Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-191/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1- tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik, suprug MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2-tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3 - tužiteljice ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2 i 3-tužitelji zastupani po punomoćniku GŠ, odvjetniku u [adresa], kao privremenom zastupniku odvjetnika Anti Bogdanoviću, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1117/2024-35 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1117/2024-35 od 8. listopada 2025. u točki II izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva svakog u 1/3 dijela čestice zem. [katastarska čestica] i čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem presude, u zemljišnoj knjizi uknjiže kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela predmetnih nekretnina uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene (točka I izreke) dok je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo suvlasništvo naprijed navedenih nekretnina svaki u 1/3 dijela dosjelošću što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji temeljem prvostupanjske presude u zemljišnoj knjizi izvrše uknjižbu prava suvlasništva svaki u 1/3 dijela na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene te je naloženo tuženoj da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.721,87 eura (točka II izreke).
2. Presudu u dosuđujućem dijelu pobija tužena zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud drugog stupnja u cijelosti odbije tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovorima na žalbu tužitelji osporavaju navode žalbe tužene te predlažu da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva svakog u 1/3 dijela na česticama zem. broj [katastarska čestica] i broj [broj] k. o. [katastarska općina]. Predmet postupka je i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje, ukoliko sud ne prihvati zahtjev da su tužitelji stekli valjani pravni osnov na stjecanje suvlasništva na predmetnim nekretninama, da su isti dosjedanjem stekli pravo suvlasništva svaki u 1/3 dijela na predmetnim nekretninama te trpljenje upisa toga njihovog prava u zemljišne knjige, umjesto tuženice.
6. Zaključivši da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi predmetne nekretnine stekli pravnim poslom sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan njihov zahtjev na utvrđenje da su stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva svakog u 1/3 dijela predmetnih čestica i zahtjev za trpljenje upisa toga njihovog prava u zemljišne knjige, koji dio prvostupanjske presude nije predmet postupka u ovom žalbenom postupku.
7. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tuženica i to u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zapisnicima: Z-784/2007/8576 i Z-784/2007/8577.
8. Pošavši od utvrđenja da, s obzirom da 1-tužiteljica i 2-tužitelj nisu sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] a da je 3-tužiteljica pristupila na raspravu koja je održana 8. travnja 2015. u tom postupku ali na istoj navela da ostavinski postupak iza pok. roditelja AŠ LŠ i pok. AŠ VŠ još uvijek nije završen te da između njihovih nasljednika, evidentiranih suposjednika, ne postoji sporazum oko načina diobe nekretnina koje čine ostavinsku masu posljedično čemu činjenične navode koje tužitelji ističu u ovom postupku a tiču se stjecanja prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, 3 - tužiteljica nije mogla navesti na navedenoj raspravi budući u vrijeme održavanja rasprave nije bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. LŠ i VŠ, koje je doneseno 28. travnja 2016. sud prvog stupnja utvrdio je neosnovanim prigovor tužene da tužitelji, zbog sudjelovanja u postupku obnove zemljišnih knjiga, nisu ovlašteni podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama.
9. Pošavši od daljnjih utvrđenja da su obje predmetne nekretnine, u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, da je iste koristio još najkasnije otac 1- tužiteljice i 3-tužiteljice a djed 2-tužitelja pok. LŠ koji ih je koristio za obrađivanje sadeći poljoprivredne kulture, da su predmetne nekretnine isključivo bile u njegovom faktičnom posjedu, da su se potom iste dalje prenosile unutar obitelji i to upravo na tužitelje, da je prednik tužitelja pok. IŠ omeđio plotom obje predmetne nekretnine manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je utvrđeno i saslušanjem svjedoka koji su suglasno naveli da nisu čuli da bi postojao bilo kakav spor vezano za posjedovanje spornih nekretnine, da tužitelje i njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju spornih parcela niti unutar obitelji niti od strane trećih osoba, da su predmetne nekretnine najkasnije od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika posljedično čemu da je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999. s time da su tužitelji i po prednicima mogli dosjedati i u vremenu kad su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, sud prvog stupnja primijenjujući materijalno pravo iz čl. 159., čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu ZV) utvrdio je kako su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva tužitelja dosjelošću te presudio kao u točki II izreke presude.
10. Sa navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
11. Suprotno žalbenim razlozima tužene, sud prvog stupnja u pobijanom dijelu sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. U tom dijelu ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužena u svojoj žalbi.
12. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena navodi neodlučne paušalne navode prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne pravne situacije od strane žaliteljice.
13. Na žalbene navode tužene valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju izgrađenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) a te izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, koje stečeno uvjerenje je dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja da su tužitelji uspjeli dokazati da su zajedno sa svojim prednicima u poštenom posjedu predmetnih nekretnina barem od 50 -tih godina prošlog stoljeća prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužene u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj tužitelji nisu dokazali da bi osobno i putem svojih pravnih prednika bili u kvalificiranom posjedu dovoljno vremena potrebnim za stjecanje vlasništva dosijedanjem. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da su i saslušani svjedoci i saslušane stranke suglasno iskazivali na okolnosti posjedovanje predmetnih nekretnina, da iz njihovih iskaza proizlazi da je iste prednik tužitelja i omeđio plotom i obrađivao te da su se potom iste dalje prenosile unutar obitelji s time da se takvom posjedovanju nitko nikada nije protivio, dok tuženica nije niti tvrdila niti dokazala da bi ona posjedovala te nekretnine niti iste održavala s time da stranke nisu dovodile u pitanje da iste nisu zapuštene i neprohodne već održavane.
14. Točno je da, a kako je to navedeno i u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-546/2019 od 6. lipnja 2023., činjenica što su u postupku obnove zemljišnih knjiga u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, u kojem postupku je 3-tužiteljica pristupila na zakazanu raspravu, dovodi do toga da je njihov pošten posjed tada prekinut, jer se od toga trenutka ne može smatrati da nisu znali, niti mogli znati da im ne pripada pravo na posjed. Ali do tog dana je, kada je 3-tužiteljica pristupila na raspravu u tom predmetu (8. travnja 2015.), njihov posjed nedvojbeno je bio pošten jer niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na suprotno, pa su, a obzirom na navedeno, u odnosu na tužitelje, prije navedenog dana odnosno prije nego što je u zemljišnim knjigama u postupku preoblikovanja zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tužena, suprotno mišljenju tužene, već bile ispunjene pretpostavke za stjecanje njihovog vlasništva dosjelošću.
15. U odnosu na žalbene navode kojim tužena osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji u okolnostima konkretnog slučaja ovlašteni podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama valja reći da je i za to svoje utvrđenje prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, pravilno je sud uvidom u zapisnike iz predmetnog postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga utvrdio da 1-tužiteljica i 2- tužitelj istima nisu prisustovali, da iz tih zapisnika ne proizlazi da bi isti na ročišta bili uredno pozvani te da se 3-tužiteljica iako je na jedno ročište pristupila nije upuštala u postupak zbog nepostojanja sporazuma o korištenju nasljedika pok. prednika iza kojih u tom trenutku nije bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju posljedično čemu se i zaključak prvostupanjskog suda da u navedenim okolostima rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga tužitelje ne obvezuje jer u istom nisu sudjelovale ukazuje pravilnim.
16. Prema tome u tom dijelu ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
17. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. i 160. ZV kada je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatio.
18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP -a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.
19. Zbog svega navedenog valjalo je u pobijanom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki II izreke presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
