Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4127/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic Osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Ilija Krivić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ I PARTNERI iz Zagreba, Pisarnica Split I, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-560/2020 od 7. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-560/2020 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 978,00 eur-a i u dijelu pod stavkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupanja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Adriatic Osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 platiti tužitelju BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.990,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 23.11.2018.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, dok se sa više zatraženim od 0,30 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic Osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 2.730,58 eura sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 978,00 eur-a i u dijelu pod stavkom II. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 3. listopada 2018.
5. Tuženik u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade imovinske i neimovinske štete te prigovara odluci o troškovima postupka.
6. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbeni navodi ne dovode u sumnju, i koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11– u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.785,00 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2018.
– dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, po stopi određenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pri tome je sud prvog stupnja imao u vidu i činjenicu da je tuženik na ime naknade neimovinske štete već tužitelju isplatio iznos od 995,42 eur-a, to mu je na osnovu iste dosuđen daljnji iznos od 1.789,58 eur-a. Na osnovu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 148,40 eur-a, a obzirom da je tuženik tužitelju po navedenoj osnovi već isplatio iznos od 66,36 eur-a, to je predmetnom presudom tužitelju dosuđen daljnji iznos od 82,04 eur-a.
7. Stoga je pobijanom presudom pod t. I. izreke tužitelju dosuđen iznos od 1.990,54 eur-a.
8. Radi vrste i naravi povrede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi (ozljedu vratnog segmenta kralješnice), trajanja i jačine fizičkih boli i straha opisanih u nalazu i mišljenju vještaka te stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu od 5%, kao i trajnost posljedica i oblike u kojima se one manifestiraju (ograničenje pokretljivosti) i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno su primijenjene odredbe čl. 19. i 1100. st. 2. ZOO-a.
9. U odnosu na žalbene navode tuženika valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužitelja te stupanj smanjenja životne aktivnosti istog, po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.
10. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
11. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda visina tuđe pomoći i njege pravilno je utvrđena u iznosu od 5,30 eur-a sukladno cjeniku usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret za održavanje osobne higijene i njege, a žalbene navode tuženika da se cijena sata tuđe pomoći i njege osobe koja ju pruža treba utvrditi prema podacima Državnog zavoda za statistiku u visini prosječne plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj sud prvog stupnja valjano je otklonio kao neosnovane.
12. Visina troškova liječenja pravilno je utvrđena na temelju povratne cijene putne karte prema Cjeniku PROMET d.o.o. Split od 17,00 kn i 11,00 kn a zbog odlazaka na kontrolne preglede i radi obavljanja fizikalne terapije čiji broj proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka, dok relacija i udaljenost nisu sporni pa je stoga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužitelju pravilno dosuđen upravo zatraženi iznos po navedenom osnovu, a koji žalbenim navodima tuženika nije doveden u sumnju.
13. Stoga, je odluka o troškovima parničnog postupka pravilna i zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
14. Pravilno je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova postupka za zastupanje na ročištu održanom dana 7. veljače 2023. i 26. ožujka 2024. od po 100 bodova za svako jer je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari.
15. Suprotno žalbenom navodu tuženika pravilno je prvostupanjski sud odlučivao o troškovima parničnog postupka primjenjujući vrijednost boda prema trenutno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dakle 2,00 eur- a prema Tbr. 50. Tarife uzimajući u obzir da Tbr. 48. st. 3. Tarife propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.
16. U dijelu koji se odnosi na navodnu povredu čl. 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10i 5/14 – dalje: Ustav) prilikom odlučivanja o trošku postupka ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud povrijedio Ustav u tom dijelu. Naime, nesporno je kako Ustav zabranjuje retroaktivnost zakona i podzakonskih propisa, osim iznimno pojedinih zakonskih odredbi, a što je nužna pretpostavka demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava. Međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pravilno odlučio o trošku postupka kada je primijenio vrijednost boda od 2,00 eur-a primjenom čl. 155. st. 2. ZPP-a koji određuje da će se troškovi odmjeriti prema Tarif i onda kada je ona propisana, a koji je uvjet u konkretnom slučaju bio ispunjen te je stoga primijenio vrijednost boda u trenutku donošenja odluke o trošku, a sve sukladno Tbr. 48. st. 3. Tarife.
17. Iz navedenih razloga i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP -a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević