Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1885/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-92/2024-18 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-92/2024-18 od 3. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je temeljem dosjelosti stekao vlasništvo vlasnik nekretnine, u naravi voćnjaka, pobliže opisane u izreci, te da je tužena trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja i da mu je dužna nadoknaditi troškove parničnog postupka.

Pod točkom II. izreke je tuženici dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode te žalbu tužitelja predlaže odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću te promjena upisa u zemljišnoj knjizi, utemeljen na tvrdnjama da je tužitelj sam i putem svojih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom samostalnom posjedu i to od 1935. te da je stekao vlasništvo nekretnine temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

7. Tijekom postupka je u bitnome utvrđeno:

- da je prednik tuženika VZ 1935, dobio na korištenje jedan od dva stana u prizemnoj zgradi, izgrađenoj na čest. br. 2875 kao radnik Varaždinske tekstilne industrije i

- da je 1947. VZ sklopio ugovor o zakupu istog stana (list 36 spisa) kojim je dobio u zakup stan sa vrtom

- da je u zapisniku stambene zajednice grada [adresa] od 22. srpnja 1961. evidentirano da zgrada ima dva stanara i da VZ koristi i vrt, a da izmjera vrta nije izvršena te da treba naknadno izvršiti mjerenja i izdati rješenje o godišnjoj zakupnini

- da je PZ rješenjem nadležnog tijela od 1966. priznato stanarsko pravo na stanu

- da je sukladno molbi PZ iz 1986. (list 35 spisa) stanarsko pravo na stanu, nakon njegove smrti, preneseno na njegovu kćer HZ 1988. (list 25 spisa),

- nakon smrti HZ, je tužitelju kao njezinom suprugu priznato stanarsko pravo 1996., te da je on otkupio stan 1997. i da je stan njegovo vlasništvo

-da je sporna nekretnina ( čest. br. 2876 ) u naravi voćnjak te da je to susjedna nekretnina čestici na kojoj je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi stan tužitelja na kojem su on i njegovi prednici, prije otkupa, imali stanarsko pravo

- da je sporna nekretnina, čest. br. 2876, dalje voćnjak, bila upisana kao općenarodna imovina dana na upravljanje Varaždinske tekstilne industrije

-da voćnjak nije bio procijenjen u temeljni kapital Varaždinske tekstilne industrije

- da je tuženica upisana kao vlasnica voćnjaka za cijelo, a nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige temeljem čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom

- da je tužitelj sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige (zapisnik od 10. lipnja 2019.- list 43 spisa)

-da je tužitelj u posjedu voćnjaka

-da je do 1991, sporna nekretnina bila u posjedu i susjede PZ sada pokojna ZZ kada je odselila iz susjednog stana koji je darovala svojoj unuci ŽZ

-da niti tužitelj niti njegovi prednici nisu nikada ometani u posjedovanju voćnjaka.

8. Zaključak je prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za redovnu dosjelost jer posjed tužitelja nije zakonit obzirom nema pravnu osnovu posjedovanja voćnjaka. Nadalje, je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključio da posjed tužitelja i prednika nije bio samostalan jer da je voćnjak do 1991. bio u suposjedu sa susjedom ZZ. Također da nije ispunjena pretpostavka poštenja jer je tužitelj odnosno njegovi prednici znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed voćnjaka.

9. Uzimajući u obzir utvrđenu činjenicu da je predniku tužitelja PZ 1947. dan u zakup stan sa vrtom, i da je 1961. zapisnikom nadležne institucije evidentirano da prednik tužitelja koristi stan sa vrtom, ne upućuje na zaključak da bi se pod naznakom vrta radilo o voćnjaku na susjednoj čestici. No, ako se prihvate tvrdnje tužitelja da se vrt odnosio na susjedni voćnjak tada je za zaključiti da je VZ bio pored zakupa stana bio i u zakupu voćnjaka, a u tom slučaju on nije bio samostalni posjednik jer priznaje višu vlast posrednog posjednika, u to vrijeme Varaždinska tekstilna industrija. Upravo ta činjenica ide u prilog zaključku da je prednik tužitelja VZ znao i morao znati da voćnjak koji posjeduje nije njegov.

10. Nadalje, nakon smrti prednika PZ (datum smrti nije utvrđen u postupku) , stanarsko pravo na stanu preneseno je na njegovu kćer 1988., a sukladno molbi SZ iz 1986. Tužitelj tvrdi da je ona nastavila posjedovati voćnjak kao što je to nastavio i on kada na njega preneseno stanarsko pravo na stanu 1996. i od kada je stan otkupio 1997. pa sve do danas.

11.Obzirom je utvrđeno da je do 1991. sporni voćnjak bio i u suposjedu susjede ZZ, to je HZ postala samostalni posjednik voćnjaka tek nakon 1991., nakon što je stanarsko pravo na stanu preneseno na nju 1988. , a tužitelj da je stekao samostalni posjed voćnjaka, nakon smrti supruge, kada mu je priznato stanarsko pravo na stanu, a to je bilo 1996. godine. Iz navedenog se može zakljujčiti da je HZ bila u poštenom posjedu od smrti oca PZ koja smrt se dogodila negdje između 1986. i 1988. godine pa je kao nasljednica pošteni posjednik.

12. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temeljem tog posjedovanja (članak 18. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), a stavkom 2. istog članka je određeno da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. citiranog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom od tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. određeno da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom od 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema stavku 4. samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

14. Kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV-a slijedi da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti.

15. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

16. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV -a, ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

17. U vezi zakonitosti posjeda, za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temeljem za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

18. I po ocjeni ovog suda tužitelj nije mogao steći dosjelošću pravo vlasništva predmetnog voćnjaka putem prednika PZ koji nije imao valjani pravni temelj stjecanja niti je bio pošteni posjednik. Tužitelj nije mogao temeljem dosjelosti steći pravo vlasništva niti putem supruge HZ koja je u poštenom posjedu tek u vremenu između 1986. i 1988. jer od tada do podnošenja tužbe 11. ožujka 2024. nije protekao rok od 40 godina nesmetanog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 4. ZV). Pored navedenog tužitelj je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izgubio poštenje jer je sudjelovanjem u postupku preoblikovanja zemljišne knjige (2019.) saznao da mu ne pripada pravo na posjed spornog voćnjaka pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne nekretninu dosjelošću.

19. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/19) od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.

20. Kako dakle, u vrijeme podnošenja tužbe 11. ožujka 2024. nije bila ispunjena pretpostavka poštenja na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 4. ZV to je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je tužbeni zahtjev odbio.

21. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost a niti nezakonitost pobijane presude.

22. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.