Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1650/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61., OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz OD Vukina&partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Đure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-183/2023-30 od 10. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-183/2023-30 od 10. veljače 2025. godine u dijelu kojem tužitelju nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tuženice OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom I i II izreke, kao i u dijelu pod točkom III izreke, kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.470,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu odluke o trošku i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja FĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura za zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženice OTP banke d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se ništetnim dio članka 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora [broj kredita] su 11. srpnja 2007. Sklopile stranke, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi:"s tim da je kamatna stopa promjenjiva" i "promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje" i članak 17. stavak 5. ugovora koji glasi "ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave banke kao i kasnije izmjene i dopune istih, a osobito odluku o kamatama banke, odluku o tarifi naknada, poslovne knjige i knjigovodstvene isprave ili podneske banke.", te se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.511,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u točki II izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.595,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak parničnog postupka, ne navodeći zakonske razloge iz kojih je žalbu podnio, te tuženica, u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbi.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a tuženica ni ne navodi koju od bitnih povreda iz te zakonske odredbe je sud prvog stupnja počinio.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja glede odluke o glavnoj stvari na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojem su ugovorene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a posljedično tome i isplata iznosa od 1.511,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na zaštitu od diskriminacije, budući da je postupak u svojoj cjelini, uključujući i način na koji su dokazi predloženi i izvedeni, proveden pravično, u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što uključuje načelo da svaka strana treba imati mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Načelo jednakosti sredstava u smislu pravične ravnoteže među strankama nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu. Stoga, da bi se to spriječilo, postupak mora biti kontradiktoran, jer samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stajalištima ili dokazima koje predlaže suprotna strana.

10. Sud prvog stupnja proveo je kontradiktoran postupak i objema strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te ni jednu od stranaka nije stavio u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu, zbog čega tuženici nije povrijeđeno nijedno pravo na koje ukazuje žalbom

11. Točan je navod tuženice da se u ovom postupku ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a koji se odnosio na ugovore o kreditu vezanih uz švicarski franak, budući da se ovdje radi o kreditu vezanom uz EUR.

12. Međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, pa su time uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio Ugovora, unaprijed sastavljenim od tuženice, te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi, a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja predmetnog ugovora o kreditu.

13. Pritom je sud prvog stupnja, proveo test nepoštenosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i prilikom ocjene svih elemenata potrebnih za utvrđenje njezine valjanosti, pravilno utvrdio da je predmetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

14. Naime, tuženica je pri sklapanju Ugovora trebala tužitelju kao korisniku kredita objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, odnosno Općih uvjeta poslovanja koji se na to odnose, tako da korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. To znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma.

15. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatičke razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. To znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on s tuženicom sklopio ugovor o kreditu za iznos od 28.000,00 eura za obnovu kuće u [adresa], a prilikom sklapanja ugovora dobio je od službenika banke informaciju kolika je kamata, ali mu nitko nije rekao da bi se ta kamata mogla mijenjati, a tek kasnije je shvatio da mu se rata kredita povećava. U banci mu je ugovor stavljen pred njega da ga potpiše i on ga nije pročitao, a rečeno mu je kolika je kamata ali mu nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa.

17. Iz takvog iskaza tužitelja ne proizlazi niti je to tuženica dokazala, da bi se s tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa kako je, dakle, nesporno da tuženica nije obavijestila tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je takva ugovorna odredba neodređena i neodrediva, te nije razumljiva, zbog čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP/03), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

19. Odredba o promjeni kamatne stope odlučujuća je ugovorna odredba, te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženice, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, pa tako ova odredba u ugovoru o kreditu gdje se određuje promjenjivost kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti ni provjeriti.

20. Ovakvim načinom ugovaranja tuženica je maksimalno zaštitila svoje interese, a sav rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacila je na potrošača grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

21. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu suprotne su odredbi čl. 12. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. - dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

22. Na temelju tako utvrđenih činjenica, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o Odluci o kamatnim stopama tuženice takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena, a time i ništetna.

23. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio donoseći svoju odluku u skladu s odredbom čl. 87. ZZP/03.

24. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

25. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

26. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a).

27. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je primjenom te zakonske odredbe, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenom iznosu.

28. S obzirom na to da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženica nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.

29. Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i isplatu iznosa od 1.511,83 eura.

30. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika glede određivanja troška parničnog postupka, budući da u slučaju kumulacije deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, kondemnatorni zahtjev (isplata) je logična posljedica deklaratornog zahtjeva (ništetnost), te se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost kondemnatornog zahtjeva koji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP, predstavlja glavni zahtjev, pa je sukladno tome, sud prvog stupnja visinu troška utvrdio sukladno kondemnatornom zahtjevu za isplatu, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

31. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao priznati mu trošak podneska od 10. srpnja 2024. godine, budući da je tužitelj tim podneskom obavijestio sud o izvršenoj uplati, a ta uplata se uplaćuje na žiro račun suda i odmah je vidljiva sudu, pa taj podnesak nje bio potreban sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

32. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je postupio kad nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 23. listopada 2024. godine, budući da je tužitelj isti podnesak dostavio sudu 30. prosinca 2024. godine, a za koji mu je sud prvog stupnja dosudio trošak.

33. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženice glede odluke o trošku, jer sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju trošak parničnog postupka u previsokom iznosu.

34. Naime, sud prvog stupanja dosudio je tužitelju trošak pristupa na ročište dana 21. siječnja 2025. godine prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), iako se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa tužitelju pripada naknada troška za pristup na to ročište prema Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife.

35. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjlo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 125,00 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

36. Imajući u vidu sve navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu glede odluke o trošku.

37. Tuženici nije dosuđen trošak sastava žalbe, budući da je sa žalbom djelomično uspjela samo glede odluke o trošku koji predstavlja sporedno potraživanje.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb