Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-114/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju po punomoći zastupa Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg po punomoći zastupa Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, II. Loparska 2, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1929/2022-22 od 26. srpnja 2025., u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1929/2022-22 od 26. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2017., da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na posao na radno mjesto "Referent za pravne poslove", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto (točka I. izreke). Ujedno, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka II. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška, podredno, predlaže osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava i sudske pristojbe žalbe od 250,00 EUR.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu tužiteljica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog naprijed navedenih žalbenih razloga.
6. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. kao i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto Referent za pravne poslove odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.
7. U postupku je nesporno:
- da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2017. na radnom mjestu Referenta za pravne poslove u Podružnici Čistoća, sve do Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2022., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, kada joj je istekom otkaznog roka prestao radni odnos,
-da je tužiteljica prije podnošenja tužbe u cijelosti poštivala pretpostavke zahtijevane sudske zaštite prava iz radnog odnosa propisane člankom 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje; ZR), kao i da je zasnovala radni odnos kod novog poslodavca 4. veljače 2022.
8. I u ovom stadiju postupka, imajući u vidu žalbene razloge tužiteljice, sporna je zakonitost odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) glede valjanosti postupka prije otkazivanja u odnosu na utvrđivanje kolektivnog viška radnika i obveze savjetovanja s radničkim vijećem u smislu odredbi članka 115. stavak 1. točka 1., 127. i 150. ZR.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, sukladno kojem, kao i podacima predmeta proizlazi:
- da je, u svrhu optimizacije poslovnih procesa, Odlukom od 30. prosinca 2020. tuženik započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji kod njega djeluju , kraj očigledno nesporne okolnosti kako kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće niti su se sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća , u odnosu na utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem članka 127. ZR koji je trajao do 6. travnja 2022., da je u tom razdoblju sindikatima dostavio podatke o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, jer je kolektivni višak radnika negativno utjecao na poslovanje i financijski položaj tuženika, o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje koji je svojim dopisom od 9. svibnja 2022. potvrdio zakonitost utvrđivanja kolektivnog viška zaposlenika,
- da je donošenju programa zbrinjavanja viška radnika prethodilo bodovanje radnika, temeljem socijalnih kriterija, u kojem pravcu je procjenjivano kojim radnicima ugovori o radu eventualno mogu biti otkazani, svrstavajući ih pritom u tzv. funkcionalne grupe, i nakon toga primjenjujući navedene kriterije na one radnike koji predstavljaju tehnološki višak, a koje kriterije je tuženik u cijelost poštovao,
- da je pri tome tuženik imao slobodu odlučiti koji je novi oblik organiziranja poslovnih procesa, odnosno organizacijske promjene radi njihove optimizacije, za njega najadekvatniji, izabravši reorganizaciju posla u vidu centralizacije korporativnih funkcija, ukidanjem nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, u što je uključeno smanjenje broja izvršitelja, objedinjavanjem tj. centralizacijom korporativnih funkcija kod tuženika novoustrojenom organizacijskom jedinicom Korporativni servisi, što podrazumijeva centralizirano obavljanje poslova, između ostalih i onih koje je do tada obavljala tužiteljica u službi administrativnih poslova, koji su sada centralizirani u jednu organizacijsku jedinicu i za potrebe društva u cjelini, koji su se prije predmetne nove organizacije obavljali decentralizirano na način da su se svi ti poslovi obavljali u svakoj podružnici i samo za tu podružnicu, pa je tako prije bilo 10 financija i računovodstava, 10 pravnih službi, 10 općih poslova, 10 ljudskih resursa, 10 organizacijskih jedinica za odnose s javnošću (list 19 spisa što tužiteljica ne osporava), što je imalo za posljedicu veliki broj izvršitelja, zbog čega navedena nova organizacija predstavlja ovlast tuženika kao poslodavca da organizira poslovne procese radi procesne i organizacijske učinkovitosti,
- da su nakon provedenog savjetovanja sa sindikatima i zakonito provedenog postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, u svibnju 2022. doneseni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o, odnosno Odluka o izmjenama Odluke o radnim mjestima s koeficijentom složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova iz kolektivnog ugovora za radnike društva,
- da je nakon toga tuženik pristupio pojedinačnim otkazima ugovora o radu, zbog do tada velikog broja izvršitelja, zbog čega je smanjen broj izvršitelja pa tako i za radno mjesto tužiteljice, kako je to vidljivo iz Odluke o otkazu od 1. kolovoza 2022., tako da je na zakonit način primijenio zakonske socijalne kriterije odnosno bodovanje utemeljeno na istima u smislu članka 115. stavak 2. ZR (trajanje radnog odnosa, starost i zakonske obveze uzdržavanja), detaljno obrazloživši način bodovanja u tablici IV. obrazloženja Odluke o otkazu od 1. kolovoza 2022., kao i iz nastavno navedenih podataka s tim u vezi, uslijed čega je tužiteljica imala 3 boda manje nego zadnji usporedni radnik kome nije otkazan ugovor o radu i koji je obavljao iste ili slične poslove kao tužiteljica, te da tuženik prije otkazivanja nije imao obvezu donositi novu sistematizaciju s opisima radnih mjesta, budući da predmetno nije zakonska prepreka za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu,
- da nije osnovan navod tužbe da je nakon nove organizacije sve ostalo po starom, s obzirom da tuženik nije niti tvrdio da mijenja svoju djelatnost (komunalnu) već je pojedine segmente svoje djelatnosti na drugačiji način organizirao, u vidu centralizacije korporativnih funkcija, što se prvenstveno odnosilo i na poslove koje je u ranijem razdoblju obavljala tužiteljica, a koja organizacijska promjena je uključivala i smanjenje broja izvršitelja, imajući u vidu i iskaz tužiteljice prema kojem je tuženik za 7 radnika koji su obavljali iste ili slične poslove kao ona za njih 5 otkazao ugovor o radu iz istih razloga kao i tužiteljici,
- da su radnici koji su utvrđeni kolektivnim viškom imali mogućnost sklapanja ugovora o radu u tzv. operacijama (operativni poslovi) kada je tuženik svim radnicima kojima je imao namjeru otkazati ugovor o radu prethodno ponudio navedena radna mjesta što je dio radnika prihvatio a dio ne, da je tuženik u tu svrhu dostavio tužiteljici popis slobodnih navedenih radnih mjesta, u vezi čega su između tužiteljice i tuženika u dva navrata vođeni razgovori, bez konkretnih rezultata, nakon čega je donesena odluka o otkazu, dok je prema navodima obrazloženja prvostupanjske presude tuženik tvrdio da je tužiteljici ponudio drugo radno mjesto na koje tužiteljica nije pristala a glede onog za koje je bila zainteresirana nije ispunjavala uvjet poznavanja stranog jezika.
10. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik dokazao zakonitost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog tehnološkog kolektivnog viška radnika uslijed opravdanih organizacijskih promjena u smislu članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poštujući postupak otkazivanja propisan člankom 127. ZR u odnosu na kolektivni višak radnika, nastavno čemu je pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Neutemeljeno tužiteljica ističe žalbene prigovore kojima osporava zakonitost postupka savjetovanja za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem članka 127. ZR imajući u vidu da je Odlukom tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika koji je trajao sve do 6. travnja 2022., neovisno od toga što to nije niti predstavljalo zakonsku obvezu tuženika u smislu utvrđenja (koje tužiteljica ni na koji način nije osporila) da kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće niti su se sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, u kojem razdoblju su svim sindikatima dostavljeni podaci s razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, s detaljnim popisom broja radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim radom će prestati potreba, rokom prestanka potrebe za njihovim radom, kao i radnjama koje je kao poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, dok je svim sindikatima uputio dopis 3. svibnja 2022. kojim pokreće postupak savjetovanja temeljem članka 150. i 151. u vezi navedene zakonske odredbe, radi savjetovanja u vezi namjeravanih odluka o otkazu ugovora o radu u odnosu na kolektivni višak. Pored toga, u smislu članka 127. stavka 5. ZR o provedenom postupku savjetovanja, nadležna javna služba zapošljavanja je potvrdila zakonitost provedenog postupka.
12. Nije u pravu tužiteljica ni kada smatra da su nedopuštene i nezakonite promjene organizacije rada navedenim aktima tuženika, zbog čega gospodarski organizacijski razlozi nisu niti mogli biti utvrđeni glede identifikacije i kvantifikacije viška broja radnika, ističući da su isti protivni članku 167. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019. (dalje – KU) i da KU tuženik pogrešno zanemario, zbog čega nepostupanje tuženika u smislu navedene odredbe KU nije moglo biti konvalidirano donošenjem navedenih Pravilnika, čime da je tuženik utvrđivanju kolektivnog viška mogao pristupiti tek nakon nove sistematizacije.
13. Protivno tome, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, autonomno je pravo tuženika kao poslodavca donijeti odluke o novoj organizaciji, ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući smanjenje broja izvršitelja za radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, ako ocijeni, kao u ovom slučaju, da je to organizaci jski i objektivno potrebno, te da upravo navedeni razlozi potvrđuju dopuštenost i zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica utvrđena kolektivnim viškom a izvršenim bodovanjem uz pravilnu primjenu zakonskih kriterija tužiteljica je ostvarila manje bodova od zadnjeg usporednog radnika kojemu nije otkazan ugovor o radu, na koji način je nastavljeno obavljanje poslova radnog mjesta tužiteljice ali s manjim brojem izvršitelja i za Društvo u cjelini. Time su potpuno neosnovani i žalbeni navodi kojima ističe da kod tuženika više ne postoji radno mjesto tužiteljice ali postoje poslovi tog radnog mjesta. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da unatoč nastojanju tuženika, s tužiteljicom nije sklopljen ugovor o radu za drugo radno mjesto, prema kojem očigledno tužiteljica nije prihvatila slobodna radna mjesta u operativnom dijelu poslovanja tuženika, a u odnosu na ono za koje je bila zainteresirana nije ispunjavala potrebne uvjete.
14. Jednako tako, neutemeljeno tužiteljica smatra da odredbe KU, pa niti navedena, može derogirati naprijed navedene akte tuženika ili utjecati na njihovu pravilnost i zakonitost, jer takav značaj kolektivnog ugovora ne proizlazi iz odredbi koje reguliraju institut kolektivnih ugovora iz članka 192. – 204. ZR, niti iz pravne naravi kolektivnog ugovora koji u smislu članka 8. stavak 1. i 3. ZR ima ju značaj propisa u vezi s radnim odnosima, te kao takav nije ni od kakvog utjecaja na navedeno autonomno pravo tuženika kao poslodavca, čime je neosnovan i žalbeni navod da je tuženik utvrđivanju kolektivnog viška mogao pristupiti tek nakon nove sistematizacije , kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.
15. Neosnovani su i navodi žaliteljice kako se tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije savjetovao s radničkim vijećem u smislu članka 151. stavka 1. točke 4. ZR što bi u smislu odredbe 150. stavka 12. ZR imalo za posljedicu ništetnost odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, odredba članka 150. stavka 1. ZR propisuje obvezu savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom pri donošenju, u ovom slučaju odluke o otkazu ugovora o radu, dok odredba članka 151. ZR propisuje suodlučivanje odnosno situacije kada poslodavac može samo uz njihovu prethodnu suglasnost donijeti odluku o otkazu zaštićenim kategorijama radnika taksativno nabrojanim tom odredbom, dok tužiteljica nije niti tvrdila da predstavlja bilo koju od navedenih zaštićenih kategorija radnika, pa se u odnosu na nju ne primjenjuje odredba članka 151. ZR.
16. S lijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) neosnovanu žalbu tužiteljice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
17. Nadalje, kako tužiteljica određeno ne ističe niti posebno obrazlaže žalbene razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede troškova postupka, već općenito osporava prvostupanjsku odluku i u tom dijelu, te kako drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog u odnosu na parnični trošak ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365.stavak 1. ZPP), time je isključeno ispitivanje prvostupanjske presude u predmetnom dijelu.
18. Odluka iz točke II. izreke o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154.stavak 1. ZPP).
U Šibeniku 26. svibnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
