REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-395/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Zavarovalnica Sava d.d.,Zavarovalna družba d.d. sa sjedištem u Republici Sloveniji, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, OIB 45237012600, sa sjedištem u Zagrebu, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Ludbregu, Vladimira Nazora 1, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-540/2025-2 od 24. rujna 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2504/2022-32 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-540/2025-2 od 24. rujna 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2504/2022-32 od 7. veljače 2025. Predlagateljica je prijedlog utemeljila na odredbi članka 385.a stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i to zbog zauzimanja „novog, uravnoteženog shvaćanja od strane Vrhovnog suda“. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na pristup sudu.
2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:
1) Je li smanjenje tužbenog zahtjeva učinjeno nakon provedenog dokaznog postupka, a temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, potrebno pravno tretirati kao djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP ili kao dopušteno usklađenje zahtjeva s rezultatima dokazivanja sukladno članku 190. stavak 3. ZPP;
2) Može lii stranka koja je smanjila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom sudskog vještaka, postupajući savjesno i sukladno rezultatima dokazivanja, biti obvezana snositi razmjerni dio troškova postupka, iako nije prouzročila troškove niti je postupala protivno načelu ekonomičnosti postupka;
3) Ima li tuženik koji se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i time uzrokuje nastavak postupka u većem obujmu, pravo na naknadu troškova postupka ili se u takvoj situaciji primjenjuje članak 154. stavaka 5. ZPP prema kojem svaka stranka snosi troškove koje je sama uzrokovala;
4) Je li sud, odlučujući o troškovima postupka, dužan uzeti u obzir svrhu i razloge smanjenja tužbenog zahtjeva (posebice ako proizlaze iz nalaza sudskog vještaka), odnosno je li dopušteno razmjerno umanjenje troška uspjele stranke temeljem mehaničkog izračuna uspjeha, neovisno o uzroku promjene tužbenog zahtjeva;
5) Dovodi li tumačenje prema kojem se svako smanjenje tužbenog zahtjeva tretira kao djelomično povlačenje tužbe s pripadajućim troškovnim posljedicama, do povrede prava stranke na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenih odredbom članka 6. stavak 1. EKLJP i članka 29. stavak 1. Ustava RH?
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije ne sadrži pitanja koja bi imala potrebno obilježje u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP. Predlagateljica navodima sadržanima u prijedlogu, u osnovi, ukazuje na potrebu odstupanja od prakse revizijskog suda u pogledu pravnog shvaćanje koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika“.
5. Međutim, imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, ovaj sud cijeni da navodi sadržani u prijedlogu ne ukazuju na okolnosti na temelju kojih bi bilo opravdano zaključiti da praksa revizijskog suda o tim pitanjima nije u skladu sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Štoviše, sadržaj prijedloga ukazuje na nezadovoljstvo predlagatelice pravilnošću primjene materijalnog prava čime ona u osnovi ukazuje na nezakonitost pobijane presude. Međutim, nezakonitost pobijane presude u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti. To stoga što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to zbog privatne funkcije te revizije bila primarna svrha. Reviziji je po dopuštenju, pak, primarna svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom, a u skladu s n jezinom javnom funkcijom, dok predlagateljica i ne ukazuje da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima nekoj stranci pružena pravna zaštita koja bi njoj pobijanom presudom bila uskraćena. Osim toga, kod činjenice da je tužiteljici u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika i ravnopravno sudjelovati u postupku, kao i kod daljnje činjenice da su detaljno obrazloženi razlozi za presudu kakva je donesena, to se pobijana presuda u dijelu na koji se odnose naznačena pravna pitanja ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom.
7. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.
8. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
9. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koji su dani u pobijanoj odluci o parničnom trošku zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti. Naime, o parničnom je trošku drugostupanjski sud odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP koja uređuje pitanje naknade troška u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, i to nakon što je utvrđeno da je tužiteljica uspjela u postupku s 56%, a tuženik s 44%. To stoga što je s pravnom osnovom, koja je tijekom postupka u cijelosti bila sporna, tužiteljica u cijelosti uspjela, dok je u visini uspjela djelomično jer je zatražila isplatu iznosa od 1.385,31 EUR, a dosuđen joj je iznos od 1.063,67 EUR. Kod ovakvog (ne)uspjeha stranaka u parnici, drugostupanjski je sud ocijenio da nema mjesta primjeni odredbe članka 154. stavka 5. ZPP koja uređuje pitanje naknade troška u slučaju razmjerno neznatnog neuspjeha u parnici na temelju koje je o parničnom trošku odlučio prvostupanjski sud.
10. Imajući na umu naprijed navedeno, valja zaključiti da je pobijanom odlukom o trošku, na pravno logičan i konzistentan način, naznačeno koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Ti razlozi upućuju na to da u konkretnom slučaju ocjene dane u pobijanoj odluci nisu nerazumne, ne ukazuju ni na neke druge očite pogreške u prosudbi, pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika ili pak da je propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno da je propušteno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku o trošku. U takvim okolnostima predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavaka 1. i 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP valjalo prijedlog odbiti u odnosu na naznačena pravna pitanja, a na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
