Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4180/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja IFB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2-tužitelja IF pok. I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, Dropčeva 1, 20000 Dubrovnik, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1058/2023 od 20. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1058/2023 od 20. kolovoza 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cjelinu vlasničkog prava čest. zem. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na trpljenje brisanja statusa javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretnini, uz istovremeni upis vlasničkog prava na ime 1-tužitelja. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik za cjelinu vlasničkog prava čest. zem. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na trpljenje brisanja statusa javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretnini, uz istovremeni upis vlasničkog prava na ime 2-tužitelja (točka I izreke). Nadalje, naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 600,00 eura (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude pravodobno se žale tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukine istu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traže naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva nekretnine, trpljenja upisa vlasništva u zemljišnim knjigama i naknadom troškova postupka.

7. Pošavši od utvrđenja:

- da su predmet postupka u ovoj pravnoj stvari dvije čestice i to: k. č. br. [katastarska čestica] maslinik od 385 m2 (u daljnjem tekstu prva nekretnina), i k. č. br. [katastarska čestica] maslinik od 212 m2 (u daljnjem tekstu druga nekretnina), obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je u B vlasničkom listu na istima uknjiženo javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatske ceste d.o.o.,

- da na ovom području postoji nezakonit i ilegalan sustav dvojne izmjere, stare na kojoj se temelji upisi u zemljišnu knjigu i nove koja je bez obnove zemljišne knjige evidentirana u katastru te da su u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] iste čestice evidentirane kao k. č. br. [katastarska čestica] (odgovara zemljišno-knjižnoj čestici stare izmjere 1025/3 k. o. [katastarska općina]) i k. č. br. [katastarska čestica] (odgovara zemljišno-knjižnoj čestici stare izmjere 1025/2 k. o. [katastarska općina]),

- da se u posjedu prve nekretnine nalazi 1-tužitelj, a u posjedu druge nekretnine 2-tužitelj,

- da predmetne nekretnine ni u jednom dijelu ne predstavljaju cestu, da se nalaze na različitoj visinskoj razlici od ceste, te da su izgubile značaj i svrhu javnog dobra,

- da se predmetne nekretnine faktično ne koriste kao javno dobro u općoj uporabi,

- da se u naravi radi o vrtu na kojem su zasađene masline i agrumi (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te kaskadnim vrtovima – na kojima se nalazi zasađeno povrće, masline, voćke (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),

- da su predmetne nekretnine upisane kao maslinici, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka,

- da je pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama razvidno da su prednici tužitelja upisani kao posjednici predmetnih nekretnina od 1981. pa do danas,

- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri čini katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastala parcelacijom izvorne 652 k. o. [katastarska općina]) u posjedu koje je RF pok. I, a prije njega njegova majka NF, u kontinuitetu od 1981. pa do danas,

- da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u cijelosti je od 1981. upisana kao posjed CF, koji je potvrdom od 19. srpnja 2021. izjavio da je pogrešno upisan kao posjednik predmetne nekretnine, jer je stvarni posjednik IFB,

- da je 1966. doneseno rješenje o eksproprijaciji kojim su predmetne nekretnine eksproprirane radi izgradnje Jadranske magistrale ali da na dijelu nekadašnje čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo onome označenom kao čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije izgrađena cesta, nego se radi o obrađenim vrtovima sa zasađenim stablima maslina i agruma,

- da tužitelji nisu dokazali da su zajedno sa svojim prednicima do 17. studenog 1999. bili u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih čestica sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 159., čl. 160. i čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV) ocijenio je zahtjev tužitelja neosnovanim.

8. Sa navedenim utvrđenjima ne može se za sada složiti ovaj sud drugog stupnja .

9. Ponajprije valja kazati kako je dijelom pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja kako je za odluku u ovom predmetu bitno utvrditi da su tužitelji, svatko svoju, osobno ili preko prednika, predmetnu nekretninu posjedovali do 1999. dulje od 40 godina. To iz razloga što sud prvog stupnja pogrešno interpretira značaj promjena odredbe čl. 388. st. 4. ZV i izmjena propisa o tome da li se u tijek dosijedanja nekretnine koja je prije 1991. bila u režimu društvenog vlasništva računa i vrijeme prije 10. listopada 1991. kad je na snazi bila odredba iz čl. 29. Zakona o osnovno vlasničkim pravima ("Narodne novine" broj 53/91 u daljnjem tekstu ZOVO) koja je izrijekom zabranjivala stjecanje vlasništva dosijelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu.

10. U tom pogledu valja reći da je najprije 1991., prilikom promjene društvenog režima iz jugoslavenske komunističke vladavine u demokratsko društvo, ukinuto društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo je prestalo postojati izmjenom ZOVO od 8. listopada 1991. kad je brisan čl. 29. Kad je donesen ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., čl. 388. st. 4. ZV bilo je propisano kako se u tijek dosijedanja nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu računa i period prije 1. listopada 1991. Nakon niza ustavnih tužbi fizičkih osoba koje su pretendirale na povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) ukinuo tada važeći st. 4. čl. 388. ZV. Potom je zakonodavac promijenio ovu odredbu i donio novi st. 4. čl. 388. ZV (na snazi od 20. prosinca 2001.) prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

11. Uslijedilo je nekoliko tužbi građana RH pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje ESLJP) u kojima su tvrdili kako je povrijeđena konvencija od kojih je najistaknutiji predmet Trgo protiv RH. U tom predmetu ESLJP (Trgo protiv Hrvatske Zahtjev br. 35298/04) 11. lipnja 2009. donosi odluku kojom prihvaća zahtjev podnositelja zahtjeva u kojoj navodi: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi R v. [adresa], br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i N v [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.).”

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u niz svojih odluka donesenih nakon 2018. godine, pa između ostalih i u odluci poslovni broj Rev-3802/2019 od 25. rujna 2019. zauzima stav da je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) kojom je ukinut tada važeći st. 4. čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i 68/98 – dalje: ZV), a kojim je bilo rečeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, donesena u pravcu ispravljanja nepoštenih učinaka tadašnjeg čl. 388. st. 4. ZV iz 1996., a sve u javnom interesu. Navedeni stavak je i ukinut u javnom interesu, kako bi se zaštitila prava trećih osoba. Dakle, samo u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, a posebice Republiku Hrvatsku koja je donijela neustavan zakon, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva kada su se podnositelji zahtjeva mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.”

13. Također je u više odluka VSRH donesenih nakon 2018. godine (Rev-1208/20 /toč. 16/ i Rev-1048/23 /toč. 20/) zauzeto shvaćanje da se gore rečeno odnosi ne samo na predmete pokrenute u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999., već i nakon tog razdoblja. Također se primjenjuje i u slučajevima kad su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću ispunjene nakon razdoblja između 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Pri tome je bitno da je vrijeme dosijedanja dovršeno prije utuženja, o čemu je VSRH također zauzeo svoje pravno shvaćanje. Stoga je suprotno shvaćanje suda prvog stupnja stav o vremenskom ograničenju za primjenu shvaćanja iz predmeta C protiv RH nepravilno.

14. Za zakonito odlučivanje u predmetnom sporu, između ostalog, odlučno je utvrditi da li u ovom konkretnom slučaju ima pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, posebice RH, što u ovom postupku nije utvrđeno odnosno nije utvrđeno postojanje pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava. Stranke to nisu ni tvrdile niti se na to ukazuje u žalbi.

15. Međutim, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja kako tužitelji zasada nisu dokazali pravni slijed posjeda predmetnih nekretnina sa svojih predaka na sebe. Zaista, iskazi tužitelja prilikom saslušanja stranka su veoma šturi, pa sve kad bi im sud poklonio vjeru u cijelosti, niti na temelju njihovih iskaza ne bi bilo moguće utvrditi pravni slijed od njihovih djedova ČF (djed SF) i IF (djed IF) koji su utvrđeni kao posjednici predmetnih nekretnina 1966., odnosno 1981. Jer upitno je koliko potomaka imaju CF i RF, tko ih je naslijedio, da li su vođeni ostavinski postupci i što se navodi u rješenjima u nasljeđivanju, zatim koliko djece ima otac 1 -tužitelja i tko ga je sve naslijedio, također i majka RFB i tako dalje. Iz nekih navoda stranaka proizlazi kako je u međuvremenu bilo i nekih drugih pravnih događaja koji su bitni za prijenos posjeda s prednika na slijednika. Primjerice, od kakvog je značaja "potvrda" ČF, koja prilaže listu 13 spisa, evidentiranog u katastru kao posjednika k. č. br. [katastarska čestica] (nove izmjere) kako nije on posjednik već 1-tužitelj.

16. Također je i pravilno shvaćanje suda prvog stupnja kako je u ovom predmetu potrebno utvrditi kako je posjed tužitelja i njihovih pravnih sl ijednika trajao barem 40 godina u kontinuitetu. To zato što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik uknjižena Republika Hrvatska, jedna od privilegiranih osoba iz čl. 159. st. 5. ZV, pa je potrebno ispuniti i pretpostavku dvostrukog proteka vremena izvanrednog dosijedanja.

17. Posljedično navedenom u konkretnom slučaju sve odlučne činjenice nisu utvrđene pa nije moguće preinačiti prvostupanjsku presudu samo zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja.

18. Zato je bilo potrebno temeljem čl. 370. ZPP usvojiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja koji treba održati novu glavnu raspravu.

19. U ponovnom suđenju potrebno je utvrditi sve bitne činjenice na koje je ukazano gornjim obrazloženjem te na njih prim ijeniti materijalno pravo i pravilna pravna shvaćanja koja su gore navedena te potom donijeti novu zakonitu odluku imajući pri tome u vidu da je prema shvaćanju VSRH (izraženom u odluci Rev 1628/2015 od 11. prosinca 2018.) „Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su, odbijajući tužbeni zahtjev uz tvrdnju da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da njegov posjed ima propisanu kakvoću i da ima valjanu zakonsku osnovu, uz ostalo, zauzeli shvaćanje da posjed mora biti i zakonit da bi se vlasništvo uopće steklo dosjelošću. Međutim, takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit.” Također i sljedeće pravno shvaćanje koje je zauzeto u odlukama broj: Rev-32/97 od 16. rujna 1997., Rev-2468/10 od 21. veljače 2012., Rev-2426/90 od 15. veljače 1991. i Rev 389/14 od 29. svibnja 2019. prema kojem se nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati.

20. Kako je ishod postupka još neizvjestan valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

21. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se po čl. 166. st. 3. ZPP u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tomislav Aralica