Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1155/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-951/2022-36 od 14. veljače 2025., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-951/2022-39 od 18. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja ĐR i IR kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-951/2022-36 od 14. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-951/2022-39 od 18. veljače 2025., u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja ĐR i IR za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
III Odbija se zahtjev tuženika ĆR za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 18. veljače 2025. suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužitelja ĐR i II. tužiteljice IR, u cijelosti kao neosnovan, koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tuženik TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadno izvedenim radovima nakon podnošenja tužbe otklonio izvor opasnosti štete sa svoje nekretnine kč. br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa] u odnosu na nekretninu u suvlasništvu tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa].
II. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se I. tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade prouzročeni parnični trošak tuženiku ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.625,00 eura (tisućušestodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 125,00 eura (četristodvadesetpeteura), kao neosnovan.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli tužitelji – osobno i putem punomoćnika, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 481,18 eura.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbama tužitelja i predlaže iste odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost i pristojbu na odgovor na žalbu prema odluci suda.
4. Tuženik je podnio prijedlog za ispravak presude u točki II. izreke, podredno žalbu, te je prvostupanjski sud rješenjem od 18. veljače 2025. ispravio pobijanu presudu na način da je odlučio:
„I. Ispravlja se presuda ovoga suda broj P-951/2022-36 od 14. veljače 2025. u izreci pod stavkom II. na način da u četvrtom redu umjesto iznosa parničnog troška od "1.325,00 eura (tisućutristodvadesetpeteura)" treba stajati "1.625,00 eura (tisućušestodvadesetpeteura)", te pod stavkom III. u drugom redu na način da umjesto iznosa od "425,00 eura" treba stajati iznos od "125,00 eura", te u obrazloženju presude pod 29. u prvom redu na način da umjesto iznosa od "1.325,00" treba stajati iznos od "1.625,00" i pod 30. obrazloženja u prvom redu na način da umjesto troška od "425,00 eura" treba stajati iznos od "125,00 eura".
II. U ostalom dijelu presuda ovoga suda broj P-951/2022-36 od 14. veljače 2025. ostaje neizmijenjena.“
5. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su podnijeli tužbu 29. prosinca 2022. u kojoj su istaknuli tužbeni zahtjev radi otklanjanja izvora opasnosti štete sa svoje nekretnine, a za koju štetu su tvrdili da potječe od nekretnine tuženika , tražeći da tuženik izvede potrebne građevinske radove na svojoj nekretnini na terasi kuće tako da sa iste ne otječe voda na nekretninu i zid njihove kuće, kao i da ukloni roštilj sa njihovog zida kuće i na taj način otkloni zagrijavanje, vlaženje i oštećenje njihove kuće.
5.1. Smatrajući da je tuženik tijekom postupka otklonio izvor opasnosti štete sa svoje nekretnine u odnosu na nekretninu u suvlasništvu tužitelja, tužitelji su na ročištu 17. siječnja 2025. preinačili tužbu na način da su istaknuli deklaratorni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom.
6. Polazeći od nesporne činjenice između stranaka da su stranke vlasnici susjednih nekretnina te da je na dan provođenja uviđaja u ovom predmetu 9. rujna 2024. utvrđeno da ne postoje opasnost od nastanka štete na nekretnini tužitelja uslijed otjecanja oborinskih voda i pregrijavanja zida zbog korištenja građevinskog roštilja , prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali tvrdnju da su kod tuženika postojali izvori opasnosti u smislu čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) od kojih je tužiteljima prijetila znatnija šteta sukladno čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) kao niti tvrdnju da je tuženik te izvore opasnosti uklonio tijekom ove parnice i time udovoljio prvopostavljenom tužbenom zahtjevu, pa je iz navedenih razloga odlučio kao u točki I. izreke.
6.1. U točkama II. i III. izreke sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odlučio o troškovima postupka.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Tužitelji u podnesenim žalbama navode da pobija ju prvostupanjsku presudu u cijelosti, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelji pobijaju presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužiteljima naknaditi tuženicima parnični trošak, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP uzeo da tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I. i II. izreke.
9. Žalba tužitelja je neosnovana.
10. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji sadržajno ne navode u čemu bi se konkretno sastojale bitne povrede u odnosu na predmet spora, a ovaj sud je je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Tužitelji u podnesenim žalbama ustraju na činjenici da je roštilj tuženika bio građevinski pričvršćen na zid njihove kuće koji je tuženik tijekom postupka izmjestio kao i izveo građevinske radove te time otklonio izvore opasnosti, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da nisu dokazali svoje navode u pogledu postojanja izvora opasnosti štete za njihovu nekretninu.
11.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da su tužitelji u tužbi tvrdili da s terase tuženika prilikom padalina dolazi do otjecanja vode i vlage prema zidu tužitelja i da uslijed korištenja roštilja tuženika koji se nalazi naslonjen na kuću tužitelja dolazi do pretjeranog zagrijavanja zida kuće tužitelja, pa takvim navodima tužitelji ukazuju na postojanje štetnih imisija s nekretnine tuženika.
11.2. Sukladno odredbi čl. 110. st. 1. ZV, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona.
11.3. Polazeći od navedena zakonske odredbe, pri čemu valja imati u vidu da tužitelji nisu ni tvrdili niti dokazivali da bi se radilo o imisijama koje izazivaju znatniju štetu ili da se radi o imisijama koje su nedopuštene na temelju odredaba posebnog zakona, već su isticali postojanje izvora opasnosti koja im je prijetila s nekretnine tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelji tvrdnju da im s nekretnine tuženika prijeti opasnost nastanka štete nisu dokazali.
11.4. Naime, činjenica da je na zidu kuće tužitelja bio pričvršćen roštilj koji je tuženik tijekom postupka izmjestio kao i činjenica da je terasa tuženika izveden s takozvanim kontra padom u odnosu na zid kuće tužitelja, same po sebi ne predstavljaju opasnost za nastanak štete na njihovoj nekretnini, kako to tužitelji pogrešno smatraju u ovom postupku. Osim toga, dokaz postojanja opasnosti nastanka štete na nekretnini tužitelja, odnosno da se radi o imisijama iz čl. 110. st. 1. ZV, ne predstavlja, sam za sebe, iskaz tuženika da mu je poznato da se ne smije prljati susjedna fasada te da uslijed korištenja roštilja dolazi do zagrijavanja zida kuće tužitelja i da će isti premjestiti, osobito ako se ima u vidu da su tužitelji uz tužbu dostavili zapisnik o izvršenom nadzoru od 7. rujna 2022. u kojem je u vezi izvedbe roštilja navedeno da konstrukcija roštilja ne predstavlja neposrednu opasnost te da nema neposredne opasnosti od nastajanja požara.
11.5. Dakle, tvrdnje tužitelja da je dolazilo do pretjeranog zagrijavanja zida kuće tužitelja na kojem se nalazio roštilj tuženika koji je tuženik tijekom postupka premjestio te da sa terase tuženika prilikom padalina dolazi do otjecanja vode i stvaranja vlage prema zidu, kao i da je tuženik izvršio građevinske radove kojima je otklonio izvore opasnosti za nastanak štete sa nekretnine tuženika, tužitelji nisu dokazali, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja prema kojima svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojoj zasniva svoje zahtjeve, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
12. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelji u žalbi ne navode nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
15. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
