Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 5. K-13/2026.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu po sutkinji Bugi Mrzljak Stenzel kao predsjednici vijeća te sucima porotnicima Dragici Gizelov i Mariji Kozolić kao članovima vijeća, uz sudjelovanje Majde Agić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DV, zbog protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. siječnja 2026. broj:

KO-DO-1/2026., s izmjenom od 25. svibnja 2026., nakon javne rasprave 26. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Zagreb Renate Novosel, optuženika i zamjenice braniteljice optuženika, odvjetnice Željke Horvat Šoš, 26. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e :

I.

Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.)

u t v r đ u j e s e :

da je:

optuženi ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ĆV i Dragice rođene D, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Vrbovec, nalazi se u istražnom zatvoru, državljanin RH, zna se potpisati, sa završenih šest razreda osnovne škole, neoženjen, bez djece, nezaposlen, prima invalidninu od 480,00 eura mjesečno te mirovinu po majci, bez imovine, vojsku nije služio, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

- dana 22. listopada 2025. oko 17,30 sati u [adresa], na dvorištu kuće u kojoj stanuje SV, nakon kraćeg verbalnog sukoba, u stanju neubrojivosti, zbog ekstremne frustracije, a bez mogućnosti „mentalne obrade“ realiteta tj. sublimacije impulzivnih poriva uslijed teškog i nepovratnog oštećenja centralnog nervnog sustava od djetinjstva, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti je mogao vladati svojom voljom, s ciljem da SV usmrti, uhvatio ju rukama za podlaktice te vukao prema bunaru na dvorištu kuće, pri čemu se imenovana odupirala, zatim uhvatio navedenu za odjeću i nastavio vući prema bunaru, a kada ju je dovukao do bunara, podigao ju i gurnuo u bunar dubine oko 6 metara, koji je ispunjen vodom do visine 142 cm od gornjeg ruba betonskog okna i na nju bacao razno smeće, staklene boce i nekoliko crijepova kojima je istu pogodio u glavu, zatim zatvorio bunar s mrežicom koja služi za pokrivanje i drvenim daskama te ju ostavio u bunaru, da bi potom naišli susjedi koji su čuli zapomaganje SV te su istu izvukli iz bunara, a u opisanom događaju SV zadobila je tjelesne povrede u vidu kontuzijskog biljega čeono lijevo, kontuzijskog biljega i rane razderotine tjemeno zatiljno praćeno krvnim podljevom mekog oglavka, krvni podljev i oguljotine kože leđa i u području stražnjeg dijela lijevog ramena, krvne podljeve i oguljotine kože trupa, krvni podljev i otekline lijeve šake te krvne podljeve i oguljotine ruku i nogu,

- d a k l e, u neubrojivom stanju, s namjerom da drugoga ubije, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

- čime je počinio protupravno djelo djela protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju - opisano u članku 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11. te u vezi s člankom 24. stavkom 1. KZ/11.

II. Optuženom DV se na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08.

o d r e đ u j e

PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom optužnicom optuženi ĆV tereti se da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 1. KZ/11. državni odvjetnik stoga predlaže da se utvrdi da je optuženik počinio naveden protupravno djelo te da mu se, odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

1.1. Ovdje treba navesti kako je kazneni postupak protiv optuženog DV inicijalno bio pokrenut kao redovni kazneni postupak zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., s obzirom da je inicijalno provedenim psihijatrijskim vještačenjem od 20. siječnja 2026. (listovi 139-153) vještak ocijenio kako je optuženik tempore criminis bio u bitnom stupnju smanjenih mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom. No, u dopuni vještačenja od 8. svibnja 2026. (listovi 242-258), nakon što je prisustvovao svim raspravama, vještak psihijatar utvrdio je kako optuženik tempore criminis uopće nije imao takvu sposobnost, pa je optužnica izmijenjena te je rasprava započela iznova.

2. Prije početka rasprave, predsjednica vijeća je u prisutnosti vještaka psihijatra ispitala optuženika radi ocjene njegove raspravne sposobnosti (članak 552. stavak 2. ZKP/08.), te je jednako kako je to utvrdio i vještak psihijatar u dopuni nalaza od 8. svibnja 2026. utvrđeno da je optuženik raspravno sposoban, u okviru svojih mentalnih kapaciteta.

3. Žrtva SV nije željela sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika i nije postavila imovinskopravni zahtjev.

4. Optuženi ĆV izjavio je kako je počinio protupravno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

4.1. U svojoj obrani naveo je kako je bacio oštećenu u bunar. Želi otići u bolnicu i liječiti se. Kune se i sa sklopljenim rukama da tako nešto nikada neće počiniti. Nikada više. Žao mu je. Neće se niti braniti ako ga netko napadne.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i razgledana dokumentacija i to:

− Službena zabilješka o dojavi u PP Vrbovec od 23. listopada 2025. (list 8 spisa), prva strana,

− Bolnička prijava Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije od 23. listopada 2025. (list 10 spisa),

− Medicinska dokumentacija KB Dubrava na ime SV od 23. listopada 2025. (list 11-13 spisa),

− Zapisnik o očevidu Službe za očevide i krim. tehniku Sektora kriminalističke policije, PUZ-a br.:511-19-15/1-42-K-191/25 od 23. listopada 2025. (list 17-19 spisa),

− Kriminalističko-tehničko izvješće Službe za očevide i krim. tehniku od 23. listopada 2025. (list 20 spisa),

− Rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vrbovec Klasa:UP/I-552-

02/25-07/15, Ur.br.:139-094-04/04-25-3 od 28. travnja 2025. (list 34 spisa),

− Nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje Anite Galić Miohić (list 115-117 spisa),

− Fotodokumentacija očevida Službe za očevide i krim. tehniku broj: UO-2151/25 (list 119-136 spisa),

− Fotodokumentacija očevida Službe za očevide i krim. tehniku broj: UO2156-P42/25 (list 137-138 spisa) i

− Izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

5.1. Uz suglasnost stranaka pročitan su zapisnici o ispitivanju svjedoka:

− Zapisnici o ispitivanju svjedoka GV s rasprave 14. travnja 2026. (list 225 spisa) i od 3. prosinca 2025. (list 106-107 spisa)

− Zapisnik o ispitivanju svjedoka KV s rasprave 14. travnja 2026. (list 225 spisa),

− Zapisnik o ispitivanju svjedoka MV s rasprave 14. travnja 2026. 8list 225-226 spisa),

− Zapisnik o ispitivanju žrtve ĐV s rasprave 24. travnja 2026. (list 236-238 spisa).

5.2. Uz suglasnost stranaka pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Ante Leskura od 20. siječnja 2026. (list 139-153 spisa), iskaz vještaka s rasprave od 14. travnja 2026. (list 223-224 spisa) i 24. travnja 2026. (list 238 spisa) te dopuna nalaza i mišljenja od 5. svibnja 2026. (list 242-258 spisa).

5.3. Primjedbi na izvedene dokaze nije bilo, niti je bilo drugih dokaznih prijedloga.

6. U ovom postupku optuženik je djelo priznao pa nije bilo spornih činjenica.

6.1. Žrtva SV detaljno je i okolnosno opisala kako ju je optuženik zgrabio i bacio u bunar te bacao tvrde predmete po njoj. Svjedok IV iskazao je o tome kako je uz pomoć optuženikovog brata GV spasio žrtvu. Svjedok EV iskazao je o životnim i obiteljskim prilikama optuženika i žrtve. Brat optuženika RV u raspravnom dijelu postupka je koristio povlasticu nesvjedočenja, a u prethodnom postupku iskazao je o tome kako je spasio žrtvu sa svjedokom IV.

7. Žrtva SV opisala je kako je došla na dvorište želeći pustiti psa vani, kako joj je optuženik prišao iza leđa zgrabio je za leđa i bacio u bunar, a nakon toga bacio tvrdi predmet u glavu. Pri padu je sigurno udarila u stijenke i tu zadobila neke hematome, ali srećom ništa nije slomila. Glava joj je bila razbijena i krvava, a optuženik joj je govorio „još si živa, još si živa“. Zvala je u pomoć susjeda Ć, ali bunar je bio dubok i iz njega ne izlazi baš zvuk. Susjed je srećom išao po vodu te ju je tako čuo. Dao joj je jednu letvu da se primi, ali je nije mogao sam izvaditi pa je to uspio tek uz pomoć jednog susjeda. Kasnije je od susjeda čula da je za vrijeme dok je ona bila u bunaru optuženik sjedio nekih deset metara dalje za jednim drvenim stolom u dvorištu, ali za to vrijeme nije joj ništa govorio. Nakon što je spašena, molila susjede da zovu policiju, a sama je bila u takvom šoku da je otišla kući leći. Sutradan je krenula prema dućanu, ali se na putu prema dućanu srušila i tamo su neke žene koje su je ugledale zvale hitnu.

7.1. Na raspravi je navela da joj je optuženik u glavu bacio čekić ili neki željezni predmet, sjetila se da su to bili i crijepovi, a u prethodnom postupku da je to bio crijep i kanta smeća. Na raspravi je navela kako se optuženik samo odjednom stvorio, a u prethodnom postupku da joj je prethodno nešto probao reći, ali da je fufljao i da ga nije razumjela. Pozvana objasniti razliku u iskazu rekla je da sada više to ne može objasniti i da se toga ne sjeća.

7.2. S optuženikom je povremeno znala ispijati alkoholna pića, nisu neprijatelji, ništa nije učinila da bi je on bacio u bunar. Štoviše, dopustila mu je da prespava kod nje u štaglju. Sigurno kritične zgode nije imala nikakav nož niti je vidjela da bi optuženik imao nož.

8. Svjedok IV je susjed žrtve. Na međi između njihovih dvorišta se nalazi zajednički bunar iz kojeg piju vodu. Kritične zgode uputio se prema bunaru kako bi izvadio vodu. Tada je na dvorištu susjede žrtve uočio optuženika kako sjedi na stolcu. Potom je čuo glas i zapomaganje žrtve i shvatio da taj glas dolazi iz bunara. Žrtva je zapomagala " IV, pomozi, ĆV me bacil u bunar". Isti je uočio susjedu SV u bunaru, ona je plutala na površini, a oko iste je bilo nabacano razno smeće, dok je sam bunar bio pokriven daskama. S optuženikom nije razgovarao, a nakon što je shvatio da SV neće moći sam izvući, otišao je po pomoć, kod susjeda NV, kod kojeg se nalazio optuženikov brat RV. RV i svjedok uputili su se prema bunaru, te je su zajedno izvukli žrtvu iz bunara. Optuženik se tada digao sa stolca, hodao u krug, a potom se uputio prema cesti i dalje u nepoznatom smjeru. rekao je susjedu NV da pozove policiju i hitnu, ali ne zna je li on to učinio.

8.1. Izjavio je da su optuženik i žrtva zajedno znali konzumirati alkohol. Sjedili bi kod žrtve u dvorištu i pili. Optuženika je često viđao i na autobusnoj stanici kako pije pivu.

9. Svjedok RV, ispitan u prethodnom postupku, uz upozorenja prema članku 285. stavcima 1.-3. ZKP/08. opisao je kako je pomogao IV izvaditi žrtvu iz bunara, nakon što je IV došao kod njegovog prijatelja NV kod kojeg je svjedok bio govoreći da je jedna gospođa pala u bunar. S optuženikom nije u kontaktu od kada im je majka u ožujku 2025. preminula.

10. Svjedok EV je o događaju koji je predmet ovog postupka ispričao susjed IV. Svjedok je potom iz radoznalosti otišao vidjeti bunar, te je vidio u bunaru samo smeće. Dan nakon događaja, žrtva je imala zamotanu glavu. Inače, znao je viđati optuženika i žrtvu da zajedno konzumiraju alkohol. Zna da optuženik prima socijalnu pomoć, dok je SV isključena voda, zbog nepodmirenih računa, te ju je često vidio pod utjecajem alkohola.

11. Pregledom fotoelaborata razvidno je da se u bunaru nalazi razno smeće, crijepovi i više plastičnih i staklenih boca. Isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu. Tako pročitane i pregledane isprave vijeće je prihvatilo kao vjerodostojne jer nitko njihovu pouzdanost nije doveo u pitanje.

12. Vještakinja sudske medicine dr. med. Anita Galić Mihić utvrdila je kod žrtve kontuzijski biljeg čeono lijevo, kontuzijski biljeg i ranu razderotinu tjemeno zatiljno, praćeno sa krvnim podljevom mekog oglavka, krvni podljev i oguljotine kože leđa i u području stražnjeg djela lijevog ramena, krvni podljev i oguljotinu kože trupa, krvni podljev i oteklinu lijeve šake i krvne podljeve i oguljotine na rukama i nogama. Te ozljede se u sudsko-medicinskom smislu kvalificiraju kao tjelesna ozljeda, a nastale su djelovanjem tupe mehaničke sile.

12.1. Navedene su ozljede mogle nastati udarcem i struganjem kože u hrapavu površinu bunara u kojem je oštećena i pronađena.

12.2. Ozljede glave u vidu kontuzijskog biljega čeono i kontuzijskog biljega i rane razderotine tjemeno zatiljno praćeno sa krvnim podljevom mekog oglavka također su mogle nastati udarcem i bacanjem nekog tupog tvrdog sredstva, kao što može biti crijep, na predio glave oštećene,

12.3. Krvni podljev i oteklina na desnoj šaci mogla je nastati i uslijed pritiska, istezanja ili izvrtanja zgloba, a krvni podlijevi i oguljotine ruku pritiskom prstiju i djelovanjem noktiju šake druge osobe, a to se viđa obično prilikom hvatanja, otimanja, navlačenja i sličnim radnjama.

12.4. Nalaz vještakinje sudske medicine vijeće je prihvatilo jer dan od stručne osobe, sukladno pravilima znanosti i struke.

13. Iz medicinske dokumentacije za žrtvu (list 12 spisa) slijedi da je ona prilikom pregleda idućeg dana imala 1.30 g/L alkohola u krvi, a isto je navedeno i u nalazu vještakinje sudske medicine.

14. Iz iskaza žrtve, neprijeporno je utvrđeno da je optuženik zgrabio žrtvu, podigao i gurnuo u bunar. Žrtva u oba svoja iskaza navodi da je optuženik bacao na nju tvrde predmete, uslijed kojih je, kako to slijedi iz nalaza vještaka sudske medicine došlo do ozljede glave. Odstupanja u iskazu žrtve u pogledu predmeta koje je optuženik na nju bacio nisu dovela u pitanje utvrđenje da je optuženik na nju bacio razno smeće, staklene boce i nekoliko crijepova kako to jasno slijedi iz snimke bunara nakon provedenog očevida. Nakon što je optuženik žrtvu bacio u bunar, prekrio je bunar daskama, što potvrđuje iskaz svjedoka IV koji je opisao neposredno stanje koje je zatekao kada je spasio žrtvu.

14.1. Dakle, vijeće je u svim bitnim dijelovima prihvatilo iskaz žrtve kao istinit. SV je žrtva nasilnog kaznenog djela koje je doživjela traumu. Njezin iskaz je iscrpan, bogat detaljima i dovoljno jasan u svim bitnim dijelovima i potvrđen iskazima svjedoka, osobito svjedoka IV. i iskaze ostalih svjedoka vijeće je prihvatilo kao istinite i međusobno sukladne. Iznimka je dio iskaza svjedoka GV da mu je IV rekao da je „gospođa pala u bunar“ jer je to u suprotnosti s iskazom svjedoka IV i iskazom žrtve, ali u konačnici niti nije odlučno na koji način (kojim riječima) je svjedok IV uopće zatražio pomoć.

14.2. Niti jedan od izvedenih dokaza nije ukazivao na bilo kakav istodobno predstojeći ili izravni napad zbog kojeg bi optuženik postupao u nužnoj obrani. Žrtva izrijekom isključuje bilo kakvu upotrebu noža koja bi prethodila djelu. Verbalna prepirka (prema iskazu žrtve iz prethodnog postupa optuženik je nešto nerazumljivo frfljao) koja je prethodila djelu nema značaj takvog napada, a konačno i sam je optuženik djelo priznao.

15. Vijeće je međutim s posebnom pažnjom ocjenjivalo činjenični navod inkriminacije da se žrtva u bunaru „održavala na površini vode“.

15.1. Spisu prileži fotodokumentacija mjesta događaja bunara, na dvorištu [adresa], te se na fotografijama pod brojem 12, 13, 14 te 15, 16 i 17 uočava betonski bunar, otvor bunara te razno smeće na površini vode u bunaru, a fotografije pod brojem 19, 20 i 21 prikazuje dubinu bunara od gornjeg ruba otvora do površine vode. U zapisniku o očevidu navedeno je kako je bunar visine 801 cm od tla, promjera okna 130 cm, otvora bunara 100 cm te kako se voda nalazi na dubini od 142 cm od vrha betonskog bunara. Međutim, zapisnik o očevidu ne sadrži podatak o tome koliko je bunar dubok (ispod zemlje).

15.2. Svjedok EV izjavio je da je bunar dubok, da je vode bilo barem tri metra. Svjedok IV izjavio je da je bunar dubok oko šest metara da je vode bilo puno, da se žrtva držala za obrub bunara, tj. cigle i dio konstrukcije koji se na slici ne vide od smeća u bunaru. Međutim, žrtva SV izjavila je da je u bunaru sjedila u vodi, bunar nije bio dubok da bi se mogla utopiti. Voda joj je bila do pasa. Voda u bunaru je bila takva da je u bunaru mogla stajati, ali ona nije stajala nego je nakon što ju je bacio završila u sjedećem položaju i ostala je sjediti. Dno bunara vjerojatno je bilo čvrsto kada je sjedila, nije nikako mogla potonuti. To je inače aktivni bunar, u kojem ima vode i voda se vadi za piće. Stoga, prihvaćajući iskaz žrtve kao istinit iskaz, vijeće je ispustilo dio činjeničnog opisa u kojem je navedeno da se žrtva tijekom boravka u bunaru „održavala na površini vode“. Time međutim, niti činjenični opis niti pravna oznaka djela nisu dovedeni u pitanje.

15.3. Naime, vještakinja sudske medicine se očitovala o mogućnosti prouzrokovanja smrti žrtve, između ostalog zbog potencijalnog utapanja uslijed gubitka snage zbog održavanja na površini vode. Međutim, kako je ovaj razlog otpao, jer je kako je to naprijed utvrđeno, žrtva mogla stajati i sjediti u bunaru, to je za ovaj predmet važno drugo utvrđenje vještakinje, a to je da je do nastanka smrtne posljedice utapanjem mogao doprinijeti i potencijalni udarac glave oštećene o unutarnji zid bunara ili udarac bačenog crijepa u glavu, sa dostatnim intenzitetom sile. To bi dovelo do ošamućenosti oštećene, čime bi bilo onemogućeno njeno daljnje zadržavanje na površini vode. Također i temperatura vode (djelo je počinjeno 22. listopada 2025.) u relativno kratkom vremenu može dovesti do pothlađivanja.

15.4. Pored navedenog, notorno je kako bacanje žrtve u betonski bunar, već samo za sebe, a potom i bacanje crijepova u glavu žrtve, te činjenica da žrtva sam iz bunara nikako ne može izaći, te prekrivanje bunara daskama dovoljno jasno govore, da je optuženik poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju protupravnog djela ubojstva, kojeg je i sam optuženik priznao. Djelo je ostalo u pokušaju jer su žrtvu spasili susjedi.

16. Dakle, vijeće je utvrdilo da je optuženik svojim radnjama ostvario sva objektivna obilježja protupravnog djela koje mu je stavljeno na teret.

17. Međutim, kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem po vještaku psihijatru, dr. med. Anti Leskuru, u dopuni od 8. svibnja 2026., optuženik temeljem opetovanog prometnog traumatiziranja (u 6. i 13.g.) i teškog oštećenja mozga (Centralni živčani sustav – CNS) prije školske dobi, boluje od trajnog i nepovratnog oštećenja, koji se po EU klasifikaciji bolesti i stanja MKB - 10 označava kao Dg.: F – 07.9 Neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja - Organski psihosindrom. Kao posljedice navedenog je njegova Duševna zaostalost (Dg.: F – 78), kao i Alkoholizam

– oblika „štetna uporaba“ (Dg.: F – 10.1), kao sekundarna, simptomatska činjenica i tretmanski je praktički nekorektibilan. U vrijeme poduzimanja radnji utvrđenih u izreci presude, zbog ekstremne frustracije, a bez mogućnosti „mentalne obrade“ realiteta tj. sublimacije impulzivnih poriva uslijed teškog i nepovratnog oštećenja centralnog nervnog sustava od djetinjstva, nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti je mogao vladati svojom voljom. Dakle, optuženik je tempore criminis bio neubrojiv.

17.1. Naime, prema nalazu vještaka psihijatra optuženik je u šestoj godini, tj. prije početka školskog obrazovanja doživio prometni udes, uz teško moždano oštećenje sa moždanim krvarenjem (intracerebralna hemoragija) zbog čega je bio u višemjesečnoj komi. Posljedice toga se vide i na pretrazi kompj.tomografija (CT) mozga (lijevo u koroni radiati i prednjem kraku kapsule interne gliomalatička lezija uz retrakciju lijeve postranične komore), u strukturi mozgovine, te ožiljnim promjenama sa nesimetričnošću moždanih komora i sl. Doživio je i drugi put prometni udes, u 13. g. života sa teškim povredama obiju podkoljenica, uz operativne zahvate, ugradnju osteosintetskog materijala itd. Kao rezultanta svih somatskih oštećenja je kod optuženika kognitivno oštećenje što se manifestira kao (laka!?) mentalna retardacija, tako da kroz 6 razreda prilagođenog obrazovanja nije svladao čitanje, u stanju je tek potpisati se velikim slovima, a sama grafomotorika ukazuje na teško moždano oštećenje, uz ataksičnost kretnji, diskoordinaciju pri hodu i sl.

17.2. Više invalidskih komisija (2008., 2018.) je ispitanika ocijenilo nefunkcionalnim za samostalni život (Dg.: F – 07.9 Sy psychoorganicum – Reducirani mentalni kapacitet temeljem oštećenja mozga i tijela), uz pripadajuća prava (invalidnina, incl.dodatak). Takav je više-manje neupadljivo funkcionirao uz skrbništvo majke za njenog života, do ožujka 2025.

17.3. Alkoholizam optuženika se može shvatiti kao simptomatski, tj. kao sekundarnu činjenicu, tj. kao usputno stanje njegove bolesti i rezultat ograničenih mogućnosti shvaćanja i korigiranja svog ponašanja i života, njegov alkoholizam doseže razinu štetne uporabe (Dg. F – 10.1), bez jasne i prave ovisnosti, tj. alkohol bi valjalo da mu u svakodnevnici bude fizički nedostupan. U frustrabilnim situacijama, stanjima, optuženik bi mogao biti impulzivan, uz fizičku nasilnost.

17.4. Optuženik je u svom ponašanju, sa svojom nižom intelektualnom razinom regresivan, tj. očekivano nedostatno zreo, sa nedostatnim kapacitetom za značajniju manipulaciju. Njegova reakcija na „akcija – ponašanje“ žrtve je impulzivna, nagonska, bez kapaciteta i potencijala više „mentalne obrade“. Zbog toga, vještak zaključuje da je optuženik tempore criminis bio toliko frustriran u inkriminirano vrijeme da je bio bez mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i bez mogućnosti vladanja svojom voljom, tako da je neubrojiv za djelo za koje se tereti.

18. Prema članku 24. stavku 2. KZ/11. neubrojiva osoba je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.

18.1. Odluka neubrojive osobe, ovdje razvidna već iz riječi kojima se optuženik obraća žrtvi („još si živa“) da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica je njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati, s obzirom da volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može učiniti zdrava osoba. Upravo zbog toga isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovo postupanje u cilju da poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića protupravnog djela da ubije drugoga, jer i kod neubrojivih osoba, bez obzira na njihovo stanje, postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određenih radnji. Takvi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svojih postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu određenu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih stanja i smetnji.

19. Slijedom navedenog utvrđeno je da je optuženi u neubrojivom stanju poduzeo radnje koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 24. stavkom 1. KZ/11.

20. Budući da je vijeće utvrdilo da je optuženik u stanju neubrojivosti, počinio protupravno djelo, donio je presudu kojom je utvrdio da je optuženik počinio protupravno djelo te mu je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, a sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra i članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14., dalje ZZODS).

20.1. Naime, vještak psihijatar u svojem je nalazu naveo kako je zdravstveno mentalno stanje optuženika trajno, nepovratno oštećeno i ne može se korigirati niti kakvom psihofarmakoterapijom, a posebno se ne može na optuženika utjecati psihološkim djelovanjem, jer isti nema psihološkog, niti kognitivnog kapaciteta za promjenu obrazaca ponašanja; njegovo stanje je u svakom pogledu ireverzibilno, tj. kao takvo fiksirano i neizlječivo, osim u slučaju izuzetne agitiranosti (uzbuđenja). Zbog toga je preporučio određivanje prisilnog smještaja u zatvorenoj odgovarajućoj zdravstvenoj tj. psihijatrijskoj ustanovi u smislu prethodno navedene odredbe ZZODS-a. Nalaz vještaka psihijatra vijeće je prihvatilo jer je dan od stručne osobe, nezainteresirane za ishod postupka, sukladno pravilima znanosti i struke.

21. Odlučujući o trošku postupka, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Majda Agić

Buga Mrzljak Stenzel

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugoga stupnja.