Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-47/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Ksenije Grgić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Dražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv tuženika- protutužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Ivković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob- 193/2019-32 od 27. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovni broj P Ob-193/2019-32 od 27. listopada 2022. u dijelu pod točkom I.1., II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I.1. utvrdio da su nekretnine upisane kao vlasništvo OT, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 4416 m2 bračna stečevina te su stranke suvlasnici te nekretnine i to OT u 2/3 dijela te HT 1/3 dijela, što je HTDŽ dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva 1/3 nekretnine sa svoga imena i vlasništva na ime i u vlasništvo HT. Pod točkom I.2. izreke odbijen je zahtjev za priznanje suvlasništva na nekretnini preko dosuđenog. Pod točkom II.1. izreke odbijena je protutužba OT kojom protutužitelj traži da se utvrdi da osobni automobil marke Renault Megane karavan, proizveden 2006. godine tržišne vrijednosti 35.000,00 kn / 4.645,30 EUR[1] / i kredit broj 9017890915 podignut 14. studenoga 2013. godine u Privrednoj banci Zagreb d.d. na iznos od 13.200,00 EUR-a predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice/protutuženice i tuženika/protutužitelja.

Pod točkom II.2. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže tužiteljici/protutuženici isplatiti tuženiku/protututužitelju iznos od 71.101,92 kn / 9.436,85 eura/ zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa sve do isplate.' Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, osim što je naloženo tuženiku-protutužitelju OT iz platiti tužiteljici-protutuženici HT polovicu troškova vještačenja u iznosu od 1.300,00 kn / 172,56 eur/.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I.1., II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik- protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom III. izreke kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbu je podnijela tužiteljica-protutužena u kojoj ne navodi određene žalbene razloge. Predlaže u pobijanom dijelu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice- protutužene na utvrđenje da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica bračna stečevina stranaka svakog u ½ suvlasničkog dijela te protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja radi utvrđenja bračne stečevine na jednake dijelove, osobnog automobila marke Renault Megane karavan, proizveden 2006. godine tržišne vrijednosti 35.000,00 kn / 4.645,30 EUR/ i kredita broj 9017890915 podignutog 14. studenoga 2013. u Privrednoj banci Zagreb d.d. na iznos od 13.200,00 EUR-a te zahtjev radi isplate iznosa od 71.101,92 kn / 9.436,85 eura/ zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2022. pa sve do isplate.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene te utvrdio tužiteljicu-protutuženu suvlasnikom u 1/3 dijela s osnova bračne stečevine a tuženika- protutužitelja u 2/3 dijela nekretnina opisanih pod točkom I. izreke pobijane presude. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji nespornoj činjenici da su stranke bile u braku od 16. listopada 2004. do 14. studenog 2013., da je zemljište na kojem je izgrađena kuća upisano u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] bilo vlasništvo tuženika- protutužitelja prije zaključenja braka, da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je u vrijeme početka bračne zajednice bila izgrađena kuća na zemljištu i to roch bau do krova, da je tužiteljica-protutuženica za vrijeme trajanja braka tijekom 14 godina ulagala u uređenje kuće, odnosno okućnice, da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako je vrijednost roch bau izvedene građevine odnosno 1/3 ukupno procijenjene tržišne vrijednosti kompletno uređene nekretnine na dan 31. svibnja 2015. iznosila 387.797,07 kn / 51.469,52 eur/, pa je slijedom tog omjera sud prvog stupnja zaključio kako suvlasnički dio tužiteljice- protutužene iznosi 1/3 dijela predmetne nekretnine a tuženika- protutužitelja 2/3 dijela.

7. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev na utvrđenje da osobno vozilo Renault Megane predstavlja bračnu stečevinu za kojeg je nesporno da ga je tužiteljica- protutužena prilikom napuštanja bračne zajednice uzela te je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatom ½ tržišne vrijednosti istog vozila s obrazloženjem da su stranke u bračnu zajednicu ušle svaki sa svojim vozilom te da su u vrijeme prestanka bračne zajednice imali dva vozila približno slične tržišne vrijednosti od kojih je jedno vozilo uzela tužiteljica -protutužena dok je drugo vozilo ostalo tuženiku-protutužitelju. Utvrđujući da vozilo Renault Megane kao i vozilo Opel Astra predstavljaju bračnu stečevinu, sud prvog stupnja smatra da su navedena vozila koja su stekli u braku, podijeljena prije podnošenja protutužbe.

7.1. Sud prvog stupnja je odbio i protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da kredit broj 9017890915 podignut 14. studenog 2013. kod Privredne banke Zagreb na iznos od 13.200,00 EUR-a predstavlja bračnu stečevinu stranaka s obrazloženjem da je za vrijeme trajanja bračne zajednice, tj. do 28. svibnja 2016. bilo isplaćeno 9.486,19 eura pa smatra da je otplaćivanjem tog iznosa otplaćen i odgovarajući razmjerni dio kredita koji odgovara njezinom suvlasničkom omjeru koji je sud prvog stupnja utvrdio, 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine kojeg je ista stekla radom i otplaćivanjem ranijih kredita.

7.2.Slijedom navedenog prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici -protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 71.101,92 kn / 9.436, 85 eur/ a za koji tuženik -protutužitelj u protutužbenom zahtjevu navodi da se odnosi na polovinu tržišne cijene vozila Renault Megane i polovinu otplaćenog kredita podignut 14. studenog 2013. kod Privredne banke Zagreb koji je tuženik- protutužitelj sam otplatio nakon prestanka bračne zajednice.

8. Izložena stajališta i zaključke prvostupanjskog suda ne može prihvatiti i ovaj sud zbog slijedećih razloga.

9. Tužiteljica u tužbi s osnova bračne stečevine traži da se utvrdi da je suvlasnica obiteljske kuće u ½ dijela upisane u zk. ul, br. 332 k. o. [katastarska općina], 452/1 kuća, dvor i oranica površine 4416 tvrdeći da su stranke tijekom trajanja braka sklopljenog 16. listopada 2004. koji je razveden 7. lipnja 2018. zajedničkim radom i sredstvima izgradili obiteljsku kuću u koju su uselili 2007. na zemljištu koje je bilo vlasništvo tuženika- protutužitelja.

10. Tuženik- protutužitelj tijekom postupka, a sad i u žalbi ističe da je predmetnu nekretninu stekao prije početka trajanja bračne zajednice te da ista predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

11. Kao prvo valja reći da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio odlučnu činjenicu, do kada je trajala bračna zajednica stranaka. Tako prvo u pobijanoj presudi navodi da iz iskaza tužiteljice-protutužene proizlazi da su stranke bile u braku od 2004. do 28. svibnja 2016. godine a onda u točki 6. obrazloženja presude utvrđuje da je nesporna činjenica da su stranke bile u braku od 16. listopada 2004. do 14. studenog 2013. dok iz točke 9.3. obrazloženja proizlazi da je bračna zajednica stranaka trajala do 28. svibnja 2016. Takvim postupanjem počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. 146725 - dalje: ZPP) obzirom da presuda proturječi sama sebi, nema razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Imajući u vidu da je između stranaka nesporno da su uselile u predmetnu kuću 2007. kad je ista u cijelosti i uređena, to je nepravilno sud prvog stupnja utvrđujući suvlasnički dio tužiteljice primijenio odredbe Obiteljskog zakona („ Narodne novine „ 103715, 98/19 i 18/21 ) obzirom da se na imovinu stečenu tijekom trajanja bračne zajednice primjenjuje Obiteljski zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine, pa je to Obiteljski zakon iz 2003. godine ( „Narodne novine „ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07; dalje- ObZ/03).

13. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom č. 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

14. Prema ocjeni ovog suda nejasno je utvrđenje prvostupanjskog suda o utvrđenju suvlasničkog dijela tužiteljice- protutužene na obiteljskoj kući kao bračnoj stečevini s obrazloženjem da je u vrijeme početka bračne zajednice bila izgrađena kuća na zemljištu i to roch bau do krova a da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako je vrijednost roch bau izvedene građevine odnosno 1/3 ukupno procijenjene tržišne vrijednosti kompletno uređene nekretnine, te da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice novcima od darova nakon svadbe, radom i podizanjem kredita uredile kuću te je opremile tako da vrijednost tako uređene kuće na dan 31. svibnja 2015. iznosi 387.797,07 kn / 51.469,52 eura/, pa utvrđujući da je tužiteljica-protutužena za vrijeme trajanja braka 14 godina ulagala u uređenje kuće da je stekla suvlasništvo sporne predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine na istoj na 1/3 suvlasničkog dijela.

14.1. Naime, takvo obrazloženje je suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda iz točke 6. obrazloženja pobijane presude u kojoj je sud utvrdio da je među strankama nesporno da je kuća izgrađena do svibnja 2004. Imajući u vidu da je brak stranaka zaključen 16. listopada 2004. nejasnim se ukazuje utvrđenje suda da je tužiteljica 14 godina ulagala u uređenje kuće te tako stekla suvlasništvo predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine na 1/3 dijela, te se u tom dijelu presuda ne može ispitati.

15. Sud prvog stupnja je odbijajući protutužbeni zahtjev nepravilno utvrdio da osobno vozilo Renault Megane koji je tužiteljica-protutužena pri odlasku iz bračne zajednice uzela sa sobom ne predstavlja bračnu stečevinu smatrajući da činjenica da je tužiteljica-protutužena uzela to vozilo a da je tuženik-protutužitelj ostao u posjedu Opel Astre 2006. da su na taj način stranke podijelili vozila koja su stekli u braku prije podnošenja protutužbe. Ovo iz razloga je tijekom postupka nije utvrđeno da su stranke u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ObZ-a podijelile vozila na način kako to utvrđuje sud prvog stupnja, s tim da pri tom nepravilno prvostupanjski sud utvrđuje u obrazloženju presude ( točka 9.2. ) da i vozilo Opel Astra predstavlja bračnu stečevinu. Kako sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio kada je predmetno vozilo Renault Megane kupljeno, za koji iznos te od kojih novčanih sredstava, o čemu sud prvoga stupnja ne daje razloge, to prvostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

16. Prvostupanjski sud je nepravilno odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi isplate iznosa od 13.200,00 eura na ime isplaćenog kredita koji je podignut 14. studenog 2013. s obrazloženjem da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tj. do 28. svibnja 2016. bilo otplaćeno 9.486,19 eura pa da je tim otplaćivanjem otplaćen njen razmjerni dio kredita koji odgovara njezinom suvlasničkom omjeru predmetne nekretnine. Kako tuženik- protutužitelj tijekom postupka ne osporava da je kredit podignut za vrijeme bračne zajednice no navodi da je od prestanka bračne zajednice isplatio preostali iznos kredita koji je dan prestanka bračne zajednice iznosio 10.9554,02 eura glavnice i 3.454,10 eura kamata, koju polovinu potražuje od tužiteljice-protutužene, a sud prvog stupnja nije utvrdio kada je točno prestala bračna zajednica, to je ovakvim postupanjem počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

16.1. Ovdje je za ukazati da bračni drug koji je nakon razvoda braka nastavio otplaćivati kredit, a što tuženik-protutužitelj u protutužbi tvrdi, koji je uložen u imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, ima pravo tražiti od druge strane da mu namiri ono što je bila dužna učiniti tj. da mu vrati odgovarajući dio kredita i drugih pozajmica. To stoga, što bez obzira na to tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kredit, odnosno koji je od bračnih drugova vraćao zaduženja kojima je stečena imovina za vrijeme trajanja braka, obveza vraćanja kredita i drugih pozajmica (ukoliko se radi o zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka), predstavlja zajedničku obvezu, pa prestanak bračne zajednice i razvod braka ne mijenja odnose proistekle iz te obveze (čl. 249. st. 1. i čl. 248. ObZ(03).

17. Slijedom gornjih navoda sud prvog stupnja je nepravilno odbio i protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 71.101,92 kn / 9.436,85 eura/ a koji iznos tuženik- protutužitelj potražuje s osnove polovine vrijednosti vozila Reanult Megane u iznosu od 2.322,65 eura i s osnove polovine isplaćenog kredita nakon prestanka bračne zajednice u iznosu od 7.204, 56 eura. Naime, sud zbog pogrešne primjene materijalnog nije utvrdio ni sve relevantne činjenice za donošenje odluke o ovom dijelu zahtjeva tuženika-protutužitelja.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je s obzirom da odluka o troškovima ovisi o uspjehu stranaka u sporu, ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke pobijane presude.

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjene bitne povrede postupka, te će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

21. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić