REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-46/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ZC, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-217/2024-75 od 16. travnja 2025. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-200/2025-4 od 19. studenoga 2025., u sjednici Vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ZC.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-217/2024-75 od 16. travnja 2025. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-200/2025-4 od 19. studenoga 2025. osuđenik ZC proglašen je krivim za dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo - nasilje u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kazneno djelo - povrede djetetovih prava - opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11 te za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3., sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

2.1. Osuđeniku ZC utvrđene su kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 isti osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2.2. Na temelju odredbe članka 57. KZ/11 osuđeniku ZC izrečena je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine da se neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2.3. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11 osuđeniku ZC izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do proteka vremena provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje do dvije godine.

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni ZC po branitelju Filipu Gazivodi, odvjetniku u Zagrebu, zbog:

„...Povrede zakona u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju, nepropisnog sastava suda prilikom donošenja prvostupanjske odluke. okrivljenik je u postupku pravomoćno osuđen na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih sloboda i prava zajamčenih ustavom...“, uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski je sud postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka USRH, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) tako što je zahtjev dostavio Glavnom državnom odvjetniku koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm -DO- 23/2026-2 od 9. ožujka 2026.

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika ZC nije osnovan.

6. Obrazlažući „povrede zakona u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju“ podnositelj tvrdi da je proglašen krivim za kazneno djelo nasilja u obitelji kao trajno djelo koje je trajalo od neutvrđenog dana 2019. godine do 21.10.2024. godine što bi značilo da je „...ovom dijelu prvostupanjske presude prvostupanjski sud (je) “uvrstio” prijetnju od dana 21. listopada 2024. godine u ponašanje koje predstavlja nasilje u obitelji istovremeno navodeći da je “... opisanim ponašanjem optuženika u odnosu na događaj od dana 21. listopada 2024. oko 01,00 sati kada je verbalno napao izvanbračnu suprugu HC te joj uzeo mobitel…optuženik (je) ostvario i sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu bliske osobe...” koje shvaćanje suda da predstavlja povredu kaznenog zakona.

6.1. Suprotno podnositelju, kako je odredbom članka 179.a KZ/11 propisano da kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj „Tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo…“, i kako je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dakle stroža od one propisane za kazneno djelo nasilja u obitelji (od jedne do tri godine), to neosnovano podnositelj tvrdi da je to teže kazneno djelo konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji. Naime prema pravnoj teoriji i prema općeprihvaćenoj sudskoj praksi teže kazneno djelo ne može biti konzumirano lakšim kaznenim djelom.

6.2. Kako na štetu podnositelja nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju upire podnositelj, to niti drugostupanjski sud nije „...sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 morao na ovakav propust prvostupanjskog suda paziti po službenoj dužnosti...“ pa stoga niti postupanjem drugostupanjskog suda nije počinjena povreda ustavnih prava okrivljenika kako to tvrdi podnositelj.

7. Podnositelj prigovara da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen jer da je prvostupanjska presuda donesena po sucu pojedincu, a da je u ovom postupku moralo suditi vijeće sastavljeno od jednog suca i dvaju suca porotnika pa da je riječ o apsolutno bitnoj povredi iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08 na koju je drugostupanjski je sud morao paziti po službenoj dužnosti, a to da je ujedno povreda pravo na pravično suđenje.

7.1. Prema odredbi članka 517. stavak 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. točki 1. ZKP-a koja povreda se prema odredbi stavka 3. tog članka može isticati samo ako je bile istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude.

7.2. Kako podnositelj u žalbi nije isticao da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljan to se ovaj prigovor ukazuje nedopuštenim.

8. Neosnovano podnositelj prigovara da su na njegovu štetu počinjene povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih ustavom, „...ustavno pravo na jednakost svih državljana pred sudovima Republike Hrvatske iz članka 26. Ustava Republike Hrvatske i ustavno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske...“. Pritom tvrdi da iz provedenog oftalmološkog vještačenja proizlazi da je on praktički slijepa osoba koja ne može čitati i koja je od prvog ispitivanja morala imati branitelja.

8.1. Međutim, pregledom prvostupanjskog spisa vidljivo je da se 21. listopada 2024. godine, nakon uhićenja, podnositelj pred policijom odrekao prava na branitelja te je odbio dati obranu, a već sutradan, 22. listopada 2024., sačinjen je zapisnik o njegovom prvom ispitivanju pred državnim odvjetnikom, u nazočnosti branitelja (list 48), pa se neosnovano tvrdi da bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu, a time i pravo na pravično suđenje te da se posljedično tome presuda temelji na nezakonitim dokazima.

9. Podnositelj nadalje tvrdi da mu je „...nedostacima u obrazloženju prvo i drugostupanjske presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje...“ jer da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio dati osvrt iz kojeg razloga je okrivljenika za isto postupanje osudio za dva djela koja jedno drugo isključuju, a da je izostalo obrazloženje iz kojeg razloga se ne radi o konsumpciji prijetnje kaznenim djelom nasilja u obitelji. Potvrđivanjem prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda i drugostupanjski sud da je propustio obrazložiti drugostupanjsku presudu.

9.1. Međutim, pregledom žalbe podnositelja vidljivo je da je on prvostupanjsku presudu pobijao zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, na koje žalbene navode je drugostupanjski sud odgovorio, a kako po prethodno izloženom stanovištu ovog Suda nije riječ o konsumpciji, to se i ovaj prigovor ukazuje neosnovanim.

10. Podnositelj neosnovano prigovara i to da mu je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred tijelima Republike Hrvatske zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske citirajući dijelove odluke Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-25/2023 od dana 16. studenoga 2023. i presude Županijski sud u Velikoj Gorici broj Kž-307/2025 od dana 7. listopada 2025. godine (i nekih drugih županijskih sudova) u kojima je utvrđeno da kazneno djelo prijetnje ne opstoji kao samostalno jer je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

10.1. Po stanovištu ovog suda kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. (za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine) i stavka 2. (za koje je propisana kazna zatvora do tri godine) može biti konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji iz č lanka 179.a KZ/11 (za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine) s obzirom na propisane kazne zatvora, ali ne i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 (za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) iz razloga što teže kazneno djelo ne može biti konzumirano lakšim kao što je to navedeno pod točkom 6.1. ove odluke.

11. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 512. u svezi sa člankom 519. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos