Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja MO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje obojicu zastupa punomoćnik Bore Erceg odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 4D, protiv tuženika Grada Šibenika, OIB 55644094063, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P -2265/2022 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Šibenika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2265/2022 od 9. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da su tužitelji (imena u nominativu): ad.1 GO, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad. 2 MO, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki za po 1/2 dijela, posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 19. svibnja 2023. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Predmet spora je je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva fizički određenog i grafički prikazanog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji zahtjev tužitelji temelje na činjenicama da je kao vlasnik cijele čestice upisano Javno dobro u općoj uporabi-Grad Šibenik, ali da predmetni dio nekretnine predstavlja dio funkcionalne cjeline kuće sa okućnicom i vrtom koja se sastoji od čest. zgr [katastarska čestica], čest br. 3563, čest.br. 3564, sve upisano u zkulbr. 2030 k. o. [katastarska općina] te predmetnog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i koja funkcionalna cjelina je u dugogodišnjem vlasništvu tužitelja i njihovih pravnih prednika.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je u zemljišnim knjigama čest. zem. [katastarska čestica], površine 50 m2, put, upisana u zkulbr. 3913 k. o. [katastarska općina] kao Javno dobro u općoj uporabi – Grad Šibenik,

- da je između PO rođene MO udove ŠO kao primateljice uzdržavanja i ČO i MO, ovdje tužitelja, kao davatelja uzdržavanja sklopljen 11. kolovoza 2014. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a predmet kojeg je suvlasništvo primateljice uzdržavanja i to ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zkulbr. 2030, k. o. [katastarska općina],

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika LJiljanke Malenica poslovni broje O- 916/05, UPP/OS-240/05 od 03. ožujka 2006. godine iza smrti ŠO G ostavina umrlog raspoređena supruzi PO i kćeri FO pok. ŠO, svakog u ½ dijela,

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica poslovni broj O- 2792/2015, UPP/OS-175/15 od 30. svibnja 2016. iza smrti PO pok. M rođene MO, ostavina umrle za cijelo je raspoređena njezinoj kćerci FO,

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Nakić poslovni broj O- 581/2018, UPP/OS-65/18 od 30. svibnja 2018. iza smrti FO pok. ŠO, ostavina umrle - suvlasništvo za ¼ dijela kuće i dvorišta na Krapnju oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], raspoređeno ovdje tužiteljima, svakom po ½ dijela,

- da je dopunskim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica poslovni broj O-916/05, UPP/OS-240/05 od 06. prosinca 2018. godine iza smrti ŠO pok. P, naknadno pronađena imovina spomenutog ostavitelja i to suvlasništvo za ½ čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], raspoređeno ovdje tužiteljima, svakom u ½ dijela,

- da predmetni dio zkčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dio privraća (ulaznog dvorišnog prostora) kuće tužitelja iz kojeg se sa dvoje stepeništa dolazi na kat dva dijela iste kuće, s tim da je opisano privraće prema vanjskom pristupnom putu, na dijelu koji je na skici vještaka Reljanovića označen slovima „D-E-F“, odijeljeno očito starim željeznim vratima kroz koja se pristupa javnom putu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a do istog javnog puta može se pristupiti i kroz prolaz koji je formiran između objekta tužitelja i objekta treće osobe, iznad kojeg prolaza se nalazi balkon do kojeg se dolazi jednim od dva ranije navedena stepeništa, a preko istog balkona se ulazi u dio kuće tužitelja,

- da je sastavni dio stambenog objekta u kojem je do prije petnaestak godina živjela sestra tužitelja (Š) IO sa suprugom ŠO i kćeri FO, dvorišni prostor sa ulaznim dvorišnim vratima koja se na mjestu na kojem su i danas, nalaze već pedesetak godina, dok je sama kuća građena prije sto pedeset godina .

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da predmetni dio zkčbr. [katastarska čestica] prije najmanje pedesetak godina izgubio karakter javnog dobra u općoj uporabi, jer predmetna površina tvori funkcionalno zatvorenu površinu i sa izvedenim stepeništem i više pristupnih vrata u donji dio objekta čini zatvoreno dvorište ispred stambenog objekta tužitelja koja je kao takva potpuno nepristupačna trećim osobama u svrhu (javnog) prolaza ili puta, pa ocjenjujući da su prednici tužitelja savjesno posjedovali utuženi dio predmetne nekretnine, bar nakon 1950. do 17. studenoga 1999. kada je Ustavni su Republike Hrvatske stavio izvan snage odredbu čl. 388.st 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV), a da tuženik nije osporio niti dokazao da posjed prednika tužitelja nije bio pošten (čl. 18. st. 5. ZV), pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. ZV odlučio kao u izreci pobijane presude.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali sadržajno na navodi u čemu bi se sastojale bitne povrede u odnosu na predmet spora, a ovaj sud nije našao da su se ostvarile bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U žalbi tuženik ustraje na tvrdnji da zkčbr. [katastarska čestica] predstavlja javno dobro, pa da stoga sukladno čl. 35. st. 4. ZV u vezi čl. 3. st. 2. ZV predmetna nekretnina nije sposobna biti objektom prava vlasništva zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt-243/11-2 od 27. svibnja 2015., odgovarajući na pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

„Može li se na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro steći stvarno pravo ako je ona faktično izgubila to svojstvo?“, odgovorio:

„…Naime okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva….“

9.2. Dakle, polazeći o navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik ustraje na tvrdnji da se na predmetnoj nekretnini koja je upisana kao Javno dobro, ni u kom slučaju ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

10. U konkretnom slučaju je utvrđeno, a koja utvrđenja tuženik u žalbi ne osporava, da dio predmetne zkčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dio dvorišnog prostora kuće tužitelja iz kojeg se sa dvoje stepeništa dolazi na kat dva dijela iste kuće koje je odijeljeno starim željeznim vratima te kroz koja se pristupa javnom putu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a do istog javnog puta može se pristupiti i kroz prolaz koji je formiran između objekta tužitelja i objekta treće osobe, iznad kojeg prolaza se nalazi balkon do kojeg se dolazi jednim od dva ranije navedena stepeništa, a preko istog balkona se ulazi u dio kuće tužitelja.

10.1. Dakle, predmetni dio zkčbr. [katastarska čestica] se faktično ne koristi kao javno dobro, jer se koristi kao dio dvorišta kuće tužitelja koje je na dijelu predmetne čestice ograđeno željeznim vratima te dijelom predstavlja prolaz između kuće tužitelja i objekta treće osobe i iznad kojeg prolaza se nalazi balkon do kojeg se dolazi jednim od dva ranije navedena stepeništa a preko kojeg balkona se ulazi u dio kuće tužitelja , što sve ukazuje da se predmetna nekretnina ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi , pa stoga, suprotno žalbenim navodima, a sukladno naprijed navedenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predmetna nekretnina može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

11. Slijedom navedenog te kako žalbenim navodima tuženik ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su ispunjene i ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (samostalan posjed stvari određene kvalitete kroz zakonom određeno vrijeme), valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić