Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2023/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u točki III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-4657/2025-10 od 24. studenog 2025., dana 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u točki III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-4657/2025-10 od 24. studenog 2025., do iznosa od 276,55 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačava se isto rješenje u preostalom dijelu za iznos od 829,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa parničnog troška od 829,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 12,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenje o trošku sadržano u točki III izreke presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), iz čl. ZPP-a i predlaže preinačiti navedeno rješenje uz naknadu troška sastava žalbe.

2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Ovaj sud je ustanovio da prilikom donošenja pobijanih rješenja sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

4. Međutim osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora budući da se u konkretnoj situaciji vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.

5. Naime kada tužitelj ističe zahtjev za isplatu, rješenje kojeg zahtjeva ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredaba ugovora o kreditu – odredbe o naknadi za obradu kredita kao i naknadi za prijevremenu otplatu kredita u kojem je pravcu tužitelj i postavio tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi se ne mogu promatrati kao dva različita zahtjeva u smislu odredbe iz članka 37. stavak 1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz članka 187. stavak 3. ZPP-a. U toj situaciji, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđenju vrijednosti spora, nego se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

6. Stoga je u ovoj pravnoj stvari tužitelju pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora od 233,56 eura u visini od 25 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. OT), trošak sastava podneska od 29. 9. 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.1.), te trošak zastupanja na ročištima od 13. 10. 2025 i 6. 11. 2025 iznosu od po 25 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 100 bodova a što s pripadajućim PDV-om i pravom tužitelja na naknadu troška sudske pristojbe u visini od 26,55 eura predstavlja novčanu naknadu parničnog troška od 276,55 eura radi čega je žalbu tuženika valjalo odbit z dijelu u kom je tužitelju dosuđen tako pripadajući parnični trošak u kom dijelu je pobijano rješenje potvrđeno temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a dok je za preostali iznos od 829,63 eura isto rješenje preinačeno i tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatom tog dijela parničnog troška kao neosnovanim , temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

7. Pri tom također valja napomenuti da tuženik neosnovano upire da sve poduzete radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio koje su radnje potrebne i koja naknada tužitelju pripada za te poduzete radnje sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.; dalje: Tarifa) te je u tom smislu pobijana odluka o trošku pravilno utemeljena na odredbi čl. 155 ZPP-a.

8. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 25% to mu pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 4. a u vezi Tbr. 7. toč. 1. od 12,50 eura, radi čega je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

9. Slijedom iznesenoga riješeno je kao u izreci temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Sudac

Lidija Bošnjaković