Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1462/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i treće tužitelja KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po Robertu Kopajtiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Općina Mošćenička Draga, Trg slobode 7, OIB: 29826029812, zastupan po Loreni Sandalj Kojundžić, odvjetnici u Matuljima, radi osporavanja istinitosti rješenja o nasljeđivanju i utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1780/2018-58 od 9. prosinca 2022. u sjednici vijeća, održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1780/2018-58 od 9. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijeni su tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije istinito te se stavlja izvan snage rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji doneseno po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz Opatije, kao povjereniku tog suda, posl. br. O-3883/2015, UPP/OS- 89/2015 od 03. lipnja 2016. godine.

II. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi igralište površine 1432 m2, te kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 1553 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], svaki u 1/3 idealna suvlasnička dijela nekretnine, te je tuženik dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba brisanja prava vlasništva s imena tuženika te izvrši upisa prava vlasništva na ime ovdje tužitelja, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Točkom II. izreke naloženo je tužitelja naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od od 1.410,18 Eur, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelj na utvrđenje da nije istinito i da se stavlja izvan snage Rješenje o nasljeđivanju pod posl. br. O-3883/15 od 3. lipnja 2015., te utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] igralište u površini od 1432 m[2] i kč. br. [katastarska čestica] oranica u površini od 1553 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika Općina Mošćenička Draga; da je pravo vlasništva u korist tuženika u zemljišnim knjigama upisano 15. lipnja 2016. na temelju ovosudnog Rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-3883/15 od 3. lipnja 2016.; da je navedenim Rješenjem iza pok. AZ utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čine utužene nekretnine, te su iste kao ošasna imovina temeljem čl. 6., čl. 20., čl. 127. i čl. 226. st. 4. Zakona o nasljeđivanju prešle u vlasništvo tuženika kao jedinice lokalne samouprave; da su utužene nekretnine nastale cijepanjem od prvotne kč. br. [katastarska čestica] na temelju Prijavnog lista od 8. svibnja 1974. te da je prvotna kč. br. [katastarska čestica] bila upisana kao vlasništvo BZ. P, da bi potom 1960. bilo uknjiženo društveno vlasništvo uz upisa prava korištenja u korist AZ pok. S iz [adresa]; da je pravomoćnim Rješenjima prvostupanjskog suda posl.br. R1-26/14 od 11. veljače 2015. i od **.**.2020. AZ, rođen **.**.1867. u [adresa] proglašen umrlim, te je kao datum njegove smrti utvrđen 27. siječnja 1953.; da je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je tijekom postupka utvrdio da su tužitelji pravni slijednici pokojnog NZ, koji je imao sestre ŠZ, K (Rozaliju) Merlini i MZ, te braću FZ, CZ i JZ, da isti nije bio oženjen, niti je imao djece, te da su njegovi jedini živući nasljednici prvo i drugo tužitelji kao djeca njegovog pokojnog brata FZ i treće tužitelj kao sin njegove pokojne sestre A (B) Merlini; da su tužitelji jedini zakonski nasljednici pokojnog NZ, te isti imaju aktivnu legitimaciju i pravni interes na podnošenje predmetne tužbe u kojoj tvrde da je njihov pravni prednik bio izvanknjižni vlasnik utuženih nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Kupoprodajnog ugovora od 26. siječnja 1948. zaključenog s AZ u [adresa]; da je Rješenjem NO Opatija na temelju čl. 58. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 19. studenog 1959. (list 46-47 spisa) prvotna kč. br. [katastarska čestica] nacionalizirana jer se nalazila u užem „građevinskom rajonu“, te time postala društveno vlasništvo; da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se na utuženim kč. br. [katastarska čestica] nalazi dio nogometnog igrališta, sagrađeni objekti koji koriste nogometni klub Draga, restoran, boćalište i dio autokampa; da iz nalaza i mišljenja vještaka Tatjane Radetić, koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, a nit stranke mu nisu prigovarale, proizlazi da se prijepor nalazi u Mošćeničkoj Dragi i da kč. br. [katastarska čestica] u naravi čini sjeverozapadni dio nogometnog igrališta i sagrađene objekte koje koristi nogometni klub Draga, restoran, terasa restorana, boćalište i dio kampa, te put kojim se vozi do parkirališta uz nogometno igralište, dok je kč. br. [katastarska čestica] u naravi dio ograđenog autokampa Draga, odnosno ceste unutar kampa i prostori za kampiranje, a prilaz do te nekretnine je moguć jedino kroz autokamp, te da su prijeporne nekretnine nastale 1974. temeljem Skice premjeravanja broj 85; da iz suglasnih iskaza svjedoka ČZ, ŽZ, HZ, RZ i PZN proizlazi da je na predmetnim nekretninama još 1965/66 sagrađeno nogometno igralište, a 1970-tih da su sagrađeni i popratni objekti (svlačionice) i ugostiteljski objekt, dok je autokamp sagrađen 1. lipnja1967. od kada je i u funkciji, te da se navedenoj gradnji nikada nitko nije protivio; ovim iskazima suglasni su i iskazi prvo i treće tužitelja koji su naveli kako je članovima njihove obitelji bilo poznato da se na predmetnim nekretninama gradi igralište, sportski objekti i autokamp, da se gradnji nikada nisu protivili, niti su tražili bilo kakvu naknadu.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako su predmetne nekretnine nacionalizirane na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj: 52/58, 3/59, 24/59, 24/61, 1/63), a Rješenjem odjela za financije NO Opatija od 19. studenog 1959. je utvrđeno da su iste danom stupanja na snagu navedenog zakona postale društveno vlasništvo. Kako je utvrđeno da je na predmetnim nekretninama nogometno igralište sagrađeno 1965/66, a potom 1970-tih i popratni objekti (svlačionice) i ugostiteljski objekt, dok je autokamp sagrađen 1. lipnja 1967. od kada je i u funkciji, prvostupanjski sud zaključuje kako su predmetne nekretnine bile deposedirane, te da su privedene namjeni.

U konkretnom slučaju, da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu. Također navedene nekretnine nedvojbeno su nakon nacionalizacije predane na upravljanje, korištenje i raspolaganje tadašnjoj Općini Opatija kao predniku tuženika. Iako pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na utuženim nekretninama nije bilo uknjiženo u zemljišne knjige, prema stavu prvostupanjskog suda to nije odlučno i to stoga što je utvrđeno da je faktično proveden postupak potpune deposedacije predmetnog građevinskog zemljišta i da je isto u potpunosti privedeno namjeni za koje je nacionalizirano, slijedom čega je tuženik postao izvan knjižni nositelj prava korištenja na tim nekretninama u društvenom vlasništvu.

Pozivajući se na odredbu čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da tuženik nikad nije imao pravo korištenja prijepor, jer je pravo korištenja bilo temeljem čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji iz 1958. upisano na UZ, što je ostalo sve do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kad je to pravo korištenja ex lege pretvoreno u pravo vlasništva onih koji su bili upisani kao korisnici. Žalitelji navode kako nikakvim rješenjem tuženiku nije dano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja spornim nekretninama, te da tuženik nije mogao steći status izvan knjižnog nositelja prava korištenja i time postati stjecatelj prava vlasništva na tim nekretninama u smislu čl. 364. st. 6. ZV, jer mu posjed nije zakonit, istinit i pošten.

Nadalje, žalitelji navode kako tuženik nikad nije imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja utuženim nekretninama, niti je stvarno upravljao istima i financirao izgradnju objekata na predmetnoj nekretnini, veća je to bila inicijativa mještana.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene , u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Vezano uz žalbene navode tužitelja, valja navesti da nije sporno da prednici tuženika, nikad nisu imali upisano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja utuženim nekretninama, međutim, na prijepornim nekretninama je provedena deposedacija, te su predmetne nekretnine od prijašnjeg poljoprivrednog zemljišta, privedene svrsi izgradnjom nogometnog igrališta i pratećih sportskih objekta, a na dijelu prijepora je danas dio autokampa Mošćenička Draga. Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do stvarnog oduzimanja posjeda nacionaliziranog zemljišta, neovisno što nije proveden formalni postupak deposedacije u odnosu na upisanog UZ.

Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kako prednici tuženika nisu financirali izgradnju objekata na predmetnoj nekretnini, veća je to bila inicijativa mještana. Naime, i iz dopisa od 25. siječnja 1976. (list 80 spisa), koji je uputila ondašnja Mjesna zajednica Mošćenička Draga, razvidno je da se mještane moli za pomoć prilikom gradnje sportskih i ugostiteljskih objekt, svakog prema svojim mogućnostima, ali ne proizlazi da bi oni svojim sredstvima financirali izgradnju sportskih i ugostiteljskih objekata. Iz iskaza stranaka a i saslušanih svjedoka proizlazi da se niti tužitelji niti njihovi pravni prednici nikad nisu protivili izgradnji sportskih i ugostiteljskih objekata na spornim nekretninama.

13. S obzirom na sve navedeno, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je prednik tuženika izvanknjižno stekao pravo korištenja spornih nekretnina, a takvo njegovo pravo sukladno odredbi čl. 360. st. 1., čl. 364. st. 6. i čl. 390. ZV pretvorbom je postalo pravo vlasništva. Nadalje, utvrđeno je, da je tuženik na ovom zemljištu od 1964./65 izgradio nogometno igralište, a 70.-tih godina i popratni objekti (svlačionice i ugostiteljski objekt), a 1967. izgrađen je autokamp.

14. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su predmetne nekretnine 1969. sukladno odredbama čl. 38. Zakona o nacionalizaciji deposedirane predniku tužitelja te uzete iz posjeda, pa je izvršenom deposedacijom prestalo pravo korištenja prednika tužitelja na predmetnim nekretninama.

15. Dakle, sporne nekretnine su nacionalizirane temeljem Zakona o nacionalizaciji. Nacionalizacija po svojoj definiciji predstavlja prinudni prijenos privatnih sredstava u društveno vlasništvo uz odštetu bivšim vlasnicima. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o nacionalizaciji propisano je da se smatraju građevinskim zemljištem i nacionaliziraju sva izgrađena i neizgrađena zemljišta koja se nalaze u užim građevinskim rajonima, gradova i naselja gradskog karaktera a to su nesporno utužene nekretnine.

16. Nadalje, odredbom čl. 38. Zakona o nacionalizaciji određeno je da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok on na osnovu rješenja općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova; da se predaja zemljišta u posjed općini i drugom korisniku ne može izvršiti prije nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje kojim je zemljište dano na korištenje prednicima tuženika, ali je proveden postupak nacionalizacije i deposedacije predmetnog građevinskog zemljišta i isto je privedeno namjeni.

17. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su odmjereni.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis