari potraživanja tužitelja u konkretnom slučaju, a pogotovo jer tuženica nije u tijeku postupka osporavala takvu izvansudsku nagodbu kao ništetnu pa da bi se rok zastare uslijed toga trebao računati već od 2010., a ne od 10. 01. 2020.,

- da je sklapanjem izvansudske nagodbe od 10. 01. 2020. tuženica priznala predmetno dugovanje prema tužitelju i time prekinula eventualnu zastaru predmetnog potraživanja,

- da je prema stanovištu suda, na tužitelju pravo izbora da li će svoje potraživanje ostvarivati temeljem Zakona o mjenici ili teme ljem Zakona o obveznim odnosima,

- da je uvidom u nalaz i dopune nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstveno struke, Rašić d.o.o. Daruvar, utvrđeno da je ukupno dugovanje tuženice na dan 23. 05. 2022., a kao jamca za obveze Ravelana d.o.o. [adresa] po osnovi Ugovora o okvirnom kreditu [broj kredita] – dopušteno prekoračenje po transakcijskom [broj] od 12. 10. 2010., u ukupnom iznosu od 68.619,90 kn / 9.107,43 eur-a odnosno na ime glavnice 42.000,00 kn / 5.574,36 eur-a, na ime redovne kamate 491,51 kn / 65,23 eur-a, zatezne kamate do 9. 08. 2018. u iznosu od 18.956,15 kn / 2.515,91 eur-a te na ime zatezne kamate od 10. 08. 2018. pa do 23. 05. 2022. u iznosu od 7.172,24 kn / 951,92 eur-a, a ovo sve uzimajući u obzir naknadnu uplatu tuženice u visini od 5.000,00 kn dana 11. rujna 2020.,

- da je iz istog nalaza vidljivo da tužitelj u svom potraživanju nije obračunavao kamatu na kamatu, a kako to želi prikazati tuženica u svom prigovoru,

to sud prvog stupnja zaključuje da tijekom postupka tuženica ničim nije ni dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja u cijelosti pa da je stoga tražbina tužitelja osnovana, a sve temeljem čl. 111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje u tekstu ZOO) te je stoga sud u pogledu platnog naloga tužitelja, tj. tužbenog zahtjeva naznačenog u platnom nalogu i odlučio kao u točki I. izreke presude, a sve temeljem čl. 451. st. 3.ZPP-a.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tuženica svojim žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

9. U odnosu na žalbene navode tuženice valja navesti da nema bitne povrede da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer to ne proizlazi iz stanja spisa.

10. Pravilno je sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog u iznosima kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem što ne prelazi iznos iz specificiranog tužbenog zahtjeva.

11. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica pobija egzistentnost izvansudske nagodbe jer tijekom postupka istu nije osporavala kao ni činjenicu da je po toj nagodbi izvršila djelomičnu uplatu.

12. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti isključivo odredbe Zakona o mjenici obzirom da je tuženica mjenični dužnik te da se rokovi zastare imaju računati primjenom odredba tog Zakona, a ne temeljem odredaba ZOO-a temeljeno na postojanju izvansudske nagodbe. Također valja reći da mjenice potpisane od strane tuženice, što u žalbi tvrdi sama tuženica, predstavljaju vjerodostojne isprave tako da tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka temeljem izvatka iz poslovnih knjiga nije imao na raspolaganju nikakvu ovršnu ispravu te je stoga imao pravni interes za vođenje tog postupka. Iako tuženica žalbom ističe da je tužitelj imao na raspolaganju dvije bjanko zadužnice (koje jesu ovršne isprave) tijekom postupka nije dokazala njihovo postojanje.

13. Žalbeni navodi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nisu osnovani jer smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja njegovu preinaku, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na zadnjem ročištu tužitelj više ne potražuje zahtjevnu kamatu na iznose 2.515,91 eur-a i 951,92 eur-a te ih sud ispravno nije niti dosudio. Međutim, kao je prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a za povlačenje tužbe nakon upuštanja tuženika u raspravljanje potreban pristanak tuženika, a u konkretnom slučaju tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe pravilno je prvostupanjski sud u tom dijelu trebao meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu. (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. br. Su-IV-16/2021-8), time da ujedno navedeno postupanje prvostupanjskog suda nije bilo na štetu tuženice obzirom da joj je naloženo plaćanje iznosa manjeg od onog kojeg je potraživao tužitelj prije smanjenja tužbenog zahtjeva.

14. Budući da tuženica nije tražila donošenje dopunske odluke u navedenom dijelu (339. st. 2. ZPP-a), to se ima smatrati da je tužba u tom dijelu povučena.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

16. Žalbeni navodi tuženice kod odluke o troškovima postupka djelomično su osnovani.

17. Iako prvostupanjski sud nije u pobijanoj odluci specificirao datume podnesaka i ročišta za koja je pobijanom odlukom tužitelju dosudio parnične troškove, a nije naveo niti tarifne brojeve stavaka na temelju kojih ih je priznao valja navesti da je iz troškovnika tužitelja vidljiv broj podnesaka i broj ročišta kao i datumi te zatraženi iznosi u eurima. Kod takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud je na temelju stanja spisa i troškovnika tužitelja ocijenio osnovanost žalbenih navoda svake pojedine radnje koju tuženica pobija.

18. Žalbom tužitelj navodi da pobijana presuda nije na zakonu osnovana. Iz toga se zaključuje da presudu pobija u cijelosti iako je iz njezinog daljnjeg sadržaja razvidno specificiranje pojedinih dosuđenih troškova kao spornih.

19. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužitelju za radnje poduzete u postupku, a koje se žalbom posebno specificraju pripada i to:

-za prstitup na ročišta održana 15. travnja 2019., 15. veljače 2021., 13. travnja 2022., 21. studenog 2022. i 16. veljače 2026. za svako po 100 bodova jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23; dalje: Tarifa) ,

- za pristup na ročište održano 10. lipnja 2019. prema Tbr. 9/5 Tarife 25 bodova jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- za sastav podneska od 4. lipnja 2019. i 26. studenog 2020. za svaki prema Tbr. 8/3 Tarife 50 bodova, jer je riječ o obrazloženim podnescima,

- te za sastav podnesaka od 22. studenog 2019. i 6. veljače 2020. za svaki prema Tbr. 8/4 Tarife 25 bodova, jer je riječ o neobrazloženim podnescima.

20. Iako pravo na sastav preostalih podnesaka i pristup na preostrala ročišta tuženica u žalbi izrijekom ne osporava osporavajući zakonitost pobijane presude proizlazi da osporava sveukupno dosuđene troškove. Obzirom da je pobijanom presudom naožleno tuženici naknaditi iznos troškova od 4.666,93 eur-a s pripadajućim zateznim kamatama, a da je žalba osnovana za troškove dosuđene za pojedine radnje kako je to gornje navedeno u ukupnom iznosu od 812,50 eur-a to tužitelju pripada ukupan iznos troškova od 3.854,43 eur-a zajedno sa pripadajućim zateznim kamatma.

21. Stoga je valjalo žalbu tuženice u pogledu odluke o troškovima postupka uvažiti za iznos od 812,50 eur-a, a odbiti za iznos od 3.854,43 eur-a.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP- a, odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Kako je tuženica sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu u dijelu odluke o troškovima postupka, to je zahtjev iste za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević