Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2237/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2451/2024-8 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2451/2024-8 od 24. ožujka 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu stranaka u pogledu naknade troškova žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] NE od 11.4.2006., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 467,62 € sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom II. Nadalje, pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 500,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška u dijelu preko dosuđenog iznosa od 500,00 € pa do ukupno zatraženog iznosa .

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjevom za naknadu troškova postupka ( točka IV. izreke ) žali se tužiteljica ne ukazujući izričito na žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP), a sadržanoj ukazujući prije svega na pogrešnu primjenu materijalnog prava ( čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP ), i prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači odluku o trošku na način da obveže tuženika na naknadu cijelog troška tužitelju, a iznimno da istu ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev te dosuđen tužiteljici parnični trošak ( točke I., II. i III. izreke ) žali se tuženik izričitim pozivanjem na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava ( čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP ), i prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu tuženika u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke te preinači presudu na način da u cijelosti odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama, a podredno da u pobijanom dijelu ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje. Pored navedenog, potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 3.3. Ugovora o kreditu sklopljenom između stranaka 11. 4. 2006. te tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po toj osnovi.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovano tuženik u sklopu žalbe ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je proturječna razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, uslijed čega je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik zaključili 11. 4. 2006. Ugovor o kreditu broj [broj kredita] NE, na temelju kojeg je tužiteljici odobren kunski kredit u iznosu od 40.000,00 HRK ( čl. 1.1. ugovora ),

- da je čl. 3.1. ugovorena kamatna stopa koja iznosi 8.99 %, s time da je ona promjenjiva, a odredom čl. 3.3. je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

- da je tuženik podneskom od 12. 11. 2024. učinio nespornom utuženu visinu zahtjeva, a ostao kod osporavanja pravne osnove zahtjeva te istaknutog prigovora zastare,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit koristila za renovaciju derutnog stana u kojem je živjela njezina kći, da je od djelatnika banke dobila unaprijed određeni formular bez ikakvog objašnjavanja u pogledu značenja promjenjive kamatne stope, da je nakon određenog vremena dobila obavijest o tome da mora platiti veću svotu, bez obrazloženja, da se radilo o iznosu ekvivalentnom jednoj i pol mjesečnoj mirovini, da se interesirala u banci o razlozima za to, te su joj rekli da jer to zbog promjenjive kamatne stope.

9. Polazeći od stajališta iznesenog pod točkom 11. prvostupanjskog obrazloženja, i tvrdnje da se na kunski ugovor o kreditu sklopljen između stranaka primjenjuju pravomoćne sudske odluke iz kolektivne tužbe pokrenute od strane Udruge Potrošač

– Hrvatskog savez udruga za zaštitu potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. protiv osam banaka, između kojih i tuženika, i gdje je 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda pod poslovnim brojem: P-1401/12 ( u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. ), sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, zaključujući da su ugovorne odredbe čl. 3.3. Ugovora o kreditu nepoštene u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) i posljedično ništetne, nakon čega primjenom odredaba od institutu stjecanja bez osnove ( čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ) usvaja i tužbeni zahtjev za isplatom.

10. Tuženik u sklopu žalbenih navoda protiv usvojeno dijela zahtjeva, u bitnom osporava primjenu i pozivanje prvostupanjskog suda na odluke iz postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, uslijed navedenog ustrajava na iznesenom prigovoru zastare, ukazujući osim toga da povreda koju tužiteljica ističe nije dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a o kojem elementu testa nepoštenosti prvostupanjski sud nije dao nikakva obrazloženja.

11. Tužiteljica žalbom osporava odbijajući dio zahtjeva za naknadom troškova postupka ističući u bitnom kako joj nepravilno nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude.

12. U odnosu na iznesene žalbene navode tuženika, prije svega valja ukazati da isti pravilno ukazuje da se učinak kolektivnih presuda iz postupka za zaštitu potrošača na koje se sud prvog stupnja poziva i na kojima temelji odluku, ne može primijeniti u predmetu i konkretnim okolnostima slučaja u kojima stranke nisu zaključile ugovor o kreditu koji je vezan u valutu CHF već su ugovorile kunski kredit.

13. Naime, iz odredbi čl. 502. c ZPP proizlazi direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obveza sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. Međutim, do takvog izravnog učinka dolazi samo pod uvjetom postojanja objektivnog identiteta između predmeta spora obuhvaćenog kolektivnom tužbom i njenog pravomoćnog utvrđenja s jedne strane, te predmeta spora koji pojedinac zahtjeva u sklopu samostalne tužbe, a koji nije ispunjen u slučaju poput ovog koji je predmetom spora odnosno kada stranke nisu ugovorile plaćanje obveze na način da se glavnica veće uz valutu CHF već uz HRK.

15. Ovo stoga što se u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača razmatrao prije svega učinak ugovorene valute CHF i posljedice koje je ugovaranje upravo u toj valuti uzrokovalo na obveze stranaka, polazeći od činjenice da je uslijed globalne financijske krize 2007. ( koja začetke pronalazi u slomu tržišta hipotekarnih kredita i tržišta nekretnina te krizi koja se prelila na svjetska financijska tržišta ) došlo do snažnog rasta kamatnih stopa te aprecijacije i jačanja valute CHF, što se posljedično odražavalo na sve ugovore o kreditima koji su sklopljeni sa valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

16. Stoga učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 249/14 od 9. travnja 2015. i koje se odnose na kredite sklopljene u vezi CHF valute, nemaju pravni učinak u smislu čl. 502. c ZPP-a na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu ( kunski ili eur krediti) kao u konkretnom slučaju ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1089/2020-2 od 25. 04. 2023., toč. 13. obrazloženja).

17. Međutim, iako pravni učinci kolektivne tužbe i pravomoćnih odluka na koje se poziva prvostupanjski sud i na kojima temelji svoje obrazloženje, ne mogu biti primjenjivi u konkretnom slučaju, isto ne isključuje indirektni učinak koji je taj spor mogao imati na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-210/2023 od 20. rujna 2023. ) i koji učinak je prvostupanjski sud ovlašten ocijeniti u tom smislu.

18. Također, neprimjena pravomoćnih utvrđenja iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ne isključuje obvezu prvostupanjskog suda da provede kontrolu nepoštenosti spornih ugovornih odredbi u slučaju kada je tužiteljica sklopila ugovor kao potrošač budući joj u toj situaciji mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača pružaju zaštitu u pogledu nepoštenog ugovaranja. Pri tome se na ugovorni odnos između stranaka s obzirom na trenutak sklapanja ugovora primjenjuju odredbe čl. 81. ZZP/03 čijom primjenom je sud prvog stupnja obvezan ispitati kumulativno ispunjene propisanih pretpostavki u vidu izostanka pojedinačnih pregovora; suprotnosti postupanja načelu savjesnosti i poštenja te postojanju znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

19. U tom smislu pravilno tuženik u žalbi ističe da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje u pogledu postojanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, pri čemu ovaj drugostupanjski sud ukazuje da je prvostupanjski sud ovlašten poći i od tumačenja koje je Europski sud pružio u sklopu tumačenja odredbi Direktive Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ( SL L 95, 21. 4. 1993: dalje: Direktiva) koja je implementirana u nacionalno zakonodavstvo putem odredaba ZZP/03, te autonomno utvrditi da li je takvo tumačenje primjenjivo na konkretan slučaj. U odnosu na taj element procjene testa nepoštenosti, primjenom prakse Europskog suda proizlazi da se znatna neravnoteža ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, već može proizlaziti iz same činjenice da određena odredba i njezina posljedica dovoljno ozbiljno ugrožava pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (u tom smislu npr. presuda od 16. ožujka 2023. u predmetu C- 565/21 Caixabank SA protiv X, i presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C‑621/17, EU:C:2019:820, t. 51.).

20. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u izreci presude uslijed pozivanja na kolektivnu tužbu i zaštitu potrošača postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno odluka i primjenjivosti tih dokaza na predmet spora, a osim toga ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke).

21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ( točke III. i IV. izreke) o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) , pri čemu u odnosu na žalbu tužiteljice kojom pobija nedosuđeni trošak pristupa na ročište za objavu presude, prvostupanjskom sudu se ukazuje da ročište za objavu presude predstavlja sudsku radnju koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP) i na kojem ročištu se osim objave sadržaja presude, ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), iz čega dalje proizlazi da je pravo na naknadu takvih troškova izravno povezano s pravom na pristup sudu. Stajalište o opravdanosti takvog troška potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2, dao odgovor koji glasi "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP."

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka II. izreke ).

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva i u sklopu kojih će provesti test nepoštenosti propisan odredbom čl. 81. ZZP koja se primjenjuje kao mjerodavno materijalno pravo s obzirom na trenutak nastanka ugovornog odnosa, primijeniti će stajališta na koja mu je ukazano ovom odlukom, nakon čega će ovisno o utvrđenju ispunjavanja propisanih kumulativnih pretpostavki i činjenice da je zaštitu potrošača potrebno sagledati kroz okolnosti svakog konkretnog slučaja, donijeti pravilnu i zakonitu odluku koju neće izravno utemeljiti na kolektivnoj parnici za zaštitu potrošača u smislu čl. 502. c. ZPP-a, već učinak kolektivne zaštite s obzirom na nepostojanje objektivnog identiteta u pogledu predmeta spora, eventualno cijeniti neizravno u sklopu pravnog raspolaganja stranaka u konkretnom ugovornom odnosu.

U Zagrebu, 26. svibnja2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić