Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1277/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĆŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici PŽK, III. tužiteljice mlt. PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici PŽK, IV. tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Vodovod – Osijek d.o.o. Osijek, Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, kojega zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zagoršćak & Partneri iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-127/2020- 71 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Vodovod – Osijek d.o.o. Osijek, Osijek, Poljski put 1, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-127/2020-71 od 23. siječnja 2026. u dijelu pod točkama I. i IV izreke.

II. Odbija se zahtjev I. do VI. tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljima ukupno 228.992,65 eura i to:

- I. tužiteljici PŽK iz [adresa], iznos od 43.798,53 eura,

- II. tužiteljici mlt. ĆŽ iz [adresa], iznos od 43.798,53 eura,

- III. tužiteljici mlt. PŽ iz [adresa], iznos od 43.798,53 eura,

- IV. tužitelju NŽ iz [adresa], iznos od 43.798,53 eura,

- V. tužiteljici TŽ iz [adresa], iznos od 43.798,53 eura te

- VI. tužitelju GŽ iz [adresa], iznos od 10.000,00 eura sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na VI. tužitelja GŽ iz [adresa] u iznosu od 4.931,32 eura (točka II. izreke), odbijen je zahtjev I. do VI. tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice koje teku od 19. lipnja 2018. do 20. lipnja 2019., kao neosnovan (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 51.840,00 eura (točka IV. izreke) i odbijen je zahtjev I. do VI. tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.240,00 eura te na ime naknade za sudske pristojbe po odluci suda, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama I. i IV. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te zahtijevaju naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev I. do VI. tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpe kao posljedicu smrtnog stradavanja njihova prednika VŽ na radu. Nesporno je u žalbenoj fazi postupka da je pokojni VŽ bio suprug I. tužiteljice, otac malodobnih II. i III. tužitelja, sin IV. i V. tužitelja te brat VI. tužitelja.

6. Sud prvoga stupnja u cijelosti je prihvatio glavni tužbeni zahtjev u odnosu na I. do V. tužitelje, a djelomično u odnosu na VI. tužitelja (brata pokojnog VŽ), uz obrazloženje:

- da nije osnovan navod tuženika da pokojnom VŽ spornog dana na privremenom radilištu nije naložen rad oko crpne stanice i da je poginuo jer je samoinicijativno išao spašavati drugog radnika,

- jer da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik toga dana poslao posadu od tri radnika, među kojima su bili VŽ i MŽ, te nadređen im HŽ, radi čišćenja sustava javne odvodnje Faza 1 Čepin, u sklopu koje je i crpna stanica CS3 i oko koje je crpne stanice i nastao problem pri obavljanju poslova,

- radi čega je tuženik, kada je saznao za problem u crpnoj stanici, imao obvezu osigurati i organizirati obavljanje rada na siguran način, te onemogućiti ili kontrolirati pristup opasnom prostoru, odnosno crpnoj stanici CS3, osigurati stalni nadzor nad radnicima, te radnicima dati jasne i precizne upute; ili odmah povući sve radnike s područja crpne stanice, a ne dogovarati s drugom tvrtkom da se kod crpne stanice donosi tronožac s vitlom, čija je jedina svrha i razlog za postavljanje kod crpne stanice mogla biti otvaranje rešetke i čišćenje crpne stanice, a što su radnici tuženika i tvrtke Urednost d.o.o. Čepin i pokušali napraviti uslijed navedenih propusta nadređenih,

- da su organizacija i nadzor rada na siguran način isključiva obveza poslodavca sukladno Zakonu o zaštiti na radu i drugim mjerodavnim propisima iz zaštite na radu, što je u konkretnom slučaju izostalo od strane tuženika,

- a da to ne podrazumijeva samo navođenje radnog zadatka u radnom nalogu, već i sprječavanje opasnog ponašanja, pogotovo nakon što je opasnost postala predvidiva (nakon utvrđenog problema vezanog za crpnu stanicu CS3 i saznanja o tome nadređenih radnicima na terenu),

- te da je na poslodavcu u takvoj situaciji bilo da spriječi svaku opasnost za radnike na način da i fizički i organizacijski onemogući pristup istima crpnoj stranici, za čišćenje koje nisu bili obučeni, što je poslodavcu trebalo biti poznato, pa da se izostanak zabrane, postavljanja ograde i nadzora nad radnicima koji nisu bili obučeni za rad na crpnim stanicama ne može tumačiti u korist poslodavca i on se ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivanjem na to da radniku VŽ nije dao izričit nalog za obavljanje radova na crpnoj stanici i da isti nije niti inače obavljao te poslove te

- zaključuje da pored svih navedenih propusta poslodavca, ulazak radnika u crpnu stanicu radi spašavanja drugog radnika predstavlja normalnu i ljudski predvidivu situaciju, koja ne prekida uzročnu vezu između propusta poslodavca i nastale štete, slijedom čega da postoji isključiva odgovornost poslodavca za štetu koja je posljedica smrtnog stradavanja prednika tužitelja i to na temelju čl. 1064., i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) i čl. 25. st. 2. u vezi s čl. 11. i čl. 44. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov. br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZR) te čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (Nar. nov. br. 18/17.).

6.1. Sud prvoga stupnja neosnovanim ocjenjuje i prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na VI. tužitelja, brata pokojnog VŽ. Obrazlaže da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi jaka emotivna veza između braće što da ga čini aktivno legitimiranim u ovom predmetu.

6.2. Zbog toga, pozivom na propisano čl. 1046. u vezi s čl. 19., čl. 1100. i čl. 1101. ZOO-a, ocjenjuje osnovanim u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na I. do V. tužitelje, dok zahtjev VI. tužitelja prihvaća djelomično u iznosu navedenom pod točkom I. izreke. Također, djelomično prihvaća zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice pozivom na čl. 1103. i čl. 29. ZOO-a.

7. Ovaj sud ocjenjuje da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu žalitelj ukazuje navodima žalbe. Također ocjenjuje da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Neosnovano navodima žalbe žalitelj ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a, a u vezi s tim neosnovano žalitelj ističe i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

8.1. Suprotno navodima žalbe sud je, iako formalno doista nije ocijenio sve dokaze na koje ukazuje žalitelj žalbom, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a između ostalih i one koje žalitelj smatra odlučnim i za koje, iako pogrešno, smatra da predstavljaju razlog za otklanjanje njegove odgovornosti. Tako sud pravilno utvrđuje da, strogo formalno, tuženik predniku tužitelja i njegovim kolegama nije izdao pisani radni nalog za obavljanje radova čišćenje crpne stanice CS3, da taj posao nije posao koji je ulazio u opis poslova radnog mjesta prednika tužitelj, da prednik tužitelj nije osposobljen za obavljanje poslova na čišćenju crpne stanice na siguran način, da kod tuženika postoji odjel u kojem se nalaze radnici koji su obučeni za rad na siguran način u području crpnih stanica, da je ovlaštena osoba tuženika bila je obaviještena o problemu na mjestu gdje je crpna stanica. Slijedom toga, time što nije posebno cijenio što u vezi tih činjenica proizlazi iz dokaza na koje se tuženik poziva u žalbi sud nije počinio povredu na koju se ukazuje u ovom dijelu, niti je povrijeđeno pravo tuženika na tzv. jednakost oružja u dokazivanju.

9. Neosnovano navodima žalbe žalitelj ukazuje i na pogrešan zaključak suda prvoga stupnja o postojanju uzročno posljedične veze između stradavanja prednika tužitelja i odgovornosti poslodavca te o postojanju isključive odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

9.1. Sukladno čl. 25. st. 2. ZZR-a smatra se da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.), a iste se poslodavac može osloboditi u cijelosti ili dijelom ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. U konkretnom slučaju postoje čvrsti razlozi za zaključak o isključivoj odgovornosti poslodavca za smrtno stradavanje radnika, neovisno od činjenice što radniku nije bio pisanim nalogom izričito naložen radni zadatak čišćenja rešetke crpne stanice i što za obavljanje tog zadatka, jer nije ulazio u opis poslova njegova radnog mjesta, nije bio formalno osposobljen. Također postoje i čvrsti razlozi za zaključak o postojanju uzročno veze između stradavanja prednika tužitelja na radu i postupanja tuženika kao poslodavca.

11. Odlučne činjenice, koje pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja, a nisu ni sporne, jesu:

- da je prednik tužitelja, zajedno s kolegama s kojima je bio upućen na teren, otkrio zbog čega pisani nalog koji im je dan ne mogu izvršiti (začepljenje na crpnoj stanici, rešetku na kojoj je trebalo podići tronošcem koji radna ekipa u kojoj je bio i prednik tužitelja nije imala),

- da su o tome obavijestili nadređenu osobu, svjedoka ČŽ,

- da je ČŽ o tome izvijestio naručitelja radova,

- ali da ni on, niti HŽ, koji je bio nadređen predniku tužitelja na terenu, nisu predniku tužitelja naložili da se udalji s mjesta, da ne obavlja nikakve daljnje radove zbog opasnosti koje su povezane s radom oko crpne stanice (štetni plinovi), jer za to postoji poseban odjel i osobe koje su obučene za obavljanje rada na siguran način na crpnoj stanici, a znalo se da prednik tužitelja za isto nije osposobljen,

- da je uslijed toga prednik tužitelja ostao na mjestu gdje se nalazi crpna stanica,

- da je ubrzo nakon toga, na mjesto gdje se nalazi crpna stanica, došao tim druge pravne osobe sa tronošcem potrebnim za otvaranje rešetke na crpnoj stanici, koji tim za spornu situaciju, koju treba riješiti uporabom tronošca, nisu mogli saznati drugačije nego preko ČŽ,

- da je stoga pokušaju otvaranja rešetke crpne stanice, zajedno s djelatnicima druge pravne osobe, bio prisutan tužitelj, kao i njegov kolega MŽ, dok HŽ, kao njima nadređena osoba na terenu, nije bio prisutan već je otišao kod prijatelja u kuću u blizini,

- da je radnik druge pravne osobe smrtno stradao od udisanja otrovnih plinova prilikom pokušaja da zakvači vitlo tronošca na rešetku crpne stanice,

- u kojem trenu je prednik tužitelja, postupajući savjesno i u cilju zaštite života i zdravlja druge osobe na radu, istome probao pomoći, što je završilo i njegovom trovanjem i njegovom brzom smrću,

- nakon šega je ista sudbina zadesila radnika Luku MŽ, koji je pokušao spasiti tužitelja i prvo poginulog radnika.

12. Prema pravilima zaštite na radu i općim pravilima odgovornosti poslodavca, poslodavac je dužan organizirati radni proces na način koji osigurava sigurnost svih osoba koje se nalaze u prostoru rada, uključujući i situacije izvan redovitih i unaprijed planiranih radnih zadataka. Obveza poslodavca ne iscrpljuje se samo u izdavanju pisanog naloga za rad, već uključuje trajni nadzor nad radnim procesom, procjenu rizika, pravodobno reagiranje na uočene opasnosti te poduzimanje svih mjera radi sprječavanja nastanka štete.

13. Kako iz činjenica koje su utvrđene, proizlazi da je nadređena osoba tuženika, ČŽ, bila upoznata s postojanjem konkretne opasnosti za svoje radnike to se stoga ima smatrati da je poslodavac stekao neposredno saznanje o opasnoj situaciji i imao je i mogućnost i obvezu odmah intervenirati, zabraniti daljnje postupanje svojim radnicima, osigurati mjesto rada i organizirati otklanjanje problema po za to osposobljeni radnicima. Budući da takva reakcija nije uslijedila, poslodavac je propustio izvršiti svoju osnovnu dužnost zaštite života i zdravlja radnika.

14. Činjenica da smrtno stradali radnik nije bio formalno osposobljen za konkretan zadatak, u konkretnom slučaju, ne oslobađa poslodavca odgovornosti, nego upravo suprotno dodatno potvrđuje njegov propust. Kada poslodavac zna ili mora znati da radnik poduzima određene radnje za koje nije osposobljen, obvezan je odmah spriječiti takvo postupanje. Stoga pasivnost nadređenog ČŽ, koji je znao da prednik tužitelja nije osposobljen za rad na siguran način, a unatoč tome nije ništa poduzeo, kao što to nije učinio niti na terenu predniku tužitelja nadređeni radnik HŽ, treba promatrati kao prešutno toleriranje, odnosno dopuštanje daljnjeg postupanja radnika u opasnim okolnostima, slijedom čega postoji veza između stradavanja tužitelja i njegova rada.

14.1. Dodatno, postupanje smrtno stradalog radnika bilo je motivirano spašavanjem života i zaštitom drugog radnika koji se nalazio u opasnosti tijekom obavljanja radnog zadatka. Takvo postupanje ne može se smatrati samovoljnim ili iz krajnje nepažnje poduzetim činom izvan sfere rada, nego reakcijom koja je neposredno povezana s radnim procesom i sigurnošću na radu. U situacijama neposredne opasnosti prirodno je i očekivano da radnici pokušaju spriječiti nastanak težih posljedica, a upravo je poslodavac taj koji mora unaprijed organizirati sustav rada tako da ne dolazi do improviziranih i opasnih intervencija. Stoga reakcija kakva je bila reakcija prednika tužitelja ne smije ići na njegovu štetu, osobito kada nije dokazano da se radilo o namjernom postupanju ili postupanju iz krajnje nepažnje.

15. Slijedom toga i po shvaćanju ovoga suda postoji uzročno-posljedična veza između propusta poslodavca da organizira rad na siguran način i štetnog događaja, jer do štetnog ishoda ne bi došlo da je poslodavac pravodobno reagirao nakon zaprimljene informacije, da je udaljio radnika iz opasne zone, zabranio daljnje postupanje ili osigurao intervenciju ovlaštenih i osposobljenih osoba. Izostanak takvih mjera predstavlja grubi propust u organizaciji i nadzoru rada, zbog čega su ispunjene pretpostavke za utvrđenje isključive odgovornosti poslodavca za nastalu štetu.

16. Valja pri tome žalitelju odgovoriti i da činjenica da prednik tužitelja nije pomagao drugom radniku tuženika, već radniku druge pravne osobe, u konkretnom slučaju također nije okolnost koja bi otklanjala odgovornost tuženika za štetu.

16.1. Tuženik, kako je već obrazloženo, nije svojim radnicima, pa time ni predniku tužitelja, naložio da ne obavljaju nikakve radove na crpnoj stanici, nije dokazao da im je naložio da se udalje jer će poslati za radove na crpnoj stanici obučeni tim, nije dokazao da su na ikoji način predniku tužitelja ili njegovim kolegama nadređena osoba ČŽ ili HŽ, ukazali na opasnosti kojima će biti izloženi ako pristupe crnoj stanici, a nesporno je nakon razgovara ČŽ s osobama iz poduzeća Urednost d.o.o. bio poslan tim radnika tog poduzeća, s tronošcem na mjesto gdje se nalazima crpna stanica, u kojem trenutku se HŽ nalazio kod prijatelja u kući blizu crpne stanice i nije nadzirao rad svojih podređenih, prednika tužitelja i MŽ. U takvoj situaciji, činjenica da se radnik poduzeća Urednost d.o.o. spustio u prostor crpne stanice gdje je umro uslijed otrovanja plinovima, da je prednik tužitelja skočio za njim ne bi li mu pomogao i poginuo na isti način, a da je ista sudbina zadesila i MŽ koji je krenuo spašavati obojicu smrtno stradalih radnika, ne otklanja odgovornost tuženika. Prednik tužitelja nije mogao zaključiti, s obzirom na opisano ponašanje poslodavca, da u crpnoj stanici ne smije obavljati ikakve poslove, a niti je bio svjestan opasnosti rada na istoj, jer na to nije upozoren, niti je obučavan od strane poslodavca.

17. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, u kojima prednik tužitelja nije mogao zaključiti da poslodavac od njega ne traži da posao, u dijelu koji izlazi iz okvira pisanog radnog naloga, ne izvrši i u kojima nije imao razloga sumnjati da je tim koji je poslan na lice mjesta, nakon razgovora tužitelja i njegova tima s nadređenom osobom tuženika, poslan upravo kako bi se čišćenje dovršilo, neodlučno je za pravilnost pobijane odluke da poslovi čišćenja crpne stanice ne ulaze u opis poslova tužitelja prema njegovu ugovoru o radu.

18. Neosnovani su i navodi žalbe kojima se ustraje na nedostatku aktivne legitimacije brata tužitelja. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja je valjanim i jasnim razlozima otklonio ovaj prigovor (snažna emocionalna veza, detaljno opisana pod točkom 18.1. obrazloženja), a navodima žalbe, koji su u ovom dijelu paušalni, nisu u pitanje dovedene ni činjenice na kojima sud temelji ovakav zaključak. Slijedom toga, ovaj se sud u cijelosti priklanja utvrđenjima i shvaćanju suda prvoga stupnja u ovom dijelu te pravilnim ocjenjuje odluku suda prvoga stupnja u dijelu kojim je otklonjen nedostatak aktivne legitimacije VI. tužitelja, kao brata pokojnog VŽ.

19. Navodima žalbe visine dosuđenih iznosa naknade štete nisu posebno osporene, a ovaj sud smatra da činjenične okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu istih u cijelosti, pa izvan rečenog u ovom dijelu nije bilo potrebe obrazlagati pravilnost prvostupanjske odluke (čl. 375. st. 1. ZPP-a i čl. 365. st. 2. toga Zakona).

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom, kako glede osnove, tako i glede visine i kao takva je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP- a.

22. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tužiteljima nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević