Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-77/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Porche Mobiliti d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Buljić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1041/2022-23 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Porche Mobiliti d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1041/2022-23 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.088,46 eura, sa pojedinačno označenim pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je pod točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parnice u svoti 2.490,0 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svota preplaćenih u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu broj 01973 kojega je nesporno sklopio kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 19. travnja 2008. na svotu od 15.346,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisen Bank Austria d.d. za chf vrijedećem na dan plaćanja (dalje Ugovor o kreditu) i onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te isplata u kunskoj protuvrijednosti chf na dan plaćanja .

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući, u smislu odredbe čl. 12. ZPP ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti chf na dan plaćanja jer se radi o ugovornim odredbama koje su nepoštene a time i ništetne te potom , na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudi preplaćene svote koje je tužitelj isplatio u ispunjenju ovih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnoj svoti od 3.088,46 eura.

7.1. Prvostupanjski sud je, s obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora "Potrošač", iako dijelom razloga za svoju odluku upućuje na utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, ispitao jesu li odredbe predmetnog ugovora bile nepoštene i slijedom toga ništetne saslušanjem tužitelja i isprava koje prileže spisu, iz kojih je pravilno utvrdio kako tužitelj nije imao mogućnosti pregovarati o označenim odredbama ugovora već je pregovarao samo o tome da mu kod sklapanja ugovora rata ne bude veća od 1.050,00 kuna , dok je ugovor naknadno dobio poštom.

7.2. Tako je prvostupanjski sud, budući da radi utvrđenje činjenice pojedinačnog pregovaranja tuženik nije imao dokaznih prijedloga te je odustao od prijedloga za saslušanje njegovog djelatnika UJ, pravilno na temelju raspoloživih dokaza utvrdio ništetnim i bez pravnog učinka odredbe o vezanosti otplate za tečaj chf kao i promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredbom čl. 249. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da ugovorna obveza, činidba mora biti moguća dopuštena i određena odnosno, odrediva a prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi , dok u ovom slučaju ugovor ne sadrži potrebne parametre za odlučivanje u sklapanju ugovora u valuti chf te razlozima i visini promjenjivih kamatnih stopa zbog čega su u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO ništetne.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji upućuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, budući da je tužitelj je postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi visine naknade kojoj se tuženik protivio, a bez provedbe vještačenja mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije, pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe, tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/13, 9/05, 1/06, 2/10).

8.1. Stoga, budući da je prvostupanjski sud dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP nije počinjena niti istaknuta bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

9. Točan je navod tuženika da se u ovom postupku ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a koji se odnosio na ugovore o kreditu vezane uz švicarski franak međutim, sud prvog stupnja pravilno je, odlučujući u smislu odredbe čl. 12. ZPP, utvrdio da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan plaćanja ništetne pa su time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, budući da se radi o odredbama koja su bile sastavni dio Ugovora, unaprijed sastavljenom od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo , niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju njegovog trajanja.

10. Prvostupanjski sud je, s obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora „Potrošač“, ispitao jesu li odredba Ugovora o kreditu bile nepoštene a slijedom toga ništetne, saslušanjem tužitelja i ocjenom isprava koje prileže spisu te pravilno zaključio da je tuženik, ugovarajući ih, postupio suprotno zakonskim odredbama i povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.- dalje ZOO) kao i načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO a koja načela dovode do posljedice ništetnosti u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 dalje u tekstu: ZZP).

11. Ugovor o kreditu predstavlja tipizirani potrošački ugovor a na ugovorne obveze između trgovaca i potrošača se primjenjuju odredbe čl. 269. do 271. ZOO pa kako je tužitelj kao potrošač odnosno, fizička osoba koja je sklopila pravni posao izvan svoje trgovačke poslovne obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sklopio Ugovor o kreditu, odlučeno je primjenom odredbi ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora i to odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. i 2.

12. Iskazom tužitelja je potom utvrdio kako je tužitelj kao potrošač (čl. 3. toč. 1. ZZP) sklopio Ugovor o kreditu s tuženikom kao trgovcem te u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u chf tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik njie učinio, pa pravilno zaključuje kako je Ugovor o kreditu tipski ugovor i tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta odnosno dok tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije obavijestio ili pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, niti ga je obavijestio o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

12.1. Tako, budući da tuženik nije dokazao kako je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate kredita s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute i promjene kamatne stope, ocjenjuje da su predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te je, iako je u smislu odredbe čl. 22. ZOO dopušteno ugovarati valutnu klauzulu ali tuženik je prethodno na svom obrascu ugovora, na sadržaj kojega tužitelj nije imao mogućnosti stavljanja primjedbi, samovoljno odredio način isplate mjesečnih rata, ništetna.

13. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postajati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

14. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi čl. 81. st. 2. ZZP se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tako je dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz švicarski franak te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

15. I naposlijetku, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj:

Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede dijela prvostupanjske presude pod točkom I izreke.

16. Tako je prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem prigovora zastare kojega je istaknuo tuženik budući da je zahtjev za isplatu podnijet prije nego što je u ovom postupku utvrđena, kao prethodno pitanje ništetnost ugovornih odredbi, pa u trenutku podnošenja tužbenog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO nije niti počeo teći a istovjetno stajalište je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka primjerice, odluci broj U-III- 3202/2023 od 26. rujna 2024.

17. Kako je odluka o visini tužbenog zahtjeva utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka na kojega stranke nisu imale primjedbi niti ga tuženik osporava u žalbi a o parničnom trošku donijeta sukladno odredbama čl. 154. s.t. 1. i 155 ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda .

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis