Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-208/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zlatku Iliću i Velimiru Švigiru, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica u Poreču-Parenzo, Partizanska 4/I, protiv I. tuženika KP iz [adresa], ZP. 113, Republika Austrija i II. tuženice MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tuženika zastupani po punomoćniku SP, odvjetniku u [adresa], radi zabrane uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice GP i tužiteljice AP protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2404/2019-29 od 14. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice GP i tužiteljice AP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-2404/2019-29 od 14. ožujka 2022.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužiteljicama naloženo da tuženicima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 583,98 eura / 4.400,00 kuna[1] .

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 254,66 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica GP i AP (dalje u tekstu presude: tužiteljice) kojim su tužiteljice zahtijevale da se tuženicima zabrani da uznemiravaju tužiteljice u vlasništvu kuće i dvorišta, koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, a koja nekretnina se nalazi na adresi [adresa], na način da im se zabranjuje držanje pasa svih pasmina u kući i dvorištu tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nalazi se na adresi [adresa], prolazak psima preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i dozvoljavanje turistima kojima daju u najam svoju kuću držanje pasa svih pasmina u dvorištu njihove nekretnine, radi sprječavanja opasnosti od ugriza po tužiteljice i njihove goste, laveža tih pasa po danu i noći, te obavljanja nužde tih pasa u dvorištu tuženika i tužiteljica, te im se zabrani buduće takvo ili slično uznemiravanje (točka I./1. izreke). Također, odbijen je i zahtjev tužiteljica za naknadom neimovinske štete za dosadašnje uznemiravanje prava vlasništva za tri ljetne sezone u iznosu od 45.000,00 kuna (sada 5.972,53 eura) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka I./2. izreke), kao i zahtjev tužiteljica za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

Tužiteljicama je naloženo i da tuženicima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.400,00 kuna (sada 583,98 eura), dok je zahtjev tuženica za naknadom troškova postupka u dijelu iznad dosuđenog odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv točke I., II. i dosuđujućeg dijela točke III. izreke presude žalbu su podnijele tužiteljice GP i AP iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tijekom žalbenog postupka dana **.**.2023. preminula je tužiteljica GP nakon čega je rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P -2404/2019-41 od 9. listopada 2023. utvrđen prekid postupka. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P - 2404/2019-43 od 16. prosinca 2025., nakon što je tužiteljica AP kao nasljednica pok. GP preuzela postupak koji je bio prekinut zbog smrti njezine majke, postupak je nastavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za zaštitom od uznemiravanja vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] jednokatna porodična stambena zgrada i dvorište u Velom Maju upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev tužiteljica za naknadom neimovinske štete koja je uzrokovana takvim uznemiravanjem njihova vlasništva.

6. Tužiteljice naime, u tužbi i postupku tvrde da tuženici uznemiravaju njihovo pravo vlasništva na način da dozvoljavaju turistima kojima daju u najam svoju kuću da drže pse, te da psi lavežom pa danu i noći i obavljanjem nužde uznemiravaju njihovo pravo vlasništva. Također, tužiteljice tvrde i da im je takvim radnjama tuženika prouzročena neimovinska šteta s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koju zahtijevaju da im tuženici nadoknade.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljice suvlasnice nekretnine kčbr. [katastarska čestica] jednokatna porodična stambena zgrada i dvorište u Velom Maju upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga,

- da su tuženici suvlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] zemljište i dvorište od 120 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženici svoju nekretninu iznajmljuju u turističke svrhe, što uključuje i turiste sa psima,

- da na teret nekretnine tužiteljica, a u korist nekretnine tuženika, postoji upisano pravo služnosti prolaza pješice,

- da tuženici, jednako kao i njihovi gosti, pješice prolaze preko nekretnine tužiteljica zajedno sa psima,

- da tužiteljice u postupku nisu dokazale da psi tuženika i njihovih gostiju vrše nuždu u dvorištu nekretnine tuženika uslijed čega se na nekretninu tužiteljica šire neugodi mirisi,

- da tužiteljice nisu dokazale niti da psi koji su smješteni na nekretnini tuženika prekomjerno laju, te da nisu dokazale da vlasnici psa njihove pse preko nekretnine tužiteljica vode bez povodca i brnjice,

- da tužiteljice nisu dokazale radnje za koje tvrde da predstavljaju bespravno uznemiravanje njihova prava vlasništva,

- da tužiteljice nisu dokazale postojanje štetne radnje, te posljedično tome i postojanje pretpostavki za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu.

8. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke da se tužbeni zahtjev tužiteljica za zaštitom od uznemiravanja i naknadom štete prihvati, te je uz primjenu odredbi čl. 167. i čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) i čl. 145. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužiteljica odbio.

9. Tužiteljice žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističu tužiteljice.

10. Tužiteljice tako u žalbi ističu da su njihovi iskazi i iskaz saslušanog svjedoka vjerodostojni, te da se na temelju istih moglo utvrditi postojanje radnji koje predstavljaju bespravno uznemiravanje njihova prava vlasništva. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka koje je doveo u međusobno u svezu, te je na temelju istih pravilno utvrdio da tužiteljice u postupku nisu s dovoljnim stupnjem izvjesnosti dokazale postojanje radnji uznemiravanja prava vlasništva. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koje tužiteljice svojim žalbenim navodima kojima iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja, nisu uspjele dovesti u sumnju. Neosnovani su dakle, žalbeni navodi tužiteljica da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio izvedene dokaze, te da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljica kojima ističu da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije izveo dokaz uviđajem na licu mjesta, te da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije obrazložio i naveo razloge zbog kojih je izveo navedeni dokaz. Naime, na ročištu održanom dana 4. ožujka 2022 na kojem je glavna rasprava zaključena stranke su suglasno navele da ne predlažu izvođenje bilo kojih drugih dokaza osim onih koji su izvedeni. Imajući u vidu sadržaj takvog očitovanja stranaka, smatra se da su tužiteljice odustale od dokaznog prijedloga za izvođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-885/2023 od 28. studenog 2023., Rev x-143/2017 od 12. travnja 2017. i Rev-988/2020 od 14. veljače 2023.). S obzirom da su tužiteljice odustale od dokaznog prijedloga za izvođenjem dokaza uviđajem, sud prvog stupnja nije imao obvezu taj dokazni prijedlog tužiteljica odbijati, a niti u presudi obrazlagati iz kojih razloga taj dokaz nije izveo. Stoga neosnovano tužiteljice u žalbi ističu da je u tom dijelu počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 167. i čl. 110. ZVDSP i čl. 145. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. st.1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljica odbio, pa stoga nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističu tužiteljice. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

14. Tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj