REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1110/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO CVITKOVIĆ & DEVIDÉ d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 5, OIB:82729687453, kojeg zastupa punomoćnik NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA (ranije DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA), Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Savska 144A, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnik tužitelj i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja ODVJETNIČKOG DRUŠTVA CVITKOVIĆ & DEVIDĖ d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 5, OIB 82729687453 po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika HRVATSKE AGENCIJE ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944 koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1332/2019 od 11.6.2021. te se ukidaju sve provedene radnje.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.129,01 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.5.2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate preko stope koja je dodijeljena u točki II/ izreke ove presude.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.440,65 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2026. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23.05.2023. godine podnio tužbu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sukladno zaključku Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-831/2023 od 2.5.2023. Navodi kako je tuženik pokrenuo prisilnu naplatu pred FINA-om na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1332/2019 od 11.6.2021. i to radi naplate parničnog troška iz toč. III. izreke iste presude, a koja presuda je potvrđena presudom VTS RH posl.br. Pž -4192/2021 od 23.11.2023. Isto presudom tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 125.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2.7.2018., a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.530,00 kn. Tužitelj je sukladno odredbama čl. 195. i 196. ZOO po punomoćniku izjavio prijeboj međusobnih tražbina u dopisu poslanom elektroničkim putem 25.1.2023. punomoćniku tuženika. Stoga je tražbina tuženika prestala prijebojem, zbog čega su pljenidba i prijenos nedopušteni sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Tuženik nije prigovorio izjavljenom prijeboju. Temeljem provedene nedopuštene zaplijene i prijenosa tužitelju je zaplijenjeno, a tuženiku isplaćeno 7.370,09 EUR na ime glavnog duga te 758,92 EUR na ime kamate, odnosno sveukupno 8.129,01 EUR. Tuženiku su sredstva prenesena 9.5.2023. Tužitelj u ovom postupku potražuje proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, povrat prenesenih sredstva i to s kamatom od dana kada je tuženik sredstva zaprimio, sukladno čl. 1115. ZOO.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu spori tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi kako tražbina nije mogla prestati prijebojem jer tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku. Navodi da nije sporno kako je pravomoćnom presudom ovog suda P - 1332/19 od 11.05.2021. naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 125.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, a da je tužitelju naloženo naknaditi trošak tuženiku u iznosu od 54.530,00 kn zajedno sa zateznom kamatom. Međutim navedeno potraživanje ovdje tužitelja po toj presudi se odnosi na odvjetničke usluge za sastav odgovora na tužbu u predmetu koji se vodio pred ovim sudom P -2379/2010, a koje potraživanje je ovdje tuženik namirio ranije i to 08.11.2010. po računu broj 150/10. Ističe da je presudom ovog suda P-1332/19 naloženo ovdje tuženiku na namiri tražbinu koja je već namirena, a osim toga sporna je i aktivna legitimacija tužitelja jer ovdje tužitelj svojata tražbinu čiji je vjerovnik bio DA i koja je prestala namirenjem prije nego li je društvo tužitelja uopće osnovano. Smatra da tuženik nije dužan platiti dva puta isti dug bez obzira što se radi o različitim osnovama. Nadalje, navodi da čak i da postoje uzajamna novčana potraživanja tužitelja i tuženika koja se mogu prebiti, da način izjavljivanja prijeboja nije pravilan jer je odvjetnik Josip Grošeta 25.01.2023. uputio e-mail tuženiku u kojem izjavljuje prijeboj tužiteljeve tražbine iz presude P-1332/19 s tuženikovim tražbinom iz iste presude, što nije izjava iz čl. 196. ZOO-a jer izjavu nije da tužitelj osobno i ista je upućen e-mailom veću ju je bilo potražno uputiti neposredno ili preporučenom pošiljkom uz potvrdu da je suprotna strana primila izjavu o prijeboju.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 5-11 spisa), Obavijest FINA-e (list 12 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 13-14 spisa), presuda ovog suda P- 1332/19 s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti i potvrdio o preuzimanju (list 15 -26, 81-88 spisa), presudu VTS RH Pž-4192/2021 (list 27-35 spisa), e-mail (list 36-37 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 38 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 39-46 spisa), kartica računa (list 56 spisa), obavijest o primitku elektroničkog podneska (list 57-61 spisa), račun (list 62 spisa), odgovor na tužbu (list 63-67 spisa), izvadak (list 68 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije (list 70-80 spisa), nalaz i mišljenje (list 91-92 spisa), sudska praksa (list 100-106 spisa), presudu i rješenje VTS RH Pž-3462/24 (109-116 spisa), rješenje VSRH Revd-1312/2025 (list 136-139 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Kristijan Tole (list 122-128 spisa) te je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-831/23 i spis ovog suda P-1021/23.

4. Sud je odlučio ne saslušavati stranke odnosno DA na okolnost izjave o prijeboju, obzirom da je sud smatra kako se navedena činjenica može utvrditi iz ostalih provedenih dokaza pa bi izvođenje istog dokaza dovelo do nepotrebno povećanja troškova i nepotrebno produžetka trajanja ovog postupka.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Uvidom u presudu ovog suda P-1332/19 razvidno je kako je istom naloženo ovdje tuženiku da isplati ovdje tužitelju iznos od 125.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 02.07.2018. do isplate. Navedena tražbina odnosi se na odvjetnički trošak za radnju odgovora na tužbu u predmetu P-2379/10 (list 63-67 spisa), uvećano za PDV i zateznu kamatu. Istom presudom naloženo je tužitelju da naknadi trošak tuženiku u ukupnom iznosu od 54.530,00 kn zajedno sa zateznom kamatom. Ista presuda potvrđena je presudom VTS RH Pž-4192/2021 te je presuda postala pravomoćna dana 19.01.2023., a ovršna dana 04.02.2023., a što sve između stranaka nije sporno.

7. Uvidom u e-mail od odvjetnika Josipa Grošeta od 25.01.2023. razvidno je da je isti upućen tuženik i njegovom punomoćniku odvjetniku Ivanu Matiću. U istom mailu odvjetnik Grošeta navodi kako je on punomoćnik tužitelja te navodi kako je donesena presuda VTS RH Pž-4192/2021 kojom je pravomoćno utvrđeno potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 125.000,00 kn (16.590,35 €) sa zateznim kamatama od 02.07.2018., dok je također utvrđeno kako je ovdje tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku u iznosu od 54.530,00 kn (7.237,37 €). Nadalje, navodi da obzirom da su se predmetne tražbine susrele 11.06.2021. da tužitelj ovim putem izjavljuje prijeboj međusobnih tražbina sa zateznim kamatama obračunatim do 11.06.2021. te da poziva tuženika da preostali iznos od 12.712,18 € (95.779,94 kn) isplati tužitelju sa zateznim kamatama od 12.06.2021.

8. Sukladno čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 145/23, 155/23; dalje u tekstu ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

9. Prema čl. 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

10. Tuženik navodi da izjava o prijeboju nije valjana jer nije izjavljena od tužitelja neposredno već njegova punomoćnika te je izjavljena e-mailom, a ne neposredno ili preporučeno pošiljkom. S takvim stavom se ovaj sud ne slaže, obzirom da nije zabranjeno da se izjava o prijeboju ne može dati putem punomoćnika, a niti je propisano da ju mora dati osobno dužnik. Tuženik napominje da on ne zna je li doista odvjetnik Josip Grošeta bio opunomoćen da da takvu izjavu, no međutim ukoliko je u ime tužitelja izjavu o prijeboju i dala neovlaštena osoba tada takvu izjavu može sporiti samo tužitelj te nije na tuženiku da preispituje je li odvjetnik Josip Grošeta doista bio ovlašten na to ili nije. Nadalje, valja imati na umu da čak i ako odvjetnik Josip Grošeta nije bi ovlašten u trenutku kada je dao tu izjavu da tu izjavu kasnije tužitelj može priznati.

11. Uvidom u spis ovog suda P-1021/23 razvidno je da je isti postupak pokrenuo ovdje tuženik protiv ovdje tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovdje tuženika, a radi naplate tražbine iz ranije navedene presude ovog suda P-1332/2019 od 11.06.2021., a koja je potvrđena presudom VTS RH Pž-4192/2021. Iz istog spisa razvidno je da je ovdje tužitelj podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i radi naplate tražbine u iznosu od 12.712,18 € po presudi ovog suda P-1332/2019 te je ovdje tužitelj naplatio iznos od 12.712,18 € kao glavnicu, iznos od 1.925,71 € s osnova zateznih kamata i troškove postupka u iznosu od 132,72 €. U navedeno predmetu donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koja presuda je potvrđena presudom VTS RH Pž-3462/2024. Također je u istom predmetu odbijen prijedlog za dopuštenje revizije podnesen od strane ovdje tuženika.

12. Dakle, sukladno navedeno razvidno je da je ovdje tužitelj nakon e-mail od odvjetnika Josipa Grošeta od 25.01.2023., a kojim je izjavljen prijeboj tražbina, pokrenuo izravnu naplatu preostale svoje tražbine u visini koja je preostala nakon što je izvršen prijeboj, stoga je tužitelj time potvrdio da je upravo Josip Grošeta davajući izjavu o prijeboju istu izjavu dao u ime i za račun tužitelja kao njegov punomoćnik, a što je i navedeno u predmetnom e-mailu.

13. Nadalje, tuženik navodi da je u prijeboj dana tražbina koja je već ranije namirena te u spis dostavio karticu računa (list 56 spisa) iz koje je razvidno da je isplaćen iznos od 123.000,00 kn odvjetniku DA po računu broj 150/10 , a koji račun (list 62 spisa) se odnosi na sastav odgovora na tužbu u predmetu P-2379/10, a što potvrđuje i izvadak (list 68 spisa), kao i nalaz i mišljenje (list 91-92 spisa), iz kojih je razvidno da je ranije navedeni iznos isplaćen dana 08.11.2010.

14. Iako je tuženik tijekom postupka dokazao da je radnja odgovora na tužbu u predmetu P-2379/10 plaćena ranije i to 08.11.2010., međutim prema ocijenio ovog suda isti pogrešno drži da bi tim plaćanjem došlo do prestanka tražbine ovdje tužitelja iz presude P-1332/2019 jer se radi o činjenici koja je nastala prije pokretanja parničnog postupka u kojem je donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1332/2019 od 11. lipnja 2021., a ovdje tuženik je u tom postupku propustio istaknuti činjenicu da je dio tražbine koja je bila predmetom tog postupka već ranije podmiren, slijedom čega je i donesena ovršna isprava odnosno presuda temeljem koje se provodio ovršni postupak.

15. Slijedom navedeno sud je utvrdio kako je ovdje tužitelj sukladno presudi ovog suda P-1332/2019 imao tražbinu prema tuženiku u iznosu od 16.590,35 € zajedno sa zateznom kamatom, a tuženik je imao tražbinu prema tužitelju u iznosu od 7.237,37 € te da je tužitelj izjavio izjavu o prijeboju dana 25.01.2023., a koja izjava je valjana, slijedom čega je došlo do prebijanja te dvije tražbine.

16. Iz zahtjev za izravnu naplatu (list 13-14 spisa) razvidno je da ga je tuženik 09.03.2023. podnio FINA-i radi naplate tražbine u iznosu od 7.237,37 € upravo po ranije navedenoj presudi ovog suda P-1332/19, a za koju je izjavljen prijeboj od strane tužitelja. Iz Obavijesti FINA-e (list 12 spisa) razvidno je da je FINA obavijestila tužitelja kako je zaprimila ranije navedeni zahtjev te da će postupiti po istom u roku od 60 dana.

17. Iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 39-46 spisa) razvidno je kako je ovdje tužitelj predao isti prijedlog Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a povodom kojeg je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem i zaključkom Ovr-831/2023 od 02.05.2023. odbio prijedlog za odgodu zaplijene te uputio ovdje tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred FINA-om nedopuštenim.

18. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 38 spisa) razvidno je kako je u postupku izravne naplate pred FINA-om ukupno naplaćeno na dan 23.05.2023. iznos od 7.370,09 € (glavnica), iznos od 758,92 € (kamate) i iznos 132,72 € (trošak).

19. Sud je na okolnost iznosa koji je naplaćen u postupku izravne naplate proveo financijsko vještačenje po vještaku Kristijanu Tole, dipl. oec. koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-1332/19 za predmetnu pljenidbu je razvidno da je zaplijenjeno je: 1. iznos od 132,72 EUR na ime troška, 2. iznos od 7.171,94 EUR na ime troška, 3. iznos od 65,43 EUR na ime troška, 4. iznos od 758,92 EUR na ime kamata, što sveukupno čini: ustegnuti sveukupni iznos od 8.129,01 EUR. Isti pojašnjava kako iznos pod 1. predstavlja trošak ove ovrhe, dok iznos pod 2. i pod 3. (7.171,94 EUR + 65,43 EUR) bi bio iznos od 7.237,37 € ili 54.530,00 kuna prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1332/2019 od 11. lipnja 2021., a iznos od 758,92 EUR bi bio iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 7.237,37 € od dana 11.6.2021. do dana 9.5.2023. (što je vještak i potvrdio izračunom u tablici 1. na stranici 6 nalaz i mišljenja). Stoga je vještak zaključio kako je tužitelju ustegnut ukupni iznos od 8.129,01 € temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 9. ožujka 2023. temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1332/2019 od 11. lipnja 2021. što je detaljno prikazao u 2.2. poglavlju svog nalaza i mišljenja.

20. Na nalaz i mišljenje tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.

21. Odredba čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu OZ), a koja je važila u vrijeme provođenja pljenidbe pred FINA-om, propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na takav prijedlog primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53 OZ-a).

22. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koja je važila u vrijeme provođenja pljenidbe pred FINA-om, propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu između ostalog ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

23. Odredba čl. 52. st. 1, OZ-a propisuje da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a da će sud prvog stupnja uputi ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ukoliko ovrhovoditelj osporio postojanje tih razloga ili se ne očituje.

24. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je doista ostvaren razloga pobijanja pljenidbe kao nedopuštenim iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, obzirom da je utvrđeno da je tužitelj prebio svoju tražbinu koju ima po presudi ovog suda P- 1332/2019 prema tuženiku u iznosu od 16.590,35 € zajedno sa zateznom kamatom, sa tražbinom tuženika koju on ima prema tužitelju po istoj presudi u iznosu od 7.237,37 € i to izjavom koja je dana 25.01.2023., dakle prije nego što je ovdje tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu (09.03.2023.) FINA-i radi naplate prebijene tražbine u iznosu od 7.237,37 €. Stoga je sud cijenio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zadužnice jer su ispunjeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a,te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

25. Nadalje, kako je tuženik podnošenjem zahtjeva na izravnu naplatu FINI tužitelju s računa zaplijenio iznos od 7.237,37 € ili 54.530,00 kuna prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1332/2019 od 11. lipnja 2021., iznos od 758,92 € koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 7.237,37 € od dana 11.6.2021. do dana 9.5.2023., a što ukupno čini 7.996,29 €, a obzirom da je ta pljenidba i prijenos nedopušten tako je tuženik stekao utuženi iznos bez pravne osnove pa sukladno čl. 1111. ZOO-a i čl. 210. OZ-a dužan isti vratiti tužitelju. Također valja napomenuti kako je utvrđeno da je tužitelj zbog navedene nedopuštene pljenidbe naplaćen i iznos od 132,72 € na ime troška postupka pljenidbe, čime je tuženik neosnovano tužitelju počinio štetu pa je tako tuženik dužan naknaditi tužitelju taj trošak odnosno dužan je naknaditi trošak pljenidbe koji je ustegnut s računa tužitelja jer je pljenidbe bila nedopuštena sukladno čl. 210. OZ-a. Stoga je sud cijenio osnovanim i u tom dijelu tužbeni zahtjev pa je valjalo naložiti tuženiku povrat ukupno naplaćenog iznosa od 8.129,01 € sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose od dana kada je neosnovano ustegnut iznos s računa tužitelja te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

26. Tužitelj je potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke ugovore, no kako se ovdje radi o povratu neosnovano naplaćenog iznosa odnosno stjecanju bez osnove tako tužitelj ima pravo na zateznu kamatu po stopi za ostale odnose pa je odbijen za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog odlučeno je kako pod točkom III/ izreke ove presude.

27. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP -a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa). Tužitelj u spori nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu stoga je tuženik dužan naknaditi mu trošak ovog postupka. Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastavljanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 200,00 (Tbr. 11, Tbr. 13., Tbr. 7. i Tbr. 54 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 22.05.2024., 13.11.2024., 12.05.2026. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka 19.05.2025. i 11.11.2025. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), što ukupno iznosi 1.400,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.750,00 €. Nadalje sud je dosudio i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 €, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,55 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 127,10 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023), a što sveukupno čini 2.440,65 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev - 1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP -a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punom. uz nalog o sud. pristojbi na presudu

2. tuženiku po punom.