Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Polovni broj Gž-459/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa] (sada Novi Kneževac, Svetog Save 188, Srpski Kostur), Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Peran, odvjetnik u Kaštel Starom, Dubrovačka 2, protiv 1. tuženog ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4256/2020-52 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženog ŽČ i 2. tužene IČ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4256/2020- 52 od 12. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da nije istinita i nije pravno valjana oporuka GČ koja počinje riječima: Ja GČ", a završava riječima "…. FČG", datirana " Stari Grad 11.12.2017.", koja je proglašena dana 5. ožujka 2019. u ostavinskom postupku koji se pod posl. Br. 0-90/19-13, UPP/=S-15/19-11 iza pok. GČ vodio u uredu povjerenika Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, javnog bilježnika Jadranke Plenković u Starom Gradu".

II/ Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana isplate parnični trošak u iznosu od 5.598,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

2. Protiv navedene presude (u žalbi i njezinoj dopuni), žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva ju i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 777,70 eura uz pripadajući PDV.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, predlažući žalbu odbiti, zahtijevajući i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju u žalbi žalitelji sadržajno ukazuju, budući da je pobijana presuda sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju žalitelji sadržajno također ukazuju u žalbi.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja , s time da u svojoj žalbi tuženici navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu izvedenih dokaza od strane tuženika, odnosno njihovog viđenja predmetne pravne situacije. Stoga se tuženici neosnovano žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a).

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet ovoga spora je pravna valjanost oporuke oporučiteljice GČ od 11. prosinca 2017., koja oporuka je proglašena 5. ožujka 2019. u ostavinskom postupku iza pok. GČ.

10. Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu utvrdivši da oporučiteljica u vrijeme sastavljanja sporne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, te da osobe, koje su naznačene kao svjedoci oporuke, nisu svjedočile njezinom sastavljanju, posljedično čemu je temeljem odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN), te odredbe čl. 29. st. 1., u svezi s čl. 31. st. 1. ZN-a (očitom omaškom u presudi navedena odredba čl. 30 . st. 1. ZN- a), presudio kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

11. I u žalbenom stupnju postupka sporno je - je li pok. GČ bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja predmetne oporuke i je li istu sastavila pred svjedocima, s obzirom na tvrdnje žalitelja da je ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke imala punu svijest (lucidni interval), u kojem smjeru i nadalje osporavaju rezultate izvedenog psihijatrijskog vještačenja, pozivajući se i na neosnovano propuštanje suda prvog stupnja da izvede, po tuženicima ključan dokaz, saslušanje svjedokinje dr. AČ, specijaliste psihijatria, koja je opservirala ostaviteljicu na hitnom prijemu 12. prosinca 2017., pri čemu je i nadalje sporna i pasivna legitimacija 2. tuženice

12. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je svjedokinja ČČ, izabrana liječnica pok. ostaviteljice GČ, u svom iskazu navela kako je bila izabrana doktorica ostaviteljice 20-30 godina, da su joj poznati njezini zdravstveni problemi, kao i činjenica da je životni prostor u kojem je živjela bio zapušten i neuredan, da je imala problema i sa susjedima („tako je jednog optužila da joj ulazi kroz krov i potkrada“), da su se promjene počele javljati zadnjih par godina njenog života, odnosno od 2014. godine, da je o svemu tome obavijestila Centar za socijalnu skrb koji je pozvao njene nećake FČ i ĆČ, da se ĆČ brinuo o ostaviteljici, da je dolazio po lijekove za nju u ordinaciju, da je jedne prigode bila u posjeti ostaviteljici, nakon čega je o njoj brigu preuzeo Centar za socijalnu skrb, da je sve bilo užasno neuredno i prljavo, da je u 2017. godini izdala za ostaviteljicu uputnicu za psihijatrijski pregled, nakon čega joj nije dostavljen nalaz, već samo Centru za socijalnu skrb,

- da je svjedok UČ, zaposlenik Udruge za pomoć u kući starijim osobama, izjavio da je kao zaposlenik te Udruge poznavao pok. GČ 5-6 godina i da je u sklopu Udruge istu obilazio 2-3 puta tjedno, da se sjeća da ga je jedne prigode pozvao voditelj da dođe nešto potpisati, jer da su FČG (1. tuženiku), potrebni novci radi podmirenja troškova sanitetskog prijevoza, da FČG ne poznaje, ali misli da je on nećak od pok. GČ, da je na traženje voditelja stavio svoj potpis na prazan papir formata A4, a da se prije njega na isto to mjesto potpisao i voditelj BČ, pri čemu da je svjedok izričito naveo kako nikada nije bio svjedok oporuke pok. GČ, već da je jedino potpisao prazan list papira za potrebe pok. GČ,

- da je svjedok BČ, voditelj Doma za starije i nemoćne u Starom Gradu, izjavio da je pok. GČ bila korisnica izvaninstitucionalne pomoći koja se pružala u sklopu Doma čiji je voditelj, da je ona živjela samostalno do 2014. kada se počela gubiti i halucinirati, da kada bi dolazili u njezinu kuću, da bi ih zvali susjedi i govorili da se nalazi u lošem stanju, da mu je poznato da je od 2014. do 2017. o pokojnoj ostaviteljici vodio brigu njezin nećak ĆČ, državljanin Republike Srbije, da je isti imao probleme vezano za prijavu boravišta, zbog čega je morao iseliti na 3 mjeseca iz Republike Hrvatske, tako da je iselio u jesen 2017. kada je pok. GČ bila prepuštena sama sebi, da su zbog njezinog iznimno lošeg stanja obavijestili njezinu rodbinu, kada je upoznao njezinu sestru NČ (2. tuženicu) i sestrinog sina ŽČ (1. tuženika), koji su živjeli u [adresa] i spominjali su da bi tamo htjeli preseliti i pok. GČ, što je ista odbijala, da mu je poznato da je 1. tuženik htio da se GČ prisilno smjesti u dom, na što mu je odgovoreno kako to nije moguće bez da je prethodno lišena poslovne sposobnosti, na što je zbog svega toga 1. tuženik rekao da on nema vremena za taj postupak i da će on organizirati njezin smještaj u obiteljskom domu u blizini svog prebivališta, da mu je 1. tuženik govorio da je ostaviteljicu zbog zahtjeva Centra potrebno prevesti sa sanitetskim prijevozom koje košta između 22.000,00 i 23.000,00 kuna, a da su mu sve bankovne kartice bile nedostupne, pa mu mu je rekao da su mu potrebna potpisa dvije osobe za podizanje novca sa računa GČ i to na praznom listu papira, a da će djelatnica Centra napisati tekst potreban iznad tih potpisa, u vezi čega da se nerado potpisao na prazan list papira, što je učinio u situaciji kada je ostaviteljica bila u zaista lošem stanju, između 12. i 13. prosinca 2017., da je mišljenja, poznavajući ostaviteljicu, da ona ne bi potpisala nikakvu dokumentaciju kojom bi eventualno raspolagala svojom imovinom,

- da se u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Časlava Lončara, dr. med., navodi da iz medicinske dokumentacije ostaviteljice proizlazi da je dugi niz godina imala smetnje na psihičkom planu opisane kao psihoorganski sindrom F07.8., da je to psihički poremećaj koji po svojoj prirodi i intenzitetu dovodi u pitanje sposobnost za njezino rasuđivanje, da je vještak mišljenja, uzimajući u obzir sve raspoložive podatke, da ostaviteljica prema svojim psihičkim sposobnostima "tempore acti" nije bila sposobna za rasuđivanje te slobodno odlučivati svojom voljom ,

- da su tuženici prigovorili nalazu i mišljenju vještaka, tražeći da se vještak očituje na raspravi s kojim stupnjem relevantnosti isključuje postojanje sposobnosti za rasuđivanje i je li kod ostaviteljice postojao "lucidan interval",

- da je na raspravi od 15. siječnja 2024. vještak izjavio da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja u kojem je nedvojbeno utvrdio da ostaviteljica "in tempore acti" nije bila sposobna za rasuđivanje, pojašnjavajući kako su tzv. lucidni intervali gotovo uvi jek špekulativne prirode, pa i kada bi se pojavio svjedok koji bi pričao o tim lucidnim intervalima, da navedeno ne bi moglo dovesti u pitanje obrazloženje njegovog nalaza i mišljenja,

- da je nakon očitovanja vještaka, sud prvog stupnja nalaz i mišljenje vještaka dr. Časlava Lončara u cijelosti prihvatio, cijeneći ga jasnim, potpunim i bez proturječnosti, sve to iako su se tuženici pozivali na lucidni interval ostaviteljice, rukovodeći se time da o tome nisu dostavili nikakav dokaz, te da niti jedan svjedok o tome nije iskazivao.

13. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.

14. Naime, kako se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji tužitelja da oporučiteljica pok. GČ nije u vrijeme sastavljanja navedene oporuke bila sposobna za rasuđivanje, ta oporuka nije pravovaljana, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, budući da je temeljem rezultata prvostupanjskog postupka utvrđeno da ostaviteljica u to vrijeme nije bila sposobna za rasuđivanje, te da oporuku nije sastavila i potpisala pred svjedocima.

15. Ovdje prije svega valja odgovoriti na žalbeni prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženicu, da je navedeni žalbeni prigovor neosnovan, imajući u vidu odredbu čl. 201. ZPP-a kojom je propisano da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), da se tada oni smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

16. Zakonski nasljednici se nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno nasljedničkom zajednicom, kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova. Ovo stoga što se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, časom smrti umrle fizičke osobe. Rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete. Međutim, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.

17. Stoga, u konkretnom slučaju, imajući u vidu da se u ostavinskom postupku iza smrti ostaviteljice, kao sporno, postavilo pitanje pravne valjanosti predmetne oporuke, u ovoj parnici pasivno su legitimirani svi nasljednici koji svi moraju biti obuhvaćeni tužbom, jer svi zakonski nasljednici nasljeđuju ostaviteljevu imovinu zajednički, slijedom čega su svi zakonski nasljednici, nužni jedinstveni suparničari te se smatraju kao jedna parnična stranka, u kojem smjeru je ostavinski sud i uputio zakonske nasljednike koji su osporavali valjanost oporuke, na pokretanje ove parnice u odnosu na oporučnog nasljednika, ali isto tako i u odnosu na zakonsku nasljednicu ostaviteljice, ovdje 2. tuženicu, koja je oporuku priznala istinitom i valjanom.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 26. st. 2. ZN-a, oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

19. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza te nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrdio da oporučiteljica u vrijeme sastavljanja sporne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje

20. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženici i u ovom žalbenom stupnju postupka prigovaraju nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Časlava Lončara, dr. med., imajući u vidu da je vještak nalaz i mišljenje temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, objektivno, prema pravilima struke i vještine, da je vještak detaljno opisao medicinsku dokumentaciju oporučiteljice na kojoj je u bitnome temeljio svoj nalaz i mišljenje, posebno u odnosu na specijalistički psihijatrijski nalaz od 12. prosinca 2017. koji je kronološki najbliži vremenu sastavljanja oporuke, kao i klinički status oporučiteljice u spornom razdoblju te sve preostale parametre koji su utjecali na njegov zaključak o nesposobnosti oporučiteljice za rasuđivanje u to vrijeme, a koji nalaz i mišljenje je navedeni vještak povodom prigovora tuženika i usmeno obrazložio, čime je iznesene prigovore tuženika i eventualne nejasnoće, i po ocjeni ovoga suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, otklonio, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, s time da tuženici nakon usmenog očitovanja vještaka, prigovorima kojima su i nadalje osporavali nalaz i mišljenje, isti nisu adekvatno osporili (a to uspješno ne čine niti žalbenim prigovorima na kojima i dalje ustraju), pri čemu je na ročištu na kojem je vještak usmeno obrazlagao svoj pisani nalaz i mišljenje, i po stavu ovoga suda, vještak odgovorio na sva postavljena pitanja tuženika (kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta od 15. siječnja 2024., list 116-118 spisa), tako da nije bilo osnovanog razloga vještačenje obnavljati po drugom vještaku (čl. 261. ZPP-a).

21. Stoga, zaključak je i ovoga suda da nalaz i mišljenje vještaka dr. Časlava Lončara, nakon njegovog usmenog obrazloženja, nije ostavio bilo kakvih nejasnoća ili proturječnosti, i to niti u odnosu na samo izvedeno vještačenje, ali isto tako niti u odnosu na preostale izvedene dokaze, konkretno iskaze saslušanih svjedoka koji su iskazivali o lošem psihičkom stanju oporučiteljice koja više nije bila prisebna, koja je imala psihičke smetnje zbog kojih se nije mogla brinuti sama za sebe u razdoblju unazad određenog vremena prije sastavljanja predmetne oporuke (kroz razdoblje od najmanje dvije godine), tako da u takvim okolnostima konkretnog slučaja, izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje dr. AČ, specijaliste psihijatria, koja je opservirala oporučiteljicu na hitnom prijemu 12. prosinca 2017., nije od odlučnog značaja za zaključak o tome da oporučiteljica u vrijeme sastavljanja sporne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, naročito s obzirom na određen i jasan odgovor vještaka koji je isključio realnu vjerojatnost postojanja lucidnog intervala kod oporučiteljice u trenutku sastavljanja oporuke, kao i mogućnost da bi svjedočenje o lucidnim intervalima oporučiteljice dovelo u pitanje njegov nalaz i mišljenje.

22. Slijedom obrazloženog, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer je tuženicima dana mogućnost da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka koji je na sve njihove prigovore jasno i određeno odgovorio, time otklanjajući sve nedoumice i nejasnoće na koje su tuženici upirali u svojim prigovorima (na kojima bezuspješno upiru i sada u žalbi), koja povreda nije počinjena niti time što nije saslušana navedena svjedokinja dr. AČ, pri čemu je za naglasiti da je njezino saslušanje predloženo tek podneskom od 9. rujna 2023. (u sklopu prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka), dakle, nakon zaključenja prethodnog postupku, čime su tuženici, pored svega naprijed navedenog, i prekludirani u pravu predlaganja izvođenja navedenog dokaza (čl. 299. ZPP-a), za koji dokaz tuženici nisu niti tvrdili da ga nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, tako da isti dokaz sud prvog stupnja pravilno nije uzeo u obzir.

23. Isto tako, neosnovano tuženici žalbenim navodima upiru na nevjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka ZČ i UČ. To stoga što je sud prvog stupnja sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka (kojem saslušanju se tuženici nisu protivili), prvotno ocijenio zasebno, a potom ih sve doveo u međusobnu korelaciju (pa tako i u odnosu na iskaz svjedokinje ČČ, izabrane liječnice pok. oporučiteljice koja je određeno iskazivala o lošem psihičkom stanju oporučiteljice kroz duži niz godina prije sporne oporuke), u konačnome ih prosuđujući po slobodnom uvjerenju, uvjerljivost i istinitost kojih iskaza tuženici ničim nisu uspjeli osporiti, pa tako niti žalbenim tvrdnjama da svjedoci „otklanjaju govoriti istinu da su se osobno potpisali na oporuku, zbog vlastitih interesa i izmijenjenih okolnost na njihovoj strani“. Stoga, nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika da je sud prvog stupnja izvedene dokaze i iskaze svjedoka, cijenio nekritički.

24. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud je, imajući u vidu sve dokaze koje je izveo u ovom postupku, ocijenio da je tužitelj dokazao svoju tvrdnju da oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, ali isto tako i činjenicu da sastavljanju oporuke nisu bili prisutni svjedoci koji su navedeni kao svjedoci oporuke, koji su u ovom postupku izričito tvrdili da iako se njihovi potpisi nalaze ispod teksta predmetne oporuke, da njezinom sastavljanju nisu svjedočili.

25. Utoliko su neosnovani i svi preostali žalbeni navodi kojima tuženici prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pri čemu dokaz na koji se pozivaju u dopuni žalbe, predstavlja novi dokaz koji se u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a, ne može iznositi u žalbi.

26. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja zaključuje da oporuka nije pravno valjana temeljem odredbe čl. 26. st. 2. ZN-a (jer oporučiteljica u vrijeme njezina sastavljanja nije bila sposobna za rasuđivanje), kao niti temeljem odredbe čl. 31. st. 1. u svezi s čl. 29. st. 1. ZN-a (jer predmetna oporuka ne zadovoljava zakonske pretpostavke za pisanu oporuku pred svjedocima), slijedom čega je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

27. Konačno, pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja tužitelju dosudio osnovom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu je za naglasiti da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, kojoj odluci žalitelji određeno niti ne prigovaraju.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

29. Kako je žalba tuženika neosnovana, tuženicima nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

30. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice, čl. 155. st. 1. ZPP -a (točka III. izreke ove presude).

31. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš