1              Poslovni broj: Gž Zk-526/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-526/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u zemljišnoknjižnoj stvari radi provedbe rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2530/2013 od 3. veljače 2014., radi uknjižbe založnog prava, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Z-9285/2020 od 14. svibnja 2020., dana 15. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba Republike Hrvatske kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Z-9285/2020 od 14. svibnja 2020.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-11259/2020 u zk. ul. 2302 k.o. P.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor Republike Hrvatske kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta pod poslovnim brojem Z-1971/2014 od 7. veljače 2014.

 

2. Žali se Republika Hrvatska i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), u svezi s odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 108/17, dalje: ZZK) sve u svezi s člankom 241. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, 155/23) predlažući drugostupanjskom sudu da se pobijano rješenje preinači shodno žalbenim navodima.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda poslovni broj Z-1971/2014 od 7. veljače 2014. odbijena provedba rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2530/2013. od 3. veljače 2014. kojim je u ovršnoj pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, protiv protivnika osiguranja P. C. određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na posebnom dijelu k.č.br. 80/5 k.o. P. uz obrazloženje da protivnik osiguranja P. C. nije upisan ni kao vlasnik ni kao suvlasnik predmetne nekretnine.

 

5. Protiv navedenog rješenja prigovor je podnijela Republika Hrvatska (predlagateljica osiguranja) o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem.

 

6. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da je u trenutku kada je predmetno rješenje o osiguranju zaprimljeno na Zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda (7. veljače 2014.), u zk. ul. 2302 k.o. P., kao vlasnik predmetne nekretnine, na kojoj je naložen upis založnog prava u korist predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, uknjižen I. M., a ne P. C., koji je u rješenju o osiguranju naveden kao protivnik osiguranja,

 

- da u rješenju koje je dostavljeno na provedbu nije određen prijenos prava vlasništva s upisanog I. M. u korist protivnika osiguranja P. C., niti je uz to rješenje priložen ugovor o kupoprodaji koji se spominje u izreci rješenja o osiguranju.

 

7. Odlučujući o osnovanosti prigovora, zemljišnoknjižni sudac u pobijanom rješenju smatra kako je ovlašteni zemljišnoknjižni referent pravilno odbio provedbu rješenja o osiguranju budući da protivnik osiguranja P. C. nije upisan kao vlasnik nekretnine, dok samim rješenjem nije naložen upis prava vlasništva u korist P. C., a niti je priložen ugovor o kupoprodaji odnosno bilo koja isprava podobnu za upis njegova vlasništva.

 

8. Uzimajući u obzir stanje spisa odnosno stanje zemljišne knjige u trenutku kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu, navedene razloge  iz obrazloženja pobijanog rješenja je za prihvatiti, odnosno i prema ocjeni ovog suda, zakonske pretpostavke za dopuštenje upisa nisu bile ispunjene.

 

9. Naime, upis u zemljišnu knjigu može se zahtijevati i dopustiti jedino protiv knjižnog prednika.

 

10. Knjižni prednik je osoba koja je u času podnošenja prijedloga za upis upisana u zemljišnu knjigu kao nositelj knjižnog prava u vezi s kojim se zahtijeva upis ili koja bude istodobno uknjižena ili predbilježena kao nositelj tog knjižnog prava (članak 40. ZZK-a).

 

11. Pretpostavka o knjižnom predniku mora se ispuniti i kad upis određuje neki drugi sud ili drugo tijelo u granicama svoje nadležnosti.

 

12. Kad je drugi sud ili drugo tijelo odredilo upis u zemljišnu knjigu, upis se može provesti u zemljišnoj knjizi ako je u odluci na temelju koje se upis provodi kao nositelj prava glede koga se provodi upis navedena osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj tog prava ili koja kao takva bude istodobno upisana.

 

13. U protivnom će zemljišnoknjižni sud svojim rješenjem odbiti prijedlog za upis, jer upis nije provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige (članak 108. stavak 2. ZZK-a).

 

14. Ako protivnik osiguranja nije upisan kao vlasnik nekretnine  na kojoj bi se trebalo osnovati založno pravo, predlagatelj osiguranja dužan je uz prijedlog dostaviti i ispravu podobnu za upis prava vlasništva protivnika osiguranja (članak 297. stavak 4. Ovršnog zakona, „Narodne novine“, broj 112/12, 93/14).

 

15. Kako u konkretnom slučaju protivnik osiguranja nije upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj bi se trebalo osnovati založno pravo, dok uz prijedlog nije podnesena isprava podobna za upis njegova prava vlasništva, to s obzirom na stanje zemljišne knjige zatraženi upis nije provediv, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

 

16. Na žalbene navode kojima Republika Hrvatska ponavlja tvrdnje iz prigovora da je pitanje vlasništva predmetne nekretnine kao prethodno pitanje riješeno u postupku osiguranja, treba odgovoriti da se radi o vlastitom pravnom shvaćanju koje nije zasnovano na mjerodavnim materijalnopravnim zakonskim odredbama, a koje prigovore je prvostupanjski sud valjano otklonio u pobijanom rješenju.

 

17. Slijedom iznesenog, temeljem odredbe članak 128. stavak 3. ZZK-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Splitu 15. siječnja 2024.