Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Gž-1965/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, Elektroslavonija Osijek, OIB 46830600751, Šetalište Kardinala F. Šepera 1 a, Osijek, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju RC, dip.iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, OIB 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu posl. br. Pn-156/2020-98 od 9. ožujka 2026., dana 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu posl. br. Pn-156/2020-98 od 9. ožujka 2026. u pobijanim točkama II i III izreke.

II O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.578,35 EUR sa zateznom kamatom. U točki II odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznad iznosa od 19.578,35 EUR do iznosa od 39.156,70 EUR, kao neosnovanim dok je u točki III. odlučeno da tužitelj, tuženik i umješač na strani tuženika u ovom postupku snose svaki svoje troškove.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u točkama II i III izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženika i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

6. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6.1. Međutim, osnovan je istaknuti žalbeni razlog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja je nastala na njegovom objektu kada je 13. ožujka 2020. u [adresa] u [adresa] došlo do požara u kojemu je izgorjela dvorišna zgrada obiteljske kuće u njegovom vlasništvu.

8. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava utvrđenje činjenica i okolnosti na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štete od 50% i temeljem kojeg utvrđenja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao u pobijanoj točki II izreke, a koje je za sada ,po ocjeni ovog žalbenog suda, utemeljio na nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju koje se odnosi na legalnost građevine -hale na kojoj je došlo do oštećenja uslijed navedenog štetnog događaja.

9. Naime u do sada provedenom postupku prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio uzrok nastanka štetnog događaja kao i visinu štete no činjenicu na temelju koje je utvrdio doprinos tužitelj od 50 % radi kojeg je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva kao pod točkom II izreke je utemeljio na zaključku kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj gradnjom opožarene hale oko drvenog stupa (bandere) i ispod niskonaponske mreže tuženika u bitnome izmijenio uvjete pod kojima je ranije morao dobiti elektroenergetsku suglasnost za pristup mreži preko trafostanice u A. Harambašića te za priključak, trebao izvijestiti tuženika, a očito je da to nije učinio, da prema člancima 62. i 63. Općih uvjeta kupac je odgovoran za sigurnost i ispravnost instalacija koje trebaju biti izvedene u skladu sa važećim tehničkim propisima na što mu je operater prijenosnog ili distribucijskog sustava dužan ukazati ako uoči bilo kakve nepravilnosti te mu je dužan zaprijetiti pod prijetnjom isključenja iz mreže da nepravilnosti otkloni u određenom roku, da tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju unatoč citiranim obvezama i ovlastima ništa od naprijed navedenog nisu poduzeli, da tuženikovo pozivanje da nije imao hidrauličnu dizalicu koja mu omogućava podizanje iznad razine krova opožarene hale do vrha stupa s kojeg je trebao otkvačiti te isključiti iz mreže sporni kabel nije životno niti je u skladu s pravilima struke, da se tuženik se bavi opasnom djelatnošću te upravlja opasnim stvarima te je morao postupati s povećanim stupnjem pozornosti kao i da je znao da je tužitelj protivno strogim tehničkim propisima i općeprihvaćenim životnim pravilima izgradio opožarenu halu oko stupa pod naponom u vlasništvu tuženika i trebao pronaći način da isključi napon u spornom kabelu.

10. Nadalje prvostupanjski sud izveo je zaključa daje tužitelj nakon odjave mjernog mjesta koji je tužitelj koristio za svoj obrt [obrt] tj. nakon 2. ožujka 2010. imao još jedan priključak s kojeg je napajana instalacija u njegovoj obiteljskoj kući i to upravo preko niskonaponske mreže čiji je jedan vod išao i preko drvenog stupa (bandere), koji je tužitelj bespravno ugradio u opožarenu halu. te s obzirom da tuženik nije isključio napon u spornom kabelu i kroz vrijeme od najmanje 10 godina nemarnim postupanjem sa opremom i instalacijama u svome vlasništvu pridonio nastanku štetnog događaja najmanje u jednakom omjeru kao i sam tužitelj koji je bespravno sagradio opožareni objekt oko drvenog električnog stupa u vlasništvu tuženika.

11. Tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio i dokazivao da je opožarena hala legalizirana i da je za nju ishođena uporabna dozvola a u pogledu toga prvostupanjski sud je zaključio da se građevinska i uporabna dozvola, na koje se tužitelj pozivao tijekom postupka u pisanim podnescima i koje citira i prilaže uz svoj Nalaz građevinski vještak, odnose na zidani dio objekta u dvorištu tužitelja koji je tužitelj koristio kao bravarsku radionicu sve dok istu nije preselio 2007. u industrijsku zonu, a ne na opožarenu halu.

12. Pri tom u obrazloženju navodi da nije prihvatio Nalaz građevinskog vještaka MC te je nije prihvatio da prijedlog tuženika da da naloga vještaku da dopuni nalaz na način da iz arhiva javnopravnih tijela utvrdi na što se točno odnose građevinske dozvole iz 1998. godine smatrajući da za dopunom nalaza u opisanim okolnostima nije postojala potreba jer činjenično stanje proizlazi iz iskaza tužitelja i materijalne dokumentacije u spisu odnosno da se građevinska i uporabna dozvola iz 1998. ne odnose na opožarenu halu može zaključiti iz Zapisnika o pregledu o ispitivanju električne instalacije str. 324-326 spisa i Zapisnika komisije za tehnički pregled str. 321- 322 spisa temeljem kojih je izdana uporabna dozvola za bravarsku radionicu str. 319- 320 spisa. Naime iz tih Zapisnika proizlazi da je obavljeno ispitivanje trinaest utičnica u bravarskoj radionici dok iz fotografija priloženih spisu, Zapisnika o očevidu i Nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan Vučetić iz Zagreba jasno proizlazi da je opožarena hala građena od metalnih cijevi te da je cijela konstrukcija zatvorena valovitim plastičnim pločama zelene boje. Na toj konstrukciji nema niti jedne utičnice, a od električnih instalacija na fotografijama su vidljivi tek dijelovi koji su prije požara bili povezani sa rasvjetnim tijelima na krovu metalne konstrukcije i koji su se koristili za rasvjetu. Utičnice se nalaze neposredno uz ormarić u kojem je bilo brojilo za očitanje potrošnje električne energije te električne instalacije iz tog ormarića vode dalje u unutrašnjost čvrsto zidane hale koju je prema iskazu tužitelj koristio kao bravarsku radionicu.

13. Tužitelj takvo utvrđenje i zaključak žalbom osporava navodeći da iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi da je predmetna opožarena hala legalan građevinski objekt.

14. Po ocjeni ovog žalbenog suda radi pravilno i potpuno utvrđenja činjeničnog stanja o tome da li je opožareni objekt hala legalno izgrđeni objekt kako to tvrdi tužitelj i kako to za sada proizlazi iz nalaza i mišljenja građevinskoga vještaka (list 299-326 spisa ) kojem je tuženik i mješač na strani tuženika prigovarao predlažući da se vještak pozove da izvrši uvid u Glavni projekt br. 469/98 izrađen po projektantu ĐC iz kojeg jasno proizlaze podatci o tehničkim svojstvima građevine tlocrtima novog i postojećeg stanja kako bi se nedvojbeno i točno utvrdilo na što se odnose ishođene građevinske dozvole temeljem čega se može jasno utvrditi da li je opožarena hala izgrađena legalno ili protupravno sagrađena, bilo je potrebno temeljem čl. 370 ZPP-a ukinuti presudu u pobijanim dijelovima i predmet vratit prvostupanjskom sudu koji će u ponovljenom postupku provesti predložene dokaze tj dopunu provedenog građevinskog vještačenja na način kako je to predložio tuženik u podnesku od 24. 10. 2025., budući da se zaključak prvostupanjskog suda o tome da se isto može utvrditi na temelju Zapisnika o očevidu i Nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja – Ivan U iz [adresa] za sada ne može prihvatiti kao pravilan budući da u tom vještačenju predmet očevida i nalaza nije bio identifikacija opožarenog objekta u odnosu na druge građevine na nekretnini tužitelja kao niti legalnosti građenja.

15. Stoga će prvostupanjski sud nakon što pravilno i potpuno utvrdi odlučne činjenice ponovno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja iz točke II izreke pobijane presude

.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka iz točke III izreke također je ukinuta budući da je za sada neizvjestan konačan uspjeh stranaka u postupku.

17. Odluka o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka donesena je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Jakovčević