REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-251/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-329/2021-4 od 9. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-93/2019-28 od 13. siječnja 2021., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-329/2021-4 od 9. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-93/2019-28 od 13. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 10.969,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.969,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.766,36 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 112.570,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude u roku od 15 dana, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.687,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 13. siječnja 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženici u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici iznos od 82.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude. Rješenjem istog suda i datuma ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 29.920,00 kuna sa zateznim kamatama te u odluci o parničnom trošku (točka I. izreke rješenja), dok je odluka o troškovima nastalim u povodu žalbe, ostavljena za konačnu odluku (točka II. izreke rješenja).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1696/2025- 2 od 21. listopada 2025., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-329/2021-4 od 9. ožujka 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1.) Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske u "područjima rada" koja su, iako geografski smještena na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19);

2.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima;

3.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16), primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine" broj 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19);

4.) Da li se Tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. primjenjuje na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenika ("Narodne novine" broj 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblje u ovom predmetu?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2017. budući da ju je tuženica, kao policijsku službenicu u Policijskoj postaji Mursko Središće, uputila na rad na granični prijelaz Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi, (Republika Slovenija), radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Slovenije, na temelju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/04), pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 89/2012,104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012., te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citiranu odredbu KU-a.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li navedeni granični prijelaz (Republika Slovenija), stalno mjesto rada tužiteljice i smatra li se njezin rad na tom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužiteljice ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženice radi o stalnom mjestu rada.

10. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica MUP-a RH, PU Međimurske, PP Mursko Središće gdje je raspoređena na radno mjesto policijske službenice za graničnu kontrolu;

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju redovnim rasporedom upućena na rad na područje druge države, odnosno na državni teritorij Republike Slovenije,

- da je rad tužiteljice na području susjedne države trajao svaki puta kada je bila raspoređena najmanje 8 sati, odnosno da je bila raspoređena u turnusima rada po 12 sati;

- da je tužiteljica koristila pauzu upravo na teritoriju susjedne države gdje je u okviru slovenskog graničnog prijelaza imala dodijeljeni prostor za svoje potrebe, s time da je do samog prostora tog graničnog prijelaza na teritoriju susjedne države dolazi la vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom;

- da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kuna do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kuna.

11. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su na temelju čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.1. U prilog navedenom shvaćanju pozvali su se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56 KU/12/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,90 € (150,00 kuna), ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza, te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi, nije odlučna.

11.2. Nadalje, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova u ovom slučaju nema mjesta primjeni Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju jer novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnice KU od dana kada je tumačenje dano.

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice zato što su taj pojam u slučaju tužiteljice tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice konkretne policijske postaje (Mursko Središće).

14. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22, dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

15. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

16. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

17. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. članka 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. članka 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. članka 1. Sporazuma).

18. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

19. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 17. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelaz u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet [adresa], za obavljanje hrvatske granične kontrolena slovenskom državnom području (stavak 1. točka 1. Dogovora).

20. Prema odredbi članka 205. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, policijska postaja Mursko Središće je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Murskom Središću, a obuhvaća Grad Mursko Središće, općine Sveti Martin na Muri, Selnica, Vratišinec, dio Grada Čakovca, odnosno naselja Krištanovac, Slemenice i Žiškovac, dio Općine Podturen, osim naselja Novakovec, dio Općine Sveti Juraj na Bregu, odnosno naselje Zasadbreg i Frkanovec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.

21. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Mursko Središće.

22. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Murskom Središću smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

23. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijske službenice za zaštitu granice u policijskoj postaji u Murskom Središću koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza Mursko Središće u Hrvatskoj i Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi u Sloveniji radila izvan stalnog radnog mjesta u kojemu je zaposlena. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Murskom Središću, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezina radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

24. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućena na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

25. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezina rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

26. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

27. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

28. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

29. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijske službenice za zaštitu granice u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja Mursko - Središće, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza Mursko Središće u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Središće ob Dravi

– Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

30. Stoga odgovor na prvo pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće obuhvaća područje graničnog prijelaza [adresa] u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje

– Banfi u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

31. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

32. Iz izloženog pravnog shvaćanja ovoga suda proizlazi da je time odgovoreno na četvrto pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

33. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama ovoga suda broj Rev - 275/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-171/2023-2 od 18. listopada 2023. i dr.

34. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

35. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na pobijani dio presude (s obzirom na to da je u preostalom dijelu presuda ukinuta nakon čega je tužba u odnosu na taj dio povučena te je odlučeno da u odnosu na taj dio svaka stranka snosi svoj trošak) pa joj je tužiteljica dužna po čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a u odnosu na pobijani dio presude naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 138/23) i to: troškove odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima 30. siječnja 2020. i 3. prosinca 2020. od po 200,00 eura za svako ročište ((Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 7. listopada 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2 Tarife), za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 66,36 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a budući da tuženici pripada 100,00 eura, ali je tražila 500,00 kuna (66,36 eura) , za sastav podnesaka od 29. siječnja 2020. i 13. ožujka 2020. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. svibnja 2020. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.toč. 4. Tarife), za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) i za sastav revizije 300,00 eura (Tbr. 10. točka 5. Tarife) odnosno sveukupno iznos od 1.766,36 te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

36. Tuženici nije priznat trošak sastava zatraženih podnesaka od 2. lipnja 2020., 12. lipnja 2020., 10. rujna 2020., 29. rujna 2020. i 4. studenog 2020. jer, po ocjeni revizijskog suda navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer je tuženica u bitnom tim podnescima ponavljala već iznesene navode te nije iznosila ništa novo.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil