Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-745/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. PO (ŠO), OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1936., umrle **.**.2025. u Zagrebu, umirovljenice, državljanke Republike Hrvatske, s posljednjim prebivalištem u [adresa], odlučujući o žalbi zakonske nasljednice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Ljudevita Posavskog 14/3, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj O-2474/2025-5 od 10. prosinca 2025., dana 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba nasljednice FO te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj O-2474/2025-5 od 10. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je slijedeće rješenje:

"I. Odvaja se ostavina PO, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa posljednjim prebivalištem u [adresa] od imovine nasljednice FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

II. Upućuje se vjerovnik ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da u roku od 20 (dvadeset) dana, pokrene postupak radi ostvarenja svoje novčane tražbine.

III. Ako vjerovnik ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ne pokrene postupak na koji je upućen ovim rješenjem u gore pobliže navedenom roku, sud će po službenoj dužnosti staviti izvan snage ovo rješenje o odvajanju ostavine.“.

2. Protiv navedenog rješenja žali se zakonska nasljednica FO, kći ostaviteljice, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu žalbenog troška u sveukupnom iznosu od 12.987,50 eura.

3. Žalba zakonske nasljednice je osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a. Međutim, ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ocjena je ovog suda da je u pobijanoj odluci ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu žaliteljica u žalbi određeno ukazuje, budući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva vjerovnika za odvajanjem ostavine, čime je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

5. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pok. PO, javni bilježnik Željko Petrušić iz [adresa], na ročištu održanom 15. listopada 2025. (list 15-16 spisa), sačinio rodoslovlje iz kojeg proizlazi da ostaviteljicu kao jedina nasljednica, nasljeđuje kći FO, žaliteljica.

6. Iz predmetnog spisa proizlazi i to da je na istom zapisniku od 15. listopada 2025., utvrđena ostavinska imovina ostaviteljice koju čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/2 + 1/82 dijela i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/2 + 1/2 dijela i pravo korištenja grobnog mjesta na Gradskom groblju [adresa], te pokretnine i to 1) potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine i dr., 2) potraživanje prema Deutsche Rentenversicherung s osnova neisplaćenje njemačke mirovine i dr., 3) potraživanje prema HZMO s osnova preplate po polici zdravstvenog osiguranja, 4) potraživanje prema Zagrebačkoj banci d.d. s osnova dva bankovna računa i 5) vozilo Mercedes.

7. Na istom ročištu je konstatirano i to da spisu prileži podnesak ŠO, vjerovnika pokojne ostaviteljice, kojim zahtjeva odvajanje ostavinske imovine u njegovu korist (vezano za potraživanje prema ostaviteljici u iznosu od 11.434,35 eura), nakon čega je žaliteljica na ročištu od 13. studenog 2025. (list 219 -220 spisa), dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva temeljem Zakona, s time da je prethodno osporila potraživanje vjerovnika, protiveći se odvajanju ostavine , na kojem ročištu je javni bilježnik objavio rješenje kojim je žaliteljicu utvrdio nasljednicom ostaviteljice I. nasljednog reda, spis potom vraćajući nadležnom sudu na daljnje postupanje u kojem je uslijedilo donošenje pobijanog rješenja.

8. Pobijanim rješenjem, pozivom na odredbu čl. 140. ZN-a, rukovodeći se time da vjerovnik ostaviteljice traži odvajanje ostavine od imovine nasljednika u njegovu korist, ali da ne raspolaže sudskom odlukom – valjanom ovršnom ispravom kojom bi osnovu i visinu svog potraživanja nedvojbeno dokazao, sud prvog stupnja odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

9. Žaliteljica smatra kako nema zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja, uz tvrdnju da za njegovo donošenje nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, i to vjerojatnost postojanja tražbine te opasanost da bez odvajanja ostavine od imovine nasljednika, ostaviteljev vjerovnik koji zahtijeva odvajanje, ne bi mogao namiriti svoju tražbinu, a koje činjenice i dokazi u vezi s tim se moraju iznijeti najkasnije do donošenja prvostupanjske odluke, što je izostalo u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, niti je vjerovnik naveo ikakve činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazila opasnost da bez odvajanja ostavine od imovine nasljednika, vjerovnik ne bi mogao namiriti svoju tražbinu. Žalbenim navodima žaliteljica upire i na to da iz pobijanog rješenja nije razvidno kakva se vrsta odvajanja traži, za koje vremensko razdoblje te na kojem dijelu imovine, imajući pri tome u vidu da je potraživanje naznačeno u iznosu od 11.434,36 eura, pa da je neprihvatljivo da se zbog takvog potraživanja odvoji cjelokupna ostavina od imovine nasljednika, naročito imajući u vidu vrijednost naslijeđene imovine.

10. Prema odredbi čl. 140. st. 1. i 2. ZN-a propisano je da ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja ostavine da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu, u kojem slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje.

11. Iz navedene zakonske odredabe proizlazi da pravo na odvajanje ostavine od imovine nasljednika ima svaki vjerovnik kojemu prijeti opasnost da neće moći od ostaviteljevih nasljednika namiriti tražbinu koju je imao protiv ostavitelja, budući da će mu konkurirati nasljednikovi vjerovnici sa svojim tražbinama protiv nasljednika. Takvo pravo vjerovnici ostvaruju u ostavinskom postupku, a da bi sud takvom zahtjevu mogao udovoljiti, vjerovnik mora učiniti barem vjerojatnim da ima tražbinu prema ostavitelju i da postoji opasnost da bez tog odvajanja ne bi svoju tražbinu mogao ostvariti, Pritom će sud, ako je riječ o vjerovniku koji nema ovršnu ispravu, niti je pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine prema ostavitelju, vjerovnika uputiti da u određenom roku pokrene postupak radi ostvarenja svoje tražbine.

12. Iz ostavinskog predmeta proizlazi da je vjerovnik ostavitelja pravovremeno podnijio zahtjev za odvajanjem ostavine od imovine nasljednika, u kojem zahtjevu obrazlaže da prema ostaviteljici ima potraživanje s osnova dugogodišnjeg poslovnog odnosa temeljem ugovora o nalogu između njega, kao ovlaštenog servisera i vlasnika obrta „[obrt]“, vezano za osobno vozilo ostaviteljice marke Mercedes , za obavljanje kojih poslova je imao troškove u iznosu od ukupno 11.434,35 eura, u prilog čemu je priložio posebnu punomoć ostaviteljice od 9. prosinca 2015., račune, dnevnik izvršenih radova, fotografije oštećenja, izvide i procjene štete, navodeći i to da nema ovršnu ispravu, niti je prije pokretanja ostavinskog postupka pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, predlažući da prvostupanjski sud prema odredbi čl. 140. st. 1. ZN-a ostavinu odvoji od imovine nasljednika, a da njega uputi na pokretanje postupka radi ostvarenja tražbine.

13. Po stavu ovoga suda, osnovano žaliteljica žalbenim navodima upire na to da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih bi se moglo odlučivati o zahtjevu vjerovnika za odvajanjem ostavine od imovine nasljednika u skladu s odredbom čl. 140. ZN-a.

14. Naime, da bi se moglo odlučivati o zahtjevu vjerovnika ostaviteljice za odvajanje ostavine od imovine nasljednice, u konkretnom slučaju je bilo potrebno ispitati i o tome dati potrebna obrazloženja - vjerojatnost postojanja tražbine vjerovnika i vjerojatnost postojanja opasnosti da vjerovnik neće moći namiriti svoju tražbinu bez odvajanja ostavine od imovine nasljednika, o čemu sud prvog stupnja ne daje bilo kakva obrazloženja, čemu žaliteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

15. Za naglasiti je da je upravo na vjerovniku obveza učiniti vjerojatnim postojanje tražbine prema ostaviteljici, kao i učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez odvajanja ostavine bio onemogućen u naplati svoje tražbine. Pri tome, valja imati u vidu i odredbu čl. 139. st. 3. ZN-a koja propisuje da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, iz čega pak slijedi da se vjerovnici ostavitelja mogu namirivati i od nasljednika ostavitelja. Iz ovog ostavinskog postupka, barem za sada, ne proizlazi da bi ostaviteljica imala i druge vjerovnike, odnosno da bi bila prezadužena, kao što ne proizlazi niti to da bi žaliteljica (kao jedina zakonska nasljednica ostaviteljice), bila prezadužena, ili da bi na bilo koji način iskazala namjeru otuđenja ili opterećenja nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice, a u kojem slučaju bi vjerovnik dokazao eventualnu opasnost za namirenje svoje eventualne tražbine. U tom kontekstu svakako valja imati u vidu i to da se, s obzirom na vrijednost imovine koja se nasljeđuje, radi o neznatnom potraživanju vjerovnika (od 11.434,36 eura), na što žaliteljica žalbenim navodima također osnovano upire.

16. Kako prvostupanjsko rješenje nema valjane razloge o navedenim odlučnim činjenicama, iz navedenih razloga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u naprijed izloženom smislu, te potom, uvažavajući utvrđene činjenice, kao i žalbene navode žaliteljice, ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za odvajanje ostavine u skladu s odredbom čl. 140. ZN-a, i o tome donijeti pravilnu i zakonitu odluku s jasnim, određenim i logičnim razlozima (točka I. izreke ove drugostupanjske odluke).

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža