Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-183/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Marijani Habijančić, odvjetnici u Čazmi, radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlt. ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica NM, pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dugo Selo, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-360/2024-34 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-360/2024-34 od 30. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odlučeno da će zajedničko dijete stranaka stanovati s majkom na njezinoj adresi prebivališta. Točkom II. izreke je određeno da tužiteljica i tuženik kao roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐM. Točkom III. presude je odlučeno na koji će se način održavati osobni odnosi mlt. ĐM s ocem ĆM. Točkom IV. izreke je naloženo ocu ĆM na ime uzdržavanja mlt. ĐM, doprinositi iznos od 224,00 € mjesečno počevši od podnošenja tužbe 19. ožujka 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke, umanjene za dospjele iznose uzdržavanja sukladno privremenoj mjeri od 6. listopada 2025., ukupno 4.032,00 eura, dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale od 1. travnja 2026. pa nadalje kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, na tekući račun majke LM. Točkom V. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uzdržavanje prije podnošenja tužbe. Točkom VI. Izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim mu je odlučeno o uzdržavanju ( točka IV. izreke ) i to sadržajno samo u dijelu kojim je naloženo platiti dospjele obroke, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje: ObZ ), po sadržaju osporavajući odluku i iz razloga propisanog odredbom čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP u vezi čl. 346. ObZ, i prijedlogom drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je tuženiku određeno plaćanje zaostataka s osnova uzdržavanja. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava iznesene žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu te postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna, kao što ne postoji niti proturječnost o odlučnim činjenicama, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP u vezi čl. 346. ObZ na koji sadržano upire žalitelj.

6. Predmet spora je zahtjev za ostvarivanjem sadržaja roditeljske skrbi i uzdržavanja, pri čemu je u žalbenom stadiju sporna odluka prvostupanjskog suda u pogledu uzdržavanja dospjelog prije trenutka donošenja prvostupanjske presude.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su stranke bivši izvanbračni drugovi u kojoj zajednici je 9. rujna 2022. rođeno zajedničko maloljetno dijete CM,

- da je izvanbračna zajednica između stranaka faktično prestala u kolovozu 2023. nakon čega je mlt. dijete ostalo živjeti sa majkom,

- da je tužiteljica 19. ožujka 2024. podnijela tužbu usmjerenu na donošenje odluke o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi i uzdržavanju,

- da je mlt. CM u vrijeme donošenja odluke imao 3 i pol godine, pohađao dječji vrtić, te je riječ o zdravom djetetu, urednog razvoja i funkcioniranja, koje stanuje s majkom u obiteljskoj kući u kojoj žive i baka i djed po majci, ali u zasebnom kućanstvu , a kada boravi kod oca, tada se nalazi u njegovoj obiteljskoj kući u kojoj stanuju i baka i djed po ocu,

- da mlt. CM ima uobičajene životne troškove kao i druga djeca njegove dobi, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja te da nema povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a,

- da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala iznos uzdržavanja od 190,00 eura, koji je naknadno korigirala na način da traži minimalne zakonske iznose od 1. rujna 2023. odnosno od prestanka izvanbračne zajednice pa nadalje, pri čemu je iz njezina iskaza utvrđeno da mjesečni troškovi vrtića za mlt. ĐM iznose 100,00 eura mjesečno, a da uz to ima prosječne troškove u pogledu prehrane, higijene, odjeće i obuće, pri čemu i otac djeteta sada sudjeluje u troškovima te se s njom konzultira prije kupovine pojedinih predmeta,

- da je tuženik po zanimanju autolimar zaposlen u vlastitoj firmi Autolimarija Tutić j.d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 867,00 eura , da je radno sposoban, bez utvrđenih zdravstvenih tegoba, nema drugih obveza uzdržavanja, pri čemu je temeljem njegovih navoda utvrđeno da do sada nije plaćao uzdržavanje već je djetetu po potrebi kupovao odjeću, obuću i lijekove te hranu i slatkiše dok je CM bio kod njega,

- da je na ročištu 6. listopada 2025. prvostupanjski sud o ostvarivanju roditeljske skrbi i uzdržavanju odlučio privremenom mjerom kojom je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja plaća mjesečni iznos od 224,00 € od 1. listopada 2025. pa na dalje, najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na račun majke.

8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba čl. 288., 307., 309., 310., 311., 313. i 317. ObZ, utvrđujući ukupne materijalne potrebe djeteta prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja , prvostupanjski sud zaključuje da tuženik predstavlja radno sposobnu osobu, bez utvrđenih zdravstvenih tegoba, koja nema drugih obveza uzdržavanja i koja ima mogućnosti dodatne zarade budući da radi na traženim i dobro plaćenim uslugama, pa primjenjujući odredbe čl. 306. i 426. ObZ kao i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj: 75/2025), i to od dana utuženja pa nadalje, a uzimajući u obzir činjenicu da je tuženiku pravomoćnim i ovršnim rješenjem o privremenoj mjeri od 6. listopada 2025. naloženo plaćanje uzdržavanja u iznosu od 224,00 € mjesečno počevši od 1. listopada 2025., iz kojeg razloga period od listopada 2025. do ožujka 2026. izuz ima iz obračuna dospjelih iznosa uzdržavanja od podnošenja tužbe odnosno od 19. ožujka 2024. , pa kako je do trenutka donošenja presude dospjelo 18 mjesečnih obroka uzdržavanja, to nalaže tuženiku doprinositi iznose od 224,00 eura mjesečno počevši od podnošenja tužbe 19. ožujka 2024, a dospjele iznose od ukupno 4.032,00 eura platiti odjednom u roku od 15 dana.

9. Protiv prvostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o uzdržavanju ( točka IV . izreke), i to po sadržaju prije svega u odnosu na uzdržavanje dospjelo prije donošenja prvostupanjske presude, žali se tuženik, u bitnome smatrajući da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 221. ZPP utvrdio kako tuženik nije u spis dostavio dokaze o snašanju troškova za maloljetnog sina, iz kojeg razloga putem žalbe dostavlja račune za kupljenu odjeću, obuću i lijekove te prepisku sa tužiteljicom a kojim želi dokazati da je participirao u troškovima zajedničkog djeteta. Uz navedeno, tuženik ponavlja navode istaknute tijekom postupka u sklopu kojih se protivi uzdržavanju prije donošenja presude jer je doprinosio uzdržavanju pa pronalazi da sud neopravdano dosuđuje uzdržavanje unatrag, pri čemu smatra da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo budući je iznos uzdržavanja od 224,00 € dosuđen i prije primjene Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025) te je prema Odlukama koje su prije toga bile na snazi ("Narodne novine" broj: 49/2024 i 48/2023) propisan minimalni iznos iznosio 172,67 € odnosno 195,16 €. Tuženik izračunom prema navedenim odlukama smatra da je za mjerodavan period mogao biti u obvezi plaćati uzdržavanje u ukupnom iznosu od 3.700,71 €, a ne 4.032,00 €, iz kojega razloga pobija presudu.

10. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode tuženika u granicama ispitivanja , ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u osporenom dijelu kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava na temelju kojeg je donesena pobijana odluka.

11. Naime, tuženik je i tijekom postupka višestruko puta iskazivao protivljenje plaćanju uzdržavanja za period prije donošenja prvostupanjske presude, smatrajući da isto nije dužan plaćati uslijed činjenice da zajedno sa majkom sudjeluje u troškovima uzdržavanja zajedničkog djeteta.

12. U odnosu na takve navode koji se ponavljaju i u žalbi, valja ukazati da se uzdržavanje prema odredbi čl. 306. ObZ može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drugačije određeno odredbama ObZ.

13. Kako iz odredbe čl. 306. ObZ jasno i nedvosmisleno proizlazi da se uzdržavanje može odrediti za vrijeme od podnošenja zahtjeva, a prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju isto i odredio upravo od dana 19. ožujka 2024. kao dana kojim je tužiteljica kao majka i osoba sa kojom je maloljetno zajedničko dijete stranaka nesporno stanovalo, stavila zahtjev u pogledu određivanja uzdržavanja tuženika kao drugog roditelja, to su neosnovani žalbeni navodi tuženika u sklopu kojih osporava određivanje uzdržavanja unatrag odnosno prije trenutka i dana donošenja prvostupanjske presude.

14. Za takvu odluku o uzdržavanju u periodu nakon podnošenja zahtjeva, nisu odlučne niti činjenice i navodi koje tuženik iznosi u žalbi u pogledu toga da je kupovao odjeću, obuću i lijekove za zajedničko maloljetno dijete, obzirom da takav oblik skrbi i brige o maloljetnom djetetu nije vezan za dužnost uzdržavanja propisanu odredbom čl. 281. ObZ, u sklopu roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja ( čl. 310. st. 1. ObZ), a svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja ( čl. 310. st. 2. ObZ).

15. Stoga kupovanje stvari maloljetnom djetetu od strane roditelja koji ne stanuje sa njim, ne isključuje dužnost tog roditelja u pogledu ispunjavanja obveze uzdržavanja djeteta u obliku novčanog uzdržavanja propisanog odredbama ObZ. Uz navedeno, u odnosu na fotografije i račune koje tuženik dostavlja u sklopu žalbe, valja ukazati da se primjenom odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u svezi čl. 346. ObZ u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koja povreda u konkretnom slučaju od strane prvostupanjskog suda nije počinjena.

16. Nadalje, i u pogledu visine dospjelog uzdržavanja pobijana odluka je pravilna i zakonita, obzirom da je prvostupanjski sud visinu odredio u skladu sa minimalnim iznosom predviđenim Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025) i prema kojoj je roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete starosti do 6 godina, dužan platiti novčani iznos određen u postotku od 17% prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2024. godinu, iznosi 1.318 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 34/25), i što u konkretnom slučaju iznosi 224,00 eura.

17. Iako je navedena Odluka stupila na snagu 3. 5. 2025., a odlukom koja joj je prethodila ( "Narodne novine" broj: 49/2024 ) navedeni iznos je iznosio 195,16 eura, riječ je o minimalnim novčanim iznosima te prvostupanjski sud nakon utvrđivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta ( čl. 311. ObZ ) te ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja ( čl. 313. ObZ ) donosi odluku o uzdržavanju koja ne mora biti isključivo u okviru minimalnih novčanih iznosa donesenih od stane nadležnog ministra za poslove socijalne skrbi. Stoga je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku i u pogledu procijenjene visine uzdržavanja za period prije svibnja 2025., procijenivši da su i u njemu bile prisutne istovjetne okolnosti u sklopu kojih je donio procjenu o ukupnim materijalnim potrebama djeteta te mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja i za koje nije utvrđeno da bi se bitno mijenjale u periodu od 19. ožujka 2024. kao dana podnošenja zahtjeva.

18. Prvostupanjski sud je pogledu dospjelih iznosa uzdržavanja pravilno cijenio i činjenicu da je pravomoćnom i ovršnom odlukom – privremenom mjerom od 6. listopada 2025. već naloženo plaćanje uzdržavanja u istom iznosu ( 224,00 eura) od 1. listopada 2025., pa je pravilno dosjele iznose izračunao za period od podnošenja zahtjeva 19. 3. 2024. do 30. 9. 2025.. Riječ je o ukupnom razdoblju od 18 mjeseci i 13 dana, te je prvostupanjski sud dosudio dospjeli novčani iznos od 4.032,00 eura koji predstavlja umnožak iznosa od 224 eura i 18 mjeseci, iz čega proizlazi da u taj iznos nije uključio i razmjeran iznos uzdržavanja za 13 dana mjeseca ožujka 2024., odnosno da je dosudio i niži iznos od onog koji bi tuženika u konkretnom slučaju teretio, ali na koju povredu drugostupanjski sud ne pazi u skladu sa granicama razmatranja pobijane odluke.

19. Kako su slijedom svega iznesenog žalbeni navodi tuženika neosnovani, to je žalbu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić