Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3278/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice NNĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-90/2024-18 od 24. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-90/2024-18 od 24. veljače 2025. pod točkom I. izreke

II. Preinačuje se, po žalbi tužiteljice, presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-90/2024-18 od 24. veljače 2025. pod točkom II. izreke i sudi: Nalaže se tuženiku da tužiteljici na iznos od 14.931,32 eura plati zateznu kamatu od 7. studenoga 2017. do 23. veljače 2025., na iznos od 3.513,27 eura od 13. siječnja 2020. do 22. listopada 2024., na iznos od 159,27 eura od 13. siječnja 2020. do 23. veljače 2025. i na iznos od 119,45 eura od 13. siječnja 2020. do 23. veljače 2025., po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-90/2024-18 od 24. veljače 2025. pod točkom VI. izreke.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici na ime naknade štete:

- iznos od 14.931,32 eura na ime pravične novčane naknade, sa zateznom kamatom od 24. veljače 2025. do isplate,

- iznos od 3.513,27 eura na ime troška izrade nadgrobnog spomenika, sa zateznom kamatom od 23. listopada 2024. do isplate,

- iznos od 159,27 eura na ime troškova crnine sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate,

- iznos od 119,45 eura na ime troškova limene glazbe, sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata koje:

- na iznos od 14.931,32 eura teku od 7. studenoga 2017. do 23. veljače 2025.,

- na iznos od 3.513,27 eura teku od 13. siječnja 2020. do 22. listopada 2024.,

- na iznos od 159,27 eura teku od 13. siječnja 2020. do 23. veljače 2025.,

- na iznos od 119,45 eura teku od 13. siječnja 2020. do 23. veljače 2025. Pod točkom III. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete na ime troška izrade nadgrobnog spomenika iznad iznosa od 3.513,27 eura do zatraženih 3.928,60 eura sa zateznom kamatom od 13. siječnja 2020. do isplate.

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom IV. izreke dopuštena je preinaka tužbe od 18. rujna 2023., pod točkom V. izreke utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu dijela naknade štete za izgradnju nadgrobnog spomenika, a čini ga razlika iznad iznosa od 3.928,60 eura do iznosa od 4.977,11 eura, i u dijelu koji se odnosi na isplatu dijela naknade štete za crninu, a čini ga razlika iznad iznosa od 159,27 eura do iznosa od 172,54 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.870,02 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i protiv odluke o trošku sadržane pod točkom VI. izreke rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinačiti. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala smrću djeda koji je stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik, s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, ko je je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pa zi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan polazeći od zaključaka i utvrđenja:

- da nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu jer je teretno vozilo kojim je upravljao NN u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a NN uzrokovao je prometnu nesreću od čijih posljedica je smrtno stradao tužiteljičin djed ŽN,

- da je iz pročitanih isprava, iskaza saslušanih svjedoka ĆN (tužiteljičine sestre), ČN (tužiteljičinog supruga), CN (tužiteljičine majke), RN (susjede pok. ŽN) i ĐN (bivše susjede pok. ŽN) i iskaza tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da je između tužiteljice i njezinog djeda ŽN postojala takva trajnija zajednica života koja opravdava tužiteljičin zahtjev za naknadu štete u smislu čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO,

- da iako tuženik prigovara iskazima saslušanih svjedoka navodeći da su neistiniti i nevjerodostojni jer se većinom radi o bliskim srodnicima i članovima tužiteljičine obitelji, prvostupanjski sud smatra da takav prigovor nije osnovan jer nije potkrijepljen ni jednim suprotnim dokazom, a upravo se od bliskih srodnika i članova obitelji može očekivati da imaju saznanja o bitnim činjenicama na temelju kojih se mogu donositi zaključci o postojanju trajnije zajednice života tužiteljice i njezinog djeda,

- da je tužiteljica rođena **.**.1977. i njezini su roditelji AN i CN, a tužiteljičin djed ŽN je otac tužiteljičinog oca AN,

- da su tužiteljičini roditelji, tužiteljica i njezina sestra živjeli kod djeda i bake u Novom Virju, tj. kod ŽN sve dok tužiteljica nije trebala krenuti u osnovnu školu, a tada su preselili u [adresa] u kuću koju im je sagradio ŽN,

- da je tužiteljica kao djevojčica i kao djevojka provodila puno vremena kod djeda jer je tamo imala prijatelje i životinje, a odlazila je na ribolov i na kupanje na obližnju rijeku Dravu,

- da je voljela djeda jer je bio blage naravi i uvijek je bio na njezinoj strani, vozio ju je u izlaske i davao joj je džeparce,

- da je tužiteljičin otac AN iznenada umro **.**.1998. u dobi od 46 godina kada je tužiteljica imala nepunu 21 godinu i završavala je prvu godinu fakulteta tako da je očeva smrt kod tužiteljice izazvala veliki stres,

- da je od toga trenutka ŽN preuzeo brigu o tužiteljičinoj majci CN, o tužiteljičinoj sestri ĆN i o tužiteljici budući da je CN bila bez posla, ĆN pohađala je gimnaziju i tužiteljica je studirala, a tužiteljičina majka imala je obvezu otplaćivati kredit za kuću u [adresa] čija je rata iznosila 1.200,00 kn mjesečno i kredit za nekretninu na otoku Viru čija je rata iznosila 900,00 kn mjesečno,

- da je tužiteljičin djed tada radio kao krojač, a imao je i poljoprivredno imanje tako da je prodavao mlijeko i proizvodio poljoprivredne proizvode i na taj način dodatno je zarađivao,

- da je ŽN financirao sve potrebe tužiteljice i tužiteljičine majke i sestre, plaćao je njihove režijske troškove, kupovao im i odjeću i obuću, itd ,

- da je ŽN u cijelosti preuzeo ulogu tužiteljičina oca, usmjeravao ju je i savjetovao,

- da se ovakav odnos nastavio i nakon što se tužiteljičina majka zaposlila budući da su njezina primanja kao prodavačice bila u iznosu minimalne plaće od 2.200,00 kn mjesečno,

- da je nakon što je 2004. umrla tužiteljičina baka, tj. supruga ŽN, tužiteljica na sebe preuzela cjelokupnu brigu i o domaćinstvu svoga djeda,

- tužiteljica i njezin djed bili su svakodnevnim telefonskim kontaktima i tužiteljica je redovito posjećivala djeda (udaljenost od [adresa] do Novog Virja je približno 10 km), brinula se o svim njegovim potrebama i zajedno s njim održavala je njegovo poljoprivredno imanje,

- da je među njima postojao značajan odnos međusobne bliskosti i povjerenja potvrđuje činjenica da su ŽN kao primatelj uzdržavanja i tužiteljica kao davateljica uzdržavanja 18. studenoga 2014. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tužiteljica i formalno obvezala doživotno uzdržavati svoga djeda, a takav njihov odnos trajao je i duže vrijeme prije sklapanja toga ugovora, kako proizlazi iz čl. II. ugovora,

- da tužiteljica u iskazu opisuje da je na dan djedove smrti doživjela stres istoga intenziteta kao i na dan očeve smrti, koji je pojačan činjenicom da su tužiteljica i njezin djed na dan djedove smrti ujutro razgovarali,

- da je tužiteljica bila prva unuka pok. ŽN i uživala je njegovu posebnu pažnju, zajedno su odlazili na more radi ljetovanja i u toplice , svake nedjelje zajedno su provodili vrijeme na obiteljskim ručkovima, a tužiteljica je djeda vodila i na druga obiteljska događanja i proslave rođendana,

- da sada pok. ŽN ima i kćerku MN i druge unuke osim tužiteljice, no s tužiteljicom je imao bitno intimniji i intenzivniji odnos nego s drugim članovima obitelji,

- da ocjenjujući sve ove utvrđene činjenice prvostupanjski sud smatra da je između tužiteljice i njezinog sada pok. djeda ŽN postojala bliskost čiji se intenzitet može smatrati trajnijom zajednicom života, iako njih dvoje nisu živjeli na istoj adresi, koja opravdava tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela povredom prava osobnosti na duševno zdravlje djedovom smrću,

- da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva po tom osnovu, sud s obzirom na sve utvrđene činjenice smatra da je tužiteljičin zahtjev za isplatom pravične novčane naknade od 14.931,32 eura u cijelosti osnovan, vodeći računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je tužiteljica trpjela gubitkom bliske osobe,

- da je neosnovan prigovor zastare,

- da je iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužiteljice te pročitanih isprava prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica na grobnom mjestu na groblju u Novom Virju u kojem je sahranjen pok. ŽN postavila novi nadgrobni spomenik,

- da je potrebne građevinske radove izvelo trgovačko društvo Klesarstvo Milan Kolar d.o.o. Zagreb, a cijena tih radova iznosila je 3.500,00 eura,

- da su potrebni radovi zamjene starog i postavljanja novog nadgrobnog spomenika dovršeni tijekom studenoga 2024., tj. prije zaključenja glavne rasprave u ovom postupku (8. siječnja 2025.), a tužiteljica je cijenu radova platila 23. listopada 2024. ,

- da je tužiteljica istoga dana, tj. 23. listopada 2024. Općini Virje platila naknadu u iznosu od 13,27 eura na ime ishođenja suglasnosti za izgradnju toga spomenika,

- da su svjedok PN, direktor trgovačkog društva Klesarstvo Milan Kolar d.o.o. Zagreb, tužiteljica i drugi saslušani svjedoci u svojim iskazima opisali da su u grobnom mjestu u kojem je sahranjen pok. ŽN prethodno sahranjeni tužiteljičini pradjed i prabaka i njima je još 1980. na tom mjestu podignut nadgrobni spomenik , da je taj nadgrobni spomenik u trenutku smrti i sahrane pok. ŽN bio u lošem stanju i derutan pa je postojala opasnost da se dio toga starog spomenika odlomi, padne na susjedne grobove i ošteti ih, a osim što je bio u lošem stanju i loše je izgledao, bio podignut tužiteljičinom pradjedu, a ne u spomen tužiteljičinog djeda ,

- da se novi nadgrobni spomenik čiju je izradu tužiteljica naložila prema izjavi svjedoka PN može svrstati u cijenu prosječnih nadgrobnih spomenika na groblju u Novom Virju,

- da je stoga u cijelosti osnovanim dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela smrću svoga djeda na ime izgradnje nadgrobnog spomenika u ukupnom iznosu od 3.513,27 eura,

- da su tužiteljica i njezin sada pok. djed ŽN **.**.2014. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tužiteljica obvezala doživotno uzdržavati ŽN,

- da se između ostaloga, tužiteljica se tim ugovorom obvezala (čl. V. st. 2. ugovora) da će pokopati primatelja uzdržavanja nakon njegove smrti na groblju u Novom Virju, na uobičajeni način prema mjesnim običajima, u već za to predviđeno grobno mjesto ,

- da tumačenjem te ugovorne odredbe i cijelog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. studenoga 2014. prvostupanjski sud zaključuje da predmet ugovora koji su sklopili tužiteljica i njezin djed nije bila obveza izgradnje nadgrobnog spomenika na grobnom mjestu u kojem je sahranjen pok. ŽN i zbog toga se tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete nastale izgradnjom nadgrobnog spomenika ne može procjenjivati kao tužiteljičina obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je riječ o tužiteljičinoj obvezi koja je nastupila smrću ŽN, uzmu li se u obzir njihov međusobni odnos i odnos svih članova njihove obitelji,

- da tužiteljica u iskazu u bitnome opisuje da je za potrebe pogreba ŽN morala obnoviti garderobu i kupiti crninu tako da je u Koprivnici kupila haljinu za iznos od 500,00 kn, sako za iznos od 500,00 kn i cipele za iznos od 300,00 kn, ali račune o tome nije sačuvala jer nije smatrala da će joj ti računi trebati,

- da saslušani svjedoci ĆN, ČN i CN potvrđuju da je tužiteljica za potrebe sahrane kupovala crninu, a sud nema razloga ne vjerovati njihovim iskazima, posebno uzme li se u obzir običaj da se crnina nosi na pogrebu i da se nakon smrti bliske osobe crnina nosi duže vrijeme,

- da stoga prvostupanjski sud primjenom pravila o slobodnoj ocjeni iz čl. 223. st. 1. ZPP utvrđuje da je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 1.200,00 kn/159,27 eura, koji je tužiteljica istaknula na ime troškova crnine primjereno visok.

- da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, a posebno svjedoka BN koji kao član DVD Virje svira u limenoj glazbi toga društva, prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica prilikom sahrane ŽN snosila troškove limene glazbe koja je svirala na njegovom pogrebu , da je cijena te limene glazbe iznosila je 900,00 kn/119,45 eura, a radilo se o točno određenoj i nepromjenjivoj cijeni koja se plaćala odmah po završetku sahrane i to "na ruke" .

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u iznosu od 14.931,32 eura, na ime naknade imovinske štete nastale izgradnjom nadgrobnog spomenika u iznosu od 3.513,27 eura, na ime naknade imovinske štete nastale kupnjom crnine u iznosu od 159,27 eura i na ime naknade imovinske štete nastale plaćanjem limene glazbe za sahranu u iznosu od 119,45 eura osnovan u odnosu na glavnu tražbinu i u odnosu na dio zakonskih zateznih kamata kako je to odlučeno kao toč. I. izreke, a da je tuženik tužiteljici na iznos naknade štete dužan platiti zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1086. ZOO prema kojem se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete i sukladno čl. 1103. ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prilikom odlučivanja o tijeku zakonskih zateznih kamata koje je tuženik dužan platiti tužiteljici prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-44/2018-28 od 13. siječnja 2020. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja zakonskih zateznih kamata na iznos od 29.600,00 kn, na iznos od 1.200,00 kn i na iznos od 900,00 kn u razdoblju od 7. studenoga 2017. do 12. siječnja 2020. (toč. II. izreke) i da je taj dio prvostupanjske presude postao pravomoćan, da tuženikova obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete zbog duševnih bolova koje je tužiteljica pretrpjela smrću bliske osobe teče od dana donošenja prvostupanjske presude, da tuženikova obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete zbog troškova izgradnje nadgrobnog spomenika teče od 23. listopada 2024. kao dana plaćanja računa trgovačkom društvu Klesarstvo Milan Kolar d.o.o. Zagreb i Općini Novo Vir je, da tuženikova obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete zbog troškova crnine i limene glazbe teče od dana donošenja prvostupanjske presude. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

9. Po žalbi tuženika sporno je da li tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog smrti djeda, sporno je da li tužiteljica ima pravo na trošak nadgrobnog spomenika jer je već bio jedan spomenik i zato što je po ugovoru o doživotnom uzdržavanju dobila nekretnine kao nadoknadu i sporno je da li tužiteljica ima pravo na trošak limene glazbe i crnine, a po žalbi tužiteljice je sporan tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

10. Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a prema stavku 2. takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Na navedenu odredbu Zakona se pozvao i prvostupanjski sud pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice nije pozvao niti na jedan propis.

11. Trajnija zajednica života kao zakonska pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika u smislu čl. 1101. st. 2. ZOO je autonomni pojam koji se ocjenjuje u okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ona postoji (neovisno o zajedničkom stanovanju) u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih srodnika u svakodnevnom životu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-488/2024-2 od 3. srpnja 2024.)

12. Polazeći od činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu da je tužiteljica dio najranijeg djetinjstva živjela sa pokojnim djedom, nakon čega je i nadalje s njime ostala u bliskim odnosima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju utvrđena bliskost koja se ogleda u potpori koja se članu obitelji pruža u svakodnevnom životu, a koje sve okolnosti predstavljaju trajniju zajednicu života u smislu postojanja pretpostavki za primjenom čl. 1101. st. 2. ZOO u odnosu na zahtjev za naknadom štete pravičnom novčanom naknadom u slučaju smrti bliskog srodnika.

13. Naime, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica živjela kod djeda i bake u Novom Virju sve dok nije trebala krenuti u osnovnu školu, kada je preselila u [adresa] u kuću koju im je sagradio djed, da je tužiteljica kao djevojčica i kao djevojka nastavila provoditi puno vremena kod djeda jer je tamo imala prijatelje i životinje, a odlazila je na ribolov i na kupanje na obližnju rijeku Dravu, da je tužiteljičin otac iznenada umro **.**.1998. u dobi od 46 godina kada je tužiteljica imala nepunu 21 godinu tako da je očeva smrt kod tužiteljice izazvala veliki stres, da je od toga trenutka djed preuzeo brigu o tužiteljici budući da je njezina majka bila bez posla, a tužiteljica se školovala, a tužiteljičina majka imala je obvezu otplaćivati kredit za kuću u [adresa], da je tužiteljičin djed tada radio kao krojač, a imao je i poljoprivredno imanje tako da je prodavao mlijeko i proizvodio poljoprivredne proizvode i na taj način dodatno je zarađivao, da je djed financirao sve potrebe tužiteljice i tužiteljičine majke i sestre, plaćao je njihove režijske troškove, kupovao im i odjeću i obuću, itd ., da je u cijelosti preuzeo ulogu tužiteljičina oca, usmjeravao ju je i savjetovao, da se ovakav odnos nastavio i nakon što se tužiteljičina majka zaposlila budući da su njezina primanja kao prodavačice bila u iznosu minimalne plaće od 2.200,00 kn mjesečno , da je nakon što je 2004. umrla tužiteljičina baka, tj. supruga ŽN, tužiteljica na sebe preuzela cjelokupnu brigu o domaćinstvu svoga d jeda, da je djed tužiteljice zbog dobi mogao sve manje raditi, da su počeli razgovarati o tome da preseli tužiteljici u [adresa], ali to se nije realiziralo jer se on smatrao dovoljno sposobnim da i dalje živi na svome imanju, a u međuvremenu je poginuo, da su tužiteljica i njezin djed bili u svakodnevnim telefonskim kontaktima i tužiteljica je redovito posjećivala djeda (udaljenost od [adresa] do Novog Virja je približno 10 km), da se brinula o svim njegovim potrebama i zajedno s njim održavala njegovo poljoprivredno imanje, da su ŽN, djed tužiteljice, kao primatelj uzdržavanja i tužiteljica kao davateljica uzdržavanja 18. studenoga 2014. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tužiteljica i formalno obvezala doživotno uzdržavati svoga djeda, a takav njihov odnos da je trajao i duže vrijeme prije sklapanja toga ugovora, kako proizlazi iz čl. II. ugovora (list 34 spisa), da je tužiteljica na dan djedove smrti doživjela stres istoga intenziteta kao i na dan očeve smrti, koji je pojačan činjenicom da su tužiteljica i njezin djed na dan djedove smrti ujutro razgovarali, da je tužiteljica bila prva unuka pok. ŽN i uživala je njegovu posebnu pažnju, zajedno su odlazili na more radi ljetovanja i u toplice, svake nedjelje zajedno su provodili vrijeme na obiteljskim ručkovima, a tužiteljica je djeda vodila i na druga obiteljska događanja i proslave rođendana, da su nepristrani svjedoci RN i ĐN također opisali njihovu bliskost, da sada pok. ŽN ima i kćerku MN i druge unuke osim tužiteljice, no s tužiteljicom je imao bitno intimniji i imao intenzivniji odnos nego s drugim članovima obitelji, koja utvrđenja tuženik nije s uspjehom osporio, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je između tužiteljice i njezinog sada pok. djeda ŽN postojala bliskost čiji se intenzitet može smatrati trajnijom zajednicom života, iako njih dvoje nisu živjeli na istoj adresi, koja opravdava tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela povredom prava osobnosti na duševno zdravlje djedovom smrću u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO. Suprotni žalbeni navodi tuženika takav zaključak prvostupanjskog suda nisu doveli u pitanje.

14. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na tvrdnje tužiteljice o postojanju trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

15. Žalbeni navodi tuženika svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužiteljice, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

16. Imajući u vidu utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, koje tuženik nije s uspjehom osporio, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tuženik, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti djeda koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika u visini od 14.931,32 eura, vodeći, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO, računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je tužiteljica trpjela gubitkom bliske osobe.

18. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su u grobnom mjestu u kojem je sahranjen pok. ŽN prethodno sahranjeni tužiteljičini pradjed i prabaka i da je njima još 1980. na tom mjestu podignut nadgrobni spomenik, da je taj nadgrobni spomenik u trenutku smrti i sahrane pok. ŽN bio u lošem stanju i derutan pa je postojala opasnost da se dio toga starog spomenika odlomi, padne na susjedne grobove i ošteti ih, a osim što je bio u lošem stanju i da je loše izgledao, da se novi nadgrobni spomenik čiju je izradu tužiteljica naložila, prema izjavi svjedoka PN, može svrstati u cijenu prosječnih nadgrobnih spomenika na groblju u Novom Virju i da predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopili tužiteljica i njezin djed nije bila obveza izgradnje nadgrobnog spomenika na grobnom mjestu u kojem je sahranjen pok. ŽN, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tuženik nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova izrade nadgrobnog spomenika, pa suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od značaja.

19. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravo tužiteljice na trošak limene glazbe i crnine su neosnovani jer je prvostupanjski sud odlučujući o tom dijelu zahtjeva tužiteljice dao logične i uvjerljive razloge pri čemu je na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, a posebno svjedoka BN koji kao član DVD Virje svira u limenoj glazbi toga društva, utvrdio da je tužiteljica prilikom sahrane ŽN snosila troškove limene glazbe koja je svirala na njegovom pogrebu, da je cijena te limene glazbe iznosila 900,00 kn/119,45 eura, a da se radilo o točno određenoj i nepromjenjivoj cijeni koja se plaćala odmah po završetku sahrane i to "na ruke", a o zahtjevu za trošak crne odjeće odluku je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

20. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete u konkretnom slučaju primjenom odredbe 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005.) teku od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 3503/2019-3 od 6. prosinca 2022., Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017., Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. i nizu drugih odluka) pri čemu tužiteljica traži zateznu kamatu na neimovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva, a za imovinsku štetu od donošenja prvostupanjske presude 13. siječnja 2020. koja je postala pravomoćna u odnosu na zahtjev za kamate na imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do donošenja prvostupanjske presude.

21. Odluka o troškovima je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.). Žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima su neosnovani jer je tužiteljici pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva te sastava podnesaka od 18. rujna 2023. i 12. studenoga 2024. jer se radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice , kao i trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2019. jer se na istome raspravljalo o glavnoj stvari te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 26. rujna 2024. jer je očitom omaškom navedeno da se radi o trošku zastupanja 24. rujna 2024.

22. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prihvatiti žalbu tužiteljice kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

23. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

24. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe na temelju odredbe čl. 40. st. 5. i čl. 154. st. 1. ZPP, te Tbr. 10. toč. 5. u vezi sa Tbr. 7. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.).

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj