Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-146/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević predsjednice vijeća, Ilijane Petyo članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Davorinu Cmrečki, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene ĆOJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, uz sudjelovanje mlt. ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ĐO, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-135/2025-17 od 18. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-135/2025-25 od 27. siječnja 2026. i žalbi tužitelja protiv rješenja (pravilno rješenja i dopunske presude) istog suda poslovni broj P Ob-135/2025-25 od 27. siječnja 2026., dana 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-135/2025-17 od 18. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-135/2025-25 od 27. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. III. i IV. izreke, kao i rješenje (pravilno dopunska presuda) Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-135/2025-25 od 27. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-135/2025-25 od 27. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Razvodi se brak zaključen 1. rujna 2008. u Dubrovniku, između ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1977. u [adresa] i ĆOJ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1977. u [adresa], koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog ureda Dubrovnik za matično područje Dubrovnik, za godinu 2008. pod rednim brojem 232.
II. Roditelji ĆO i ĆOJ zajednički će ostvarivati roditeljsku skrb nad svojom maloljetnom djecom EO i MO.
III. Zajednička maloljetna djeca ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.2009. i PO, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.2013., stanovat će s majkom ČOJ, OIB [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].
IV. Osobni odnosi između maloljetne djece EO i MO te oca ĆO, ostvarivat će se svaki drugi tjedan dana u kontinuitetu, od nedjelje do nedjelje, osim u periodu dok otac boravi izvan Republike Hrvatske zbog lova i putovanja, kada će djeca ostati s majkom, na način da će otac preuzimati djecu i na adresi majke ĆOJ, a po završetku istih, majka ĆOJ će doći po njih na adresi oca ĆO.
V. Roditelji ĆO i ĆOJ doprinositi će za uzdržavanje djece na način da će neposredno skrbiti i podmirivati njihove potrebe, dok se djeca nalaze kod njih, a ostale izvanredne troškove snositi će sporazumno.
VI. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
VII. Nalaže se strankama ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj] i GO, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆO da u roku 15 dana naknade trošak zastupanja maloljetnog djeteta po posebnoj skrbnici u ovom postupku u iznosu od 400,00 EUR, na jednake dijelove, uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa].“
2. Prvostupanjski sud je donio rješenje (koje je trebalo pravilno nazvati rješenje i dopunska presuda) čija izreka glasi:
„I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P Ob-135/2025-17 od 18. prosinca 2025. u točki I. izreke, u redu drugom, kod navođenja datuma rođenja tužitelja ĆO, na način da umjesto "16. rujna 1977." ima ispravno stajati "16. siječnja 1974."
II. Dopunjuje se presuda ovog suda poslovni broj P Ob-135/2025-17 od 18. prosinca 2025.
-u točki IV. izreke, na način da se u redu četvrtom iza riječi "…kada će djeca ostati s majkom," umeću riječi "dok će djeca ostati s ocem za vrijeme putovanja majke" i dodaje se zarez, tako da dopunjena točka IV. izreke presude sada glasi:
"IV. Osobni odnosi između maloljetne djece EO i MO te oca ĆO, ostvarivat će se svaki drugi tjedan dana u kontinuitetu, od nedjelje do nedjelje, osim u periodu dok otac boravi izvan Republike Hrvatske zbog lova i putovanja, kada će djeca ostati s majkom, dok će djeca ostati s ocem za vrijeme putovanja majke, na način da će otac preuzimati djecu i na adresi majke ĆOJ, a po završetku istih, majka ĆOJ će doći po njih na adresi oca ĆO.
- u izreci presude iza točke VII., dodaje se točka VIII koja glasi:
"VIII. Odbija se zahtjev tužitelja da maloljetna djeca stanuju s ocem na adresi [adresa].
III. Odbija se prijedlog tužitelja za ispravak presude u uvodu i izreci presude glede navođenja adrese tužitelja koja da ispravno glasi: " [adresa]."
IV. Citirana presuda u preostalom dijelu ostaje neizmijenjena.“
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u dijelu pod toč. III. i IV. izreke te žalbu protiv rješenja (pravilno rješenja i dopunske presude) pod toč. II. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženu na naknadu parničnog troška uz trošak žalbe, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pobijano rješenje (pravilno rješenje i dopunsku presudu) pod toč. II. i III. izreke predlaže preinačiti podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti na ponovno odlučivanje, kao i obvezati tuženu na naknadu parničnog troška uz trošak žalbe, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
4. Na žalbe je odgovoreno.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Ispitujući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu, kao i rješenje i dopunsku presudu, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Tužitelj neosnovano žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda pod toč. III. izreke kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude u uvodu i izreci presude glede navođenja adrese tužitelja koja da ispravno glasi: „[adresa].“ Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na tome što je utvrdio da je isti odselio s te adrese na adresu [adresa], gdje stanuje u iznajmljenom stanu, a iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj naveo da mu je boravište na adresi [adresa], dok tužitelj žalbenim navodima ničim konkretno ne osporava rješenje u tom dijelu te ovaj sud nije našao da bi za to postojali razlozi u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, tako da je valjalo odlučiti na temelju čl. 380 t. 2. ZPP kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.
8. Iz žalbenih navoda proizlazi da nije sporna odluka o razvodu braka, kao ni odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i o uzdržavanju, međutim, sporna je odluka da će zajednička maloljetna djeca stanovati s majkom, pa tako i odluka o osobnim odnosima s ocem s kojim djeca neće stanovati.
9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da je posebna skrbnica navela da je iz razgovora s djecom utvrđeno da je maloljetni ČO u dobi od 16 godina i učenik je drugog razreda srednje Turističke škole u Krku, a da je PO u dobi od 12 godina i učenik je šestog razreda osnovne škole ; da su zadovoljni sa školom i oba roditelja im pomažu oko školskog gradiva, iako sve nastoje riješiti sami; da navode da roditelji žive odvojeno od veljače 2025., otkako se tata odselio iz kuće, da je kuća tatina, da oni s majkom žive u gornjem stanu, a baka po ocu u prizemlju, dok je tata iznajmio stan; da od tada žive tjedan dana s mamom, a tjedan s tatom i s time su zadovoljni, te žele da se tako nastavi i tijekom školskih praznika, te polovicu blagdana te im nije problem nositi knjige i odjeće ; da misle da imaju jednako dobar odnos s oba roditelja te im oba roditelja kupuju odjeću, obuću, stvari za higijenu i sve što im treba te im daju džeparac,
- da je Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje: Hrvatski zavod) u nalazu i mišljenju naveo da je po provedenoj obradi majke i djeteta mišljenja da roditelji unatoč oprečnim stavovima i narušenoj komunikaciji, uspijevaju zajednički skrbiti o djeci na zadovoljavajući način; da iz provedene psihologijske obrade da proizlazi da oboje roditelja imaju poteškoće, koje ne predstavljaju prepreku ostvarivanju njihove roditeljske skrbi nad djecom, a glavnu prepreku adekvatnom roditeljskom funkcioniranju predstavljaju neriješeni imovinsko pravni odnosi među roditeljima; da s obzirom da maloljetna djeca već nekoliko mjeseci provode po tjedan dana u kontinuitetu s oba roditelja te da djeca izražavaju zadovoljstvo s takvim uređenjem obiteljskih odnosa, zaključak je Hrvatskog zavoda da je prijedlog oca o stanovanju i ostvarivanju osobnih odnosa iz tužbe u interesu maloljetne djece , a ukoliko će otac zbog posla izbivati duže vrijeme radi posla, potrebno je naći rješenje za takve situacije koje su prihvatljive oba roditelja.
10. Odluku o tome da djeca nastave stanovati s majkom te da ostvaruju osobne odnose s ocem prvostupanjski sud je utemeljio na nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda, kojeg je prihvatio kao objektivan i stručan i imajući u vidu da stranke i posebna skrbnica na isti nisu imali primjedbi, kao i što je imao u vidu i mišljenje mlt. djece ČO i MO, koja su izrazila želju da nastave stanovati s majkom na istoj adresi na kojoj je obitelj zajedno stanovala. Prvostupanjski sud navodi da su roditelji u načelu sporazumni oko svih pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi nad djecom, no da se ne mogu dogovoriti oko adrese stanovanja, jer imaju nerazriješene imovinsko-pravne odnose, da je u tom smislu otac zatražio da djeca stanuju s njim na istoj adresi, na kojoj se ne nalazi, već ima namjeru vratiti se stanovati na tu adresu, obzirom se radi o kući čiji je vlasnik, a trenutno je u najmu stana na drugoj adresi, međutim, da ove okolnosti nisu mjerodavne i ne utječu na donošenje odluke u ovom postupku, već će roditelji kao bivši supružnici morati ova pitanja riješiti u novom parničnom postupku, osim ako ne riješe ova pitanja mirnim putem izvan suda. Prvostupanjski sud navodi da je u ovom postupku utvrdio da majka stanuje na adresi [adresa], s djecom te da je slijedom svih provedenih dokaza utvrđeno da je u interesu djece da na toj adresi nastave stanovati s majkom, a sud ne može temeljiti odluku na činjenicama i okolnostima, koje se nisu dogodile.
11. Osnovano ukazuje tužitelj na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da navod prvostupanjskog suda da su mlt. djeca izrazila želju da nastave stanovati s majkom na istoj adresi na kojoj je obitelj zajedno stanovala, nije sadržan u podnesku posebne skrbnice koja je obavila razgovor s mlt. djecom niti u mišljenju Hrvatskog zavoda, te iz stanja spisa proizlazi da je posebna skrbnica navela (na roč. 9. listopada 2025.) da su djeca izrazila želju da provode jednako vremena s oba roditelja te da im je svejedno s kojim roditeljem odnosno na kojoj adresi će živjeti, no bez obzira na navedenu počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno da mlt. djeca stanuju s majkom na adresi [adresa].
12. Naime, i po ocjeni ovog suda, kraj činjenice da djeca stanuju s majkom na navedenoj adresi te su zadovoljna s postojećim stanjem odnosno načinom života gdje su tjedan dana kod oca, a tjedan dana kod majke, i izrazila su jedino želju da provode jednako vremena s oba roditelja, te uzimajući u obzir potrebu za kontinuitetom načina života djece te njihovu potrebu za stabilnošću i sigurnošću, trebalo je odlučiti da će mlt. djeca stanovati s majkom adresi na kojoj s njom sada i stanuju, a posljedično tome da se osobni odnosi odrede s ocem, s tim da se sam način na koji će se ti osobni odnosi odvijati i opseg kako je to određeno presudom i dopunskom presudom žalben im navodima tužitelja ne osporava.
13. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako tužena stanuje u nekretnini u vlasništvu tužitelja i da je njezino pravo stanovanja privremeno i neizvjesno, treba reći da okolnost da su između stranaka neriješeni imovinskopravni odnosi zbog kojih je tužitelj zatražio da djeca stanuju s njim na istoj adresi na kojoj ne boravi, već ima namjeru vratiti se stanovati na toj adresi jer se radi o kući čiji je vlasnik, a trenutno je u najmu stana na drugoj adresi, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku. Nije bilo moguće odrediti da će djeca stanovati s tužiteljem na adresi na kojoj on sada ne boravi.
14. S obzirom na navedeno, pravilno je dopunskom presudom odbijen zahtjev tužitelja da maloljetna djeca stanuju s ocem na adresi [adresa], a na kojoj adresi tužitelj ne boravi.
15. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju se poziva tužitelj, budući da ta povreda postoji samo ukoliko je kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), odnosno da ako smatraju da je provođenjem određenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno i utvrđeno, da nisu obvezni provoditi daljnje predložene dokaze.
16. U konkretnom slučaju, tužitelj je u tužbi predložio da mlt. djeca stanuju s majkom , a kasnije je nakon obavljenog razgovora posebne skrbnice s mlt. djecom i pribavljenog mišljenja Hrvatskog zavoda izmijenio svoj prijedlog tražeći da se donese odluka kojom bi mlt. djeca stanovala s ocem na adresi na kojoj otac ne boravi. Po ocjeni ovog suda, nije bilo potrebno ponovno obaviti razgovor s mlt. djecom i tražiti mišljenje od Hrvatskog zavoda, kako je to predložio tužitelj nakon što je izmijenio svoj prijedlog , s obzirom da su se iz dotad provedenih dokaza mogle utvrditi sve relevantne činjenice za presuđenje. Stoga neprovođenjem tih dokaza tužitelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.
17. U odnosu na žalbene navode da nije bilo potrebno navođenje točne adrese stanovanja mlt. djece treba reći sljedeće. Ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji između ostalog sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, a kojim se planom treba urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja (čl. 106. ObZ), dakle u situaciji kada se roditelji nisu postigli sporazum (čl. 52. ObZ) o pravnim posljedicama razvoda braka koji je sastavni dio plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ObZ, pa tako i o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati, odluku o tome u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom donosi sud po službenoj dužnosti (čl. 53 ObZ). Odredbom čl. 96. st. 1 ObZ propisano je da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište njegovih roditelja, a s obzirom da su mlt. djeca povjerena na stanovanje majci mjesto stanovanja djece je prebivalište majke na adresi [adresa].
18. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbama ne pripada mu pravo na trošak žalbi (čl. 166. st. 1 i čl. 154. st. 1 ZPP).
20. Tuženoj ne pripada pravo na trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za postupak (čl. 166. st. 1 i čl. 155. st. 1 ZPP).
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević